Šarena dječja pustolovina protkana dubokim filozofskim pitanjima
Arco, red. Ugo Bienvenu, Francuska, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2025.
-
I dok se većina ideja za filmove, uključujući i animirane, prvotno zakuha na papiru u obliku scenarija, ona za Arco nastala je sasvim intuitivno iz običnog crteža francuskoga strip-autora i ilustratora Uga Bienvenua. Mnogima njegovo ime neće predstavljati ništa posebno ili se pak učiniti poznato, no dobri poznavatelji stripa će svakako naglasiti kako je riječ o jednom od najuzbudljivijih mladih stripaša današnjice koji se tijekom posljednjih desetak godina publici majstorski predstavio znanstveno-fantastičnim grafičkim novelama Préférence Système i Total, ali i vizualno upečatljivim kratkometražnim animacijama i komercijalnim projektima za velike brendove kao što su Apple, Nike ili Luis Vuitton. Zahvaljujući prepoznatljivom retro-futurističkom vizualnom stilu nerijetko inspiriranom estetikom 70-ih i 80-ih, ZF motivima i snažnim grafičkim bojama, Bienvenu je stekao poprilično snažnu reputaciju u svijetu europskog stripa, ali tu dakako nije kraj.
Kako je i sam izjavio u nekima od intervjua, Bienvenu je u jeku pandemije COVID-a osjetio snažnu potrebu za optimizmom i nadom i stoga je nacrtao prizor duge koja se pretvara u čovjeka. Tu je ilustraciju zatim pokazao svojem suradniku iz zajedničke produkcijske kuće, Félixu de Givryju, i početna klica ideje je zasijana. Bienvenu je nanizao još 10-20 ilustracija koje su definirale vizualni i emocionalni ton iz kojih je s de Givryjem razradio priču. Uzbuđenje im je nažalost brzo splasnulo jer nisu uspijevali pronaći vanjsko financiranje. Iscrpljujućim višegodišnjim radom i sredstvima vlastita studija stvorili su animatik (animirani storyboard iliti scenarij u slikama) koji je rezultirao 45-minutnim filmom. Bienvenuov agent je polovično dovršeni koncept zatim progurao svojoj slavnoj holivudskoj klijentici, glumici Natalie Portman, koja je oduševljena idejom i vizualima pružila nužnu financijsku injekciju za dovršetak animatika, a s tim i dodatno financiranje bogatijih producentskih kuća poput Netflixa za samo snimanje filma.
Priča o radoznalom desetogodišnjem dječaku Arcu koji se iz daleke, utopijske budućnosti unatoč strogim zakonima i upozorenju roditelja, zahvaljujući posebnom odijelu šarenih duginih boja i naprednoj tehnologiji skrivenoj u neobičnom kristalu nespretno vraća u 2075. godinu, period u kojem je Zemlja izložena mnogim klimatološkim opasnostima i gdje se sprijatelji s usamljenom vršnjakinjom Iris, naizgled zvuči kao kakva benigna dječja ZF pustolovina, no u srži je tematski nešto daleko moćnije i značajnije. Uz već spomenute klimatske promjene koje su ljude iz skore budućnosti, uključujući i one iz 2075., nagnale na život u zaštićenim gradovima i kućama pod kupolama, Bienvenu i de Givry u filmu se također dotiču i tema tehnologije i otuđenja (dok su roditelji fizički odsutni zbog poslovnih i inih obveza, djecu im čuvaju i odgajaju roboti), ali i djetinjstva i mašte (dvoje vršnjaka iz različitih svjetova i vremena koje povezuje znatiželja i usamljenost), odnosno nade i budućnosti.
U tako slojevitoj priči koja vješto kombinira nedužnost i vizije budućnosti, ključnu simboliku čini sam pojam duge. Počevši od imena glavnih protagonista Arca i Iris (riječ arcoíris na španjolskom jeziku znači- duga) preko duge kao veze između svjetova, prijelaza između vremena i nade nakon katastrofe, evidentno je kako riječ o pomno promišljenom filmu. Dublje tumačenje nam također kazuje i kako je Arco (dječak iz utopijske budućnosti) dokaz da bolji svijet može postojati dok Iris (djevojčica iz naše ili skore distopijske budućnosti) predstavlja generaciju koja taj bolji svijet tek mora stvoriti. Njihovom povezanošću, autori filma poručuju kako budućnost ne dolazi sama nego je rezultat odluka donesenih u sadašnjosti. Naime budućnost nije zacrtana i djeca, točnije nadolazeće generacije, čine ključ promjene čak i u lošem svijetu jer imaju potencijal za ispravak pogrešaka prethodnih naraštaja i izgradnju bolje budućnosti.
Kao nedužni predstavnici tih verzija sadašnjosti i budućnosti, Arco i Iris nisu samo likovi nego i ideje. Arco tako simbolizira budućnost kakva bi mogla biti – harmonična i uravnotežena, dok Iris predstavlja sadašnjost koja još luta i griješi. Njihov odnos znači da su te dvije verzije svijeta povezane, a ne odvojene. Trijumf stoga u konačnici ne proglašavaju niti pobjeda prirode niti ona tehnologije nego njihova simbioza. Bienvenu i de Givry svršetak ostavljaju otvorenim za interpretacije, ali zaključak je jednak – promjena nije naivna ideja. U uvodu sam također istaknuo i kako je Bienvenuov stvaralački stil među ostalim inspiriran retro-futurističkim vizualima, a te se prepoznatljivosti nije odrekao ni u Arcu. Nadahnut strip-autorima poput slavnog Moebiusa, japanskom animacijom na tragu radova iz legendarnog Studija Ghibli i estetikom šarenih 70-ih i 80-ih, Bienvenu je kreirao nešto doista magično, toplo i nezaboravno.
Ručno ocrtana 2D animacija, minimalistički mekani dizajn s naglaskom na bojama (duga, svjetlost, pastelne nijanse) i balansom između handmade izgleda, Arco je vizualno namjerno jednostavniji, a s tim i bliži starijim animacijama negoli modernim hladnim 3D spektaklima. Premda mu je Oskara nedavno nezasluženo preoteo upravo takav šablonski stvoren skupocjen film koji se dotiče globalnog fenomena K-Popa (op.a. K-Pop: Lovci na demone), Arco je dominirao tamo gdje je bilo značajnije. Od Annecyja i Césara, preko Europskih filmskih nagrada i raznih priznanja cehova kritičara, pravi poznavatelji kvalitete znali su vrednovati ovo divno ostvarenje. Isto su tako znali vrednovati i divnu glazbenu podlogu Arnauda Toulona koja je vizualnom užitku donijela višu razinu topline, ali i dramatike.
Svoj obol su svakako pružili i glumci, dakako glasovno, a za razliku od tipičnih sinkronizacija glasovi su birani tako da zadrže intimni, tihi i sporiji ton filma i nema onog pretjeranog holivudskog pristupa jer cilj nije bio napraviti spektakl nego dočarati osjećaje nježnosti i topline. U izvornoj francuskoj verziji glasove tako posuđuju: Margot Ringard Oldra, Oscar Tresanini, Swann Arlaud, Alma Jodorowsky (unuka legendarnog Alejandra), Vincent Macaigne i Louis Garrel, dok se za englesku sinkronizaciju zbog međunarodne prepoznatljivosti producentskom odlukom išlo na kombinaciju manje poznatih dječjih/glumačkih glasova za glavne likove i velikih provjerenih holivudskih imena (Natalie Portman, Mark Ruffalo, Will Ferrell, itd.) za one sporedne. Pogledali vi jednu ili drugu glasovnu verziju filma, dojam će vjerujem biti jednak – riječ je o pravom animacijskom postignuću koje će podjednako oduševiti sve generacije.
© Ivica Perinović, FILMOVI.hr, 14. travnja 2026.