Iz povijesti filma

  • Nepatvorna ideja radničke solidarnosti

    Kuhle Wampe oder: Wem gehört die Welt?, red. Slatan Dudow, Njemačka, 1932.

    Piše: Marijan Krivak
    16.8.2024. Ono što se i danas provlači kroz doživljaj Kuhle Wampea jest njegova nepatvorna ideja Radničke solidarnosti. I aktualnost! Kuhle Wampe svojedobno je zabranjivan pod objedom da „obezvrjeđuje predsjednika, pravni sustav i vjeru“. Što ćete aktualnije danas? ...pročitajte cijeli tekst...

  • Iza objektiva: Chris Menges ili važnost i uloga snimatelja

    Chris Menges (Kington, Velika Britanija, 15. rujna 1940.), britanski snimatelj i redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    22.6.2024. Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća Menges započinje rad na filmu snimajući dokumentarce i reportaže u tradiciji nomadskog dokumentarnog snimatelja. Tako je proputovao svijet, snimajući na primjer u istoj godini narkomane u Harlemu, ugrožena indijanska plemena u Brazilu, sukob između tibetanskih nacionalista i kineske vojske u Nepalu i trgovinu opijumom u jugoistočnoj Aziji. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Film o ljudskoj biti – potrebi za istraživanjem i srećom

    Bijeli dijamant (The White Diamond), red. Werner Herzog, Njemačka, Japan, Ujedinjeno kraljevstvo, 2004.

    22.4.2024. Ovo je film na kojem se plače, a usput se pjeva i pleše, film o ljudskoj biti, o ljudskoj potrebi za istraživanjem i ljudskoj potrebi za srećom, a često i tugom. Čemu čovjek stremi, čega se boji, je li smrt konačna? (Dorrington je potresen smrću svog suradnika koji je poginuo u jednom od pionirskih cepelinskih pokušaja.)...pročitajte cijeli tekst...

  • Najuvjerljiviji predstavnik žanra partizanskog filma

    In memoriam: Veljko Bulajić (Vilusi kraj Nikšića, 22. ožujka 1928. – Zagreb, 2. travnja 2024.), crnogorsko-hrvatski filmski redatelj

    Piše: Marijan Krivak
    10.4.2024. Veljko Bulajić predstavlja drugi pol opusu najvažnijeg HR-kino-modernista s ovih prostora, nedavno preminulog Vatroslava Mimice. Uz radikalno revaloriziranog Fadila Hadžića, oni čine i trojac koji je predstavljao HR-kino-kulturu u okviru YU-kino umjetnosti nakon Drugog svjetskog rata. onaj koji je najuvjerljivije utjelovio globalno najpropulzivniji Yu-filmski žanr, dakle partizanski film. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Poeti u Zoni Nade

    Stalker, red. Andrej Tarkovski, SSSR, 1979.

    Piše: Marijan Krivak
    7.2.2024. U Stalkeru se suočavamo s metafizičkom, ali i osebujnom ljudskom kategorijom. Dakle, što je zona slobode? Što je, pak, umjetnička sloboda? Za Tarkovskog, u oba slučaja, radi se unutarnjoj duhovnoj kategoriji, ne nužno o političkom pitanju. Iako se sovjetska politika, itekako(!) ogriješila o našega autora. Za Stalker Tarkovski tvrdi da je njegov „idejno najuspjeliji film“. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Legendarni zagrebački autor jedinstvenog umjetničkog univerzuma

    In memoriam: Pero Kvesić (Zagreb, 1950 – 11. studenog 2023.), hrvatski novinar, književnik, scenarist i redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    29.11.2023. Pero Kvesić svojim drugim filmom iz spisateljske u redateljsku ulogu zakoračuje i demonstrira da je pripovjedačko umijeće kojim barata ovaj legendarni zagrebački autor sasvim neopterećeno umjetničkom vrstom u kojoj se izražava. U dokumentarcu Kuća na Kraljevcu 35 bavi se kućom u kojoj stanuje, njenom poviješću i specifičnim duhom u kojem odzvanjaju epohe, ukrštanja i razilaženja mnogobrojnih života. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Neobična opsesija tijelom i estetikom ružnoga lišena subverzivnih elemenata

    Darren Aronofsky (New York, 12, veljače 1969.), američki redatelj

    Piše: Dejan Durić
    10.7.2023. Aronofsky je inače u opusu pokazivao sklonost prema nelijepim aspektima života, što je često bilo popraćeno specifičnim vizualnim stilom, koji je potencirao tu njegovu estetiku ružnoga. Navedeno je dovedeno do razine groteske i karikaturalnosti u Kitu, koji je u srži čista melodrama, ali ogoljena ikakvih subverzivnih elemenata te svedena na redateljevu neobičnu opsesiju tijelom glavnoga lika. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Odmjeren, distanciran i gotovo glacijalan redateljski rukopis

    Todd Field (California, 24. veljače 1964.), američki filmski redatelj i glumac

    Piše: Dejan Durić

    Todd Field (California, 24. veljače 1964.), američki filmski redatelj i glumacTár je potvrdio da bismo od Todda Fielda u budućnosti mogli još mnogo toga dobroga očekivati pa je za nadati se kako se neće redateljski umiroviti, što je najavio. Posrijedi je uradak koji naglasak stavlja na seciranje psihologije protagonistice te dinamike moći između nje i osoba iz njezina neposrednog okruženja. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Provokativan, sposoban i pronicljiv autor

    Paul Verhoeven (Amsterdam, 18. srpnja 1938.) nizozemski filmski redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    Paul Verhoeven (Amsterdam, 18. srpnja 1938.) nizozemski filmski redateljNakon što se u nizozemskoj i široj europskoj kinematografiji dokazao kao provokativan, sposoban i pronicljiv autor, Verhoeven je prihvatio sirenski zov Hollywooda, ali je pritom očito poslušao Odiseja i ostao čvrsto vezan za etičke i svjetonazorske spoznaje s kojima se tom zovu odazvao. Tako nastaje niz filmova koji precizno i istinito govore o Americi i američkom snu, kapitalističkoj svemoći i utjecaju na pojedinca i društvo. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Od eksperimentalnosti i začudnost do kultnog statusa

    David Bowie i film

    Piše: Nikola Strašek
    Bowieva filmografija skup je neobičnosti Tonyja Scotta i Nicolasa Roega, Nagisa Oshime i Paula Schradera, glazbena pratnja Lynchove jurnjave poremećenim autoputom i šetnje s vatrom ili antiseptični Tesla u Nolanovom najboljem filmu Prestiž. Istovremeno ovakva raznolikost filmova, njihova relativno slaba vrijednost i neodvojivost od Bowiea pokazuje u kolikoj je mjeri kontrolirao svijet i sebe u njemu....pročitajte cijeli tekst...

  • Autor koji elokventno i bez osude razotkriva ljudske istine

    Ulrich Seidl (Beč, 24. studenog 1952.), austrijski filmski redatelj, pisac i producent

    Piše: Nikola Strašek
    Seidlovi filmovi odišu beskompromisnošću, znatiželjom, empatijom, nepatvorenom egalitarnošću i odbijanjem skretanja pogleda bez obzira koliko neugodno, sramno ili bizarno bilo ono što se prikazuje i razotkriva pred hladnim objektivom filmske kamere. Djelo mu obiluje kršćanskim temama i ikonografijom. No dok propituje ideje poput sreće, nade ili vjere, Seidl razumije i ne osuđuje, ne prokazuje i ne patronizira. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Revolucionar žanra gangsterskih krimića koji se urezao u kolektivnu svijest čovječanstva

    Francis Ford Coppola (Detroit, 7. travnja 1939.), američki redatelj, scenarist i producent

    Piše: Nikola Strašek
    Francis Ford Coppola najplodniju fazu stvaralaštva imao je 70-ih godina, u doba Novog Hollywooda, kada za redom nastaju antologijski naslovi Kum, Prisluškivanje, Kum 2 i Apokalipsa danas. Kritički i komercijalni uspjeh kakav je tada ostvario, prilična je rijetkost. Što se samih filmova tiče, na prvom je Kumu zaposlen kao zamjena Sergiju Leoneu koji je tada pripremao kasnije snimljeni Bilo jednom u Americi. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nezamjenjivi kino-revolucionar

    In memoriam: Jean-Luc Godard (Pariz, 3. prosinca 1930. - Rolle, Švicarska, 13. rujna 2022.), filmski redatelj, scenarist i kritičar

    Piše: Marijan Krivak
    François Truffaut je jednoć rekao: „Postoji film prije Godarda i film nakon Godarda“. Kako uopće zamisliti kino kao „ozbiljnu umjetnost mišljenja“ nakon Godardova, sada i tjelesnog nestanka? Rekao bih, najiskrenije – nikako! Film i njegova epoha važnosti za ono što neki nazivaju filmozofijom otišla je u eter. Nestala je u zrakopraznom prostoru informacijsko-komunikacijske epohe. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Brojnost njegovih dobrih filmova može pratiti samo njihova žanrovska i tematska raznolikost

    Portret umjetnika: Howard Hawks (Goshern, 30. svibnja 1896. – Palm Springs, Kalifornija, 26. prosinca 1977.), američki filmski redatelj i scenarist

    Piše: Nikola Strašek
    Howard Hawks (Goshern, 30. svibnja 1896. – Palm Springs, Kalifornija, 26. prosinca 1977.), američki filmski redatelj i scenaristOsim žanrovske raznolikosti te sklonosti izvrtanju njihovih konvencija, Hawksovo djelo stilski je prepoznatljivo upravo po odsustvu karakterističnih obilježja, retoričkih efekata, ili kako se precizno i kraće izrazio Orson Welles: „John Ford je poezija a Howard Hawks proza“. U pitanju je sigurno jedan od najvažnijih filmskih stvaralaca u povijesti, čiji je rad obilježio začetke Hollywooda.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Beskompromisan pionir nezavisnog filma

    Portret umjetnika: Samuel Fuller (Worcester, Massachusetts, 12. kolovoza 1912. – Los Angeles, California, 30. listopada 1997.), novinar, pisac, filmski redatelj, scenarist i glumac

    Piše: Nikola Strašek
    Filmski opus Samuela Fullera za svakog je ljubitelja filmske umjetnosti nezaobilazan, a redatelji njegovog kova danas su praktički nemogući. Bio je jedan od pionira nezavisnog filma, beskompromisan i zauvijek svoj, spreman na rizik i bez potrebe da se ikome svidi – karakteristike jednako rijetke u filmskom svijetu kao i među ljudima uopće....pročitajte cijeli tekst...

  • Stilski izgrađen, poetski precizan i ljudski ranjiv umjetnik

    Portret umjetnika: Aki Kaurismäki (Orimattila, Finska, 4. travnja 1957.) filmski redatelj i scenarist

    Piše: Nikola Strašek

    Aki Kaurismäki jedan je od onih umjetnika koji svojim djelima umanjuju našu samoću, a kozmičku pustoš koja se širi svijetom izvrću i poništavaju srcem i vjerom da ćemo jednom – ako ne i prije, postati dostojni njegove ljubavi. Svijetu i čovjeku današnjice potrebni su filmovi Akija Kaurismäkija – njegova nježnost, humor i dobrota, izoštrena socijalna perspektiva i slavljenje najslabijih. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Autentično majstorstvo, progresivni svjetonazor i neuništiva sklonost subverziji

    Portret umjetnika: Luis Buñuel (Calanda, 22. veljače 1900. - Ciudad de México, 29. srpnja 1983.), španjolski filmski redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    Luis Buñuel (Calanda, 22. veljače 1900. - Ciudad de México, 29. srpnja 1983.)Luis Buñuel dio je iščezlog svijeta u kojem je umjetnost – a posebno film, bila nešto više od sredstva za zaradu i zabavu, kada su se mogućnosti za društvene promjene i filma kao umjetnosti činile jedva naslutive. Spoj nadrealističkog pokreta i komunističke ideje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća pripada ključnim umjetničko-ideološkim susretima iz kojih se rodilo naše vrijeme i umjetnost 20. stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Po-etika dokumentarnog filma

    Portreti umjetnika - Različiti pristupi dokumentarnom filmu: Werner Herzog (Minhen, 5. rujna 1942.), redatelj i Krzysztof Kieślowski (Varšava, 27. lipnja 1941. - 13. ožujka 1996.), redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    U ovom tekstu autor analizira različite pristupe dokumentarnom filmu kroz djela dvojice velikana filmske umjetnosti - redatelja Wernera Herzoga i Krzysztofa Kieślowskog, i pokušava pomiriti naizgled nepomirljivu kontradikciju u Godardovoj slavnoj rečenici kako su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnima a najbolji dokumentarni igranima. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Rijedak erudit konceptualne kino-forme

    ZagrebDox, 3. - 10. travnja 2022.: Želimir Žilnik - Fragmenti ˝gastarbajterskog˝ opusa, 8. travnja 2022.

    Piše: Marijan Krivak
    Želimir Žilnik (Niš, Srbija, 8. listopada, 1942.) Želimir Žilnik kao „posljednji Mohikanac Crnog talasa“ i stvaratelj nekih od najvažnijih filmova tog umjetnički najpropulzivnijeg perioda u YU-kinematografiji, još jednom se predstavio zagrebačkoj publici. Fragmenti Gastarbajterskog opusa melankolično su prisjećanje i vrijedan prilog u spomen onoga što su Žilnik i Boris Buden svojedobno ukoričili u knjizi Uvod u prošlost (Novi Sad, 2013.). ...pročitajte cijeli tekst...

  • Umjetnik koji u svojim dokumentarcima fiksira suštinsku kvalitetu bezvremenog i univerzalnog

    Portret umjetnika: Artavazd Pelešjan, redatelj (Gyumri, Armenija, 22. veljače 1938.)

    Piše: Nikola Strašek
    Pelešjanovi filmovi kao da ne postoje i ne traju u našem ljudskom, pedantno usitnjenom vremenu nego u primordijalnom, geološkom, kozmičkom i na beskraj oslonjenom trenutku koji se ne mjeri danima i životima nego silama i ciklusima koji u sebi sadrže i odražavaju sve što postoji. Dokumentarni filmovi u njegovim autorskim rukama fiksiraju suštinsku kvalitetu bezvremenog i univerzalnog. Ono što u Pelešjanovim vizijama uvijek stoji u centru, održava balans i u čemu je koncentrirana njihova neovdašnja snaga i neprolazna divota upravo je čovjek i autorova ljubav prema njemu i svijetu u kojem postoji jer tek kraj malog ljudskog lika monumentalnost Pelešjanove vizije dobiva smisao i perspektivu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Misaoni i umjetnički pothvat koji i danas fascinira

    Teorem (Teorema), red. Pier Paolo Pasolini – Ciklus filmova Piera Paola Pasolinija, Kino Tuškanac, ožujak 2022.

    Piše: Marijan Krivak
    Film Teorem dokaz je posljednje, kafkijanske nade u ovosvjetovnu moć pisanja. Kod Piera Paola Pasolinija je to bilo i snimanje filmova. Doista, kino je „forma koja misli“ (Godard). Misliti, pisati, biti… stvarati slike i riječi novih svjetova u filmovima. Neprijeporno siguran u proročku snagu pokretnih slika, Pasolini je dokazao svoj Teorem. Misaoni je to i umjetnički pothvat koji nas i danas fascinira. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Unikatan i prepoznatljiv umjetnik s distinktivnim osobnim pristupom i prosedeom

    In memoriam: Borivoj Dovniković Bordo (Osijek, 12. prosinca 1930. – Zagreb, 8. veljače 2022.)

    Piše: Katarina Marić
    Animator, strip-crtač, karikaturist, ilustrator, redatelj i grafički dizajner Borivoj Dovniković Bordo unikatan je i prepoznatljiv umjetnik s distinktivnim osobnim pristupom i prosedeom. Njegov ekonomičan stiliziran crtež očigledno proizišao iz karikature, simplificirane no efektne, dvodimenzionalno-plošne reducirane morfologije, modernistički koncipirane art-filozofije u kojoj više na pijedestalu nisu slikarski puni likovi diznijevske provenijencije nego se jednaka pažnja uz likovno posvećuje i zvučnom – audio-efektima i sintetskoj glazbi, u svrhu naglašavanja ili kontrapunktiranja akustičnog i ritmičnog poradi bazne neverbalnosti; kao i minimalističkoj no simbolički bremenitoj, izraženoj scenografiji adaptabilnih slobodnih pozadina, ekspliciran je u kratkim formama. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vizualni spektakl revolucionarne strukture

    Ludi Pierrot (Pierrot le fou), red. Jean-Luc Godard, Francuska, 1965.

    Piše: Marijan Krivak
    Ludi Pierrot i danas plijeni pozornost i provocira intelektualni angažman. U njegovoj revolucionarnoj strukturi Godard se približava prevratničkoj filozofiji jednog od najutjecajnijih mislioca tog doba u Francuskoj - Gillesa Deleuzea. Film pršti od pokreta, kako samog vizualnog spektakla i njegove razbarušenosti, tako i onog koji potiče na promišljanje „debakla i očaja svijeta kao egzistencijalne tjeskobe postojanja“. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Utopijska misao uobličena u umjetničkoj formi kina

    Obiteljski portret u interijeru (Gruppo di famigliainun interno), red. Luchino Visconti, 1975.

    Piše: Marijan Krivak
    Obiteljski portret u interijeru nastao je kao pretposljednje cjelovečernje djelo Luchina Viscontija, sa svim osobinama potpune misaone zrelosti. On je utopijska misao, koja se filozofski uobličuje u umjetničkoj formi kina. Gotovo benjaminovski, i ovaj Viscontijev kasni film signum je spašavanja neke drukčije, bolje prošlosti. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Redatelj artikuliranoga prosedea i širokih tematskih preokupacija

    In memoriam: Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934. – 29. travnja, 2021.)

    Piše: Tomislav Čegir
    U više od pola stoljeća stvaralaštva Bogdan Žižić se apostrofirao kao filmaš artikuliranoga prosedea. Riječ je neupitno o izrazito autorskome stvaralaštvu, s jasnim svjetonazorom, obilježenim tematskim i retoričkim odrednicama. Više je tematskih preokupacija koje se dojmljivim kontinuitetom provlače stvaralaštvom Bogdana Žižića. Dokumentarni opus, likovna umjetnost i zanimanje za životopis likovnih umjetnika, igrani film te spisateljski rad. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dragulj hrvatskog kino-modernizma

    Slučajni život, red. Ante Peterlić, 1969.

    Piše: Marijan Krivak
    Peterlićev Slučajni život nastao je pod utjecajem filmskog modernizma. I to onog koji iz novoga vala upija snagu i propituje misaone dosege, tek naoko trivijalnog fenomena kakav je film. U filmu se osjeća ozračje ranoga Sartrea, ali i Camusa, Mučnine, ali i Stranca, no, dok se kod dvojice ikoničkih filozofa otvara spekulativni, literarni žargon, u Slučajnom se životu krije ekonomičnost i sažetost izraza te rastvaranje forme. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ultimativno remek-djelo Kaurismäkijeva opusa

    Unajmio sam plaćenog ubojicu (I Hired a Contract Killer), red. Aki Kaurismäki, 1990.

    Piše: Marijan Krivak
    Kaurismäkijevo djelo Unajmio sam plaćenog ubojicu odlikuje uobičajeni redateljev izvedbeni minimalizam, te afirmacija humanosti i solidarnosti među prezrenima. Politički je to film bez politike! Kaurismäki nikad nije napravio jasniju kino-artikulaciju vlastita svjetonazora. Naoko mali film, ultimativno je remek-djelo njegova opusa te mnogo više od postmodernističkog pastiša kino i literarnih žanrova. Film je to koji nadilazi granice medija i pokazuje ono što Kaurismäki ustvari jest. Punk-poetika ovog minimalističkog ostvarenja romantička je gesta solidarnosti svih „prezrenih na svijetu“. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Osobine redateljskog stila u savršenom omjeru

    Čežnja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss), red. Rainer Werner Fassbinder, 1982.

    Piše: Marijan Krivak
    Čežnja Veronike Voss pretposljednji je Fassbinderov film, dovršen tek netom prije prerane mu smrti u 37. godini života. Naslovna protagonistica (Rosel Zech) savršeno se uklapa u niz autorovih nesretnih žena koje boje univerzum njemačkog kino-genija. Radi se o lijepim, ali usudno melankolično-neuralgičnim osobama koje traže ljubav i privrženost, a same su izgubile sposobnost pružiti je. Posebično u slučaju Veronike Voss, te žene pripadaju svijetu spektakla i glamura, u kojemu im glumački milje sputava spontanost emocije i gdje obitavaju u paralelnim, medijskim svjetovima. Fassbinder ostaje uvijek iznova otvorenim propitivanjima egzistencijalne tjeskobe svakodnevne jednoličnosti bivanja, usamljenosti i želje da se bude voljenim. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Karizmatičan glumac s istaknutim umjetničkim integritetom

    In memoriam: Sean Connery (25. kolovoza 1930. - 31. listopada 2020.)

    Piše: Tomislav Čegir

    Karizmatičan, opušten, privlačan, sasvim u skladu s temeljnim postavkama lika, ali i s modernističkim diskursom 1960-ih, Sean Connery je zasjenio druge, itekako vrsne glumce koji su tumačili znameniti špijunski lik. Uloge je birao prema vlastitim interesima, smatrao je da je važnije ostvariti vrsno tumačenje nego tek unovčiti status. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Avangardni bezvremeni klasik

    Retrovizor 1950-59 (1. srpnja - 22. listopada 2020., Kino Tuškanac): Bijeli sob (Valkoinen peura), r. Erik Blomberg

    Piše: Katarina Marić
    Bijeli sob je po mnogočemu zavrijedio izaći iz opskurnosti i dobiti priznanje kakvo zaslužuje – i ne samo zato jer je riječ o vrlo neobičnoj interpretaciji vampirizma s unikatno nordijskim utemeljenjem, nego prvenstveno stoga jer se radi o formativnom i nezaobilaznom naslovu fantasy-žanra. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Autorski human i otporan na ideološko nasilje

    In memoriam Goran Paskaljević (Beograd, 22. travnja 1947. - 25. rujna 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Goran Paskaljević bio je jednom od najvažnijih kino-osobnosti s ovih prostora. Češće melodramatski izravan negoli alegorijski složen, on iscrtava studije karaktera gubitnika, ali i onih koji se nikad ne predaju. Autorski otpor prema ideološkom i inom nasilju kod njega nikad nije zanemario prikaz životne krhkosti ljudi, a što mu filmove čini toliko opipljivo emotivnima. Paskaljević suosjeća s ljudima, jednako koliko voli i film. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Topla slavenska duša i tipični češki osjećaj za detalje svakodnevice

    In memoriam Jirí Menzel (Prag, 23. veljače 1938. - 5. rujna 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Menzel plijeni osebujnom sjetom sve od svog kino-prvijenca. Cijeli jedan naraštaj djece socijalizma oduševljavao se Strogo kontroliranim vlakovima (Ostre sledované vlaky, 1966) za koji je ovjenčan nagradom Oscar. Smisao za ritam filmske priče Menzelov je ponajveći doprinos srednjoeuropskom kino-mediju tih godina....pročitajte cijeli tekst...

  • Aktualan i uvijek svjež materijal za konstruktivnu raspravu o konfliktima

    Igra, 1962., red. Dušan Vukotić

    Piše: Miroslav Cmuk
    Vukotićevo djelo Igra uvijek će po pitanju sadržaja biti aktualan materijal za konstruktivnu raspravu o konfliktima i kako primjereno rješavati problemske situacije. Stoga zaslužuje laskavu titulu klasika. Poput Surogata (i ostalih Vukotićevih djela), Igra sadrži mnoštvo pouka za djecu i mlade, ali i za odrasle. Može se prikazivati učenicima različite dobi a da se svaki put sadržaju pristupi iz drugog kuta, ovisno o starosti gledatelja. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Snažna i emotivna priča o pravdi, istini i dječjoj upornosti

    Izgubljena olovka, 1960., red. Fedor Škubonja

    Piše: Miroslav Cmuk
    Dječji film Izgubljena olovka nevjerojatno je snažna i emotivna priča o pravdi, istini i dječjoj upornosti koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Prepoznali su gledatelji vrijednost ove priče, osvojila ih je radnja i tema koja ne gubi na aktualnosti premda su se društvene prilike u mnogočemu promijenile. Premda je prošlo punih 50 godina otkako je film snimljen, pouka ipak ne izostaje. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ikona filmske glazbe

    Sjećanje na Ennia Morriconea (10. studenoga 1928. - 6. srpnja 2020.)

    Piše: Tomislav Čegir
    Nema dvojbe da su neki primjeri Morriconeova stvaralaštva dostigli i ikonografski status, instantnu prepoznatljivost. Glazba Ennia Morriconea - i ne samo filmska, neupitno spada među vrhunska kulturna i umjetnička postignuća dvadesetoga i dvadeset i prvoga stoljeća.  Morricone je u panteonu filmskih skladatelja za mnoge, a čini se i za potpisnika ovih redova, u samom vrhu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sudbinski tragično predestinirani likovi

    Portret umjetnika: Slavko Štimac

    Piše: Josip Grozdanić
    U hrvatski film Štimac se vratio glavnom ulogom u drami Buick Riviera Gorana Rušinovića u kojoj tumači ulogu plahog, nesigurnog i bojažljivog čovjeka koji biva prisiljen donijeti čvrste i konkretne odluke, onakve od kakvih uporno bježi. U djelu 2009. godine ovjenčanom Zlatnom arenom za scenarij Štimac je s Leonom Lučevom podijelio Srce Sarajeva za najboljeg glumca. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Umjetnička filmografija koja pooduhovljuje

    Kino Tuškanac - Portreti: Asketski stil Carla Theodora Dreyera (13.-22.6.2020.): Riječ (Ordet), Stradanje Ivane Orleanske (La passion de Jeanne dArc), Dan gnjeva (Vredens dag), Vampir (Vampyr)

    Piše: Katarina Marić
    Avangardna apoteoza patnje epskih dimenzija, mistički martirij ultimativne estetičnosti, remekdjelo interpretativne ekspresivnosti Renée Jeanne Falconetti, Stradanje Ivane Orleanske pak, ekranizacijom autentičnih transkripata sa suđenja, evocira dokumentarnu snimku procesa i postaje ultimativna umjetnička sfera koja, nadrastavši samu sebe postiže intencionalno i instantno pooduhovljenje svojih spektatora. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sklad planine i čovjeka

    Hrvatska nijemofilmska baština - Kako se nekad planinarilo: Velebit, red. Kamilo Brössler, Mladost, zdravlje, radost, red. Živko Prebeg

    Piše: Katarina Marić

    Nijemi, dokumentarni filmovi ''Velebit'' Kamila Brösslera i ''Mladost, zdravlje, radost'' Živka Prebega govore o planinama i planinarenju, kao zdravlju dobrodošloj aktivnosti. Oba naslova interferiraju sa znanstvenim planinarstvom i putopisnim narodoznanstvom - etnološkim, kulturalno-antropološko-sociološkim elementima narodnog, tradicionalnog načina života i običaja.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nikad aktualniji hibrid horora i filma katastrofe

    Variola vera, 1982., red. Goran Marković

    Piše: Marijan Krivak

    Variola vera jedan je najuspjelijih žanr-aduta u rukavu YU-kina. Film Gorana Markovića, snimljen deset godina nakon zbiljske epidemije velikih boginja u Beogradu odličan je žanrovski hibrid horora i filma katastrofe. Vizualne su performanse posve u harmoniji sa zakonitostima takovrsna mu odabira teme. Sjajna je u ocrtavanju ozračja i makabrična, potmula glazba Zorana Simjanovića. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Borac, mislitelj i umjetnik

    In memoriam Vatroslav Mimica (Omiš, 25. lipnja 1923. - Zagreb, 15. veljače 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Mimica je dijelom europske umjetničke kino-avangarde. Moderan, avangardan, napredan i profinjen figurira drugim polom estetike YU-filma, onim suptilnije i emotivnije provenijencije. Od autora koji su djelovali u hrvatskome dijelu YU-kina, uz Antu Babaju on ostaje korifejem autorskog filma, mediteransko-srednjoeuropske senzibilnosti. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ekstravagantna bukolika

    Ukrajinski poetski film (15.-18.10.2018.): Predvečerje Ivana Kupala (Vechir na Ivana Kupala), red. Jurij Iljenko

    Piše: Katarina Marić
    Neobičnim perspektivama i kutevima snimanja, bogatom scenografijom i živopisnim koloritom koji uvijek podcrtava raskošnu vibrantnost narodnih  nošnji, nizom nezaboravnih kadrova kreirajući kompleksnu, avangardnu i ekstravagantnu bukoliku o nepobjedivosti ljubavi, Iljenko maestralno prenosi svoju fantazmagorično-psihodelično--nadrealnu ikonografiju....pročitajte cijeli tekst...

  • Vizualizirana filozofija egzistencije

    Sjenke (Shadows), red. John Cassavetes

    Piše: Marijan Krivak
    Kako ne bismo pretjerali u fil(m)ozofskim asocijacijama, reći ću da Sjenke i danas – skoro šest desetljeća od svog nastanka, djeluju zabavno i svježe. Odlični i entuzijastični glumci, sjajna jazz-glazba, dinamična kamera i montaža....pročitajte cijeli tekst...

  • Složeno alegorijsko djelo

    Sveti pesak, red. Miroslav Antić

    Piše: Marijan Krivak
    Pjesnički iskaz kojeg nam nudi Miroslav-Mika Antić pripada drukčijem, planetarno udaljenom univerzumu. U njegovu modernističkom poimanju zbilje bilo je još mjesta za Čovjeka. Iako razočaran, protagonist filma još uvijek gaji Nadu i Želju. Postmoderni, globalni, umreženi humanoid više nije s tog planeta. Tek je objektom virtualnog prostor-vremena....pročitajte cijeli tekst...

  • Poziv na suočenje

    Idi i gledaj, r. Elem Klimov

    Piše: Marijan Krivak
    Prikaz brutalnosti rata ovdje je doista ostvario najveći mogući „emocionalni intenzitet“. Dojam užasa koji prenosi vizualna tekstura na neki nas način katarzički dovodi do spomenute teorije uzvišenog. Strah i užas kroz koji se prošlo nije završio tek naricanjem. Posredovanje ratnog iskustva Klimov je izveo na artistički sugestivan i dotad neviđeni način. Jer umjetnički prikaz zla nije sveden na fatalni usud. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Majstor ironičnog odmaka

    Krsto Papić, dokumentarni film: Charter let broj..., Nezaposlena žena s djecom i Građani na Cvjetnom trgu

    Piše: Nikola Strašek
    Charter let br... dokumentarni je film u kojem se Papić bavi socijalno-psihološkom tematikom, analizirajući i pokazujući naivnu uzaludnost sanjarija djevojaka o boljem životu neumoljivo razotkrivajući brutalnu stvarnost koja ih čeka. Papić, majstor ironičnog odmaka, pokazuje uzaludnost njihovog odlaska jer protagonistice će promijeniti mjesto ali ne i predrasude i diskriminaciju s kojima se suočavaju ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kad je revolucija – utopija

    Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Rat je završen (La guerre est finie), red. Alain Resnais

    Piše: Marijan Krivak
    Danas, pola stoljeća nakon Resnaisova filma suočeni smo s potpunim izostankom nade i mogućnosti promjene. Tako da nam naslov Rat je završen zapravo postaje znakom kraja borbe… i revolucije. Ima li lijeka svoj toj de-evoluciji koja razara želju za slobodom? Ostaje li revolucija tek melankoličnim momentom europskog Duha? Preteško je to pitanje za ovaj kratki zapis o nostalgiji ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tamo gdje gore knjige...

    Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Fahrenheit 451, red. François Truffaut

    Piše: Marijan Krivak
    Što nam danas govori Fahrenheit 451?  U doba sveopće prisutne informacijsko-komunikacijske culture (ili barbarstva?) ponovno smo suočeni s potpunim nipodoštavanjem kulture Čitanja, Pisanja i Mišljenja. Kroz naoko sasvim transparentan svijet slobodnog medijskog i inog digitalnog općenja, ceri nam se zloduh dobrovoljnog ropstva gadgetima koji čine čovjeka – suvišnim ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vrhunac hrvatske dokumentaristike

    Specijalni vlakovi, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    U Specijalnim vlakovima sadržaj i forma se u potpunosti i s lakoćom isprepliću. Na prvi pogled film pripada opservacijskom dokumentarcu par excellence, no zahvaljujući Papićevom suzdržanom režijskom pristupu, postaje univerzalno i bezvremensko remek-djelo i s pravom se smatra vrhuncem hrvatske dokumentaristike, a vjerojatno i jednim od najboljih filmova u povijesti hrvatske kinematografije....pročitajte cijeli tekst...

  • Kritičko propitkivanje društva

    Nek se čuje i naš glas i Mala seoska priredba, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    Nakon Lisica Papić se vraća dokumentarnoj formi i 1971. godine, godine hrvatskog proljeća, snima dva izvrsna dokumentarca kojima nastavlja kritičko propitkivanje ondašnjeg socijalističkog društva – Nek se čuje i naš glas i Mala seoska priredba, oba u boji, što je s lakoćom inkorporirao u svoj stilski arsenal. Papić je snimajući kratke dokumentarce izgradio vlastitu poetiku te sazrio kao autor ...pročitajte cijeli tekst...

  • O alkoholu i ubojstvu

    Halo, München i Kad te moja čakija ubode, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    Kad te moja čakija ubode izvrstan je primjer nastajanja Papićeve dokumentarističke poetike koja spaja izraženu ironiju i sklonost grotesknom sa društvenom kritikom i antropološkom znatiželjom. Čitav film vrvi antologijskim rečenicama koje bolje od ikakvog stručnog, akademskog objašnjenja sažimaju i razotkrivaju mentalitet i svjetonazor sredine i ljudi koji u njoj žive
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Potrošeni ideali

    Filmski programi Hrvatskog filmskog saveza – Ciklus filmskih pedesetogodišnjaka: Zabrana lova na lisice (Schonzeit für Füchse), red. Peter Schamoni

    Piše: Marijan Krivak
    Peter Schamoni je za svoj prvijenac Zabrana lova na lisice dobio Srebrnog medvjeda 1966. Ipak, taj film tek je jedan od nagovještaja nadolaska istinski značajne grupe njemačkih autora: Wendersa, Herzoga i, nadasve, Fassbindera. Naspram tih istinskih revolucionara njemačkog kina, Schamoni ostaje tek – dobar redatelj. Ipak, ni to nije zanemariv obol uzbudljivim europskim šezdesetima ...pročitajte cijeli tekst...

  • O ljudima i vlasti

    Čvor, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    Film Čvor iznova pokazuje sa kakvom lakoćom i poštovanjem Papić pristupa vlastitim protagonistima, bez patetike i jeftinih dnevnopolitičkih poena (sine ira et studio), izvlačeći iz njih ono što ni sami nisu znali da mogu dati a to je vjerojatno i najvažnija odlika vrhunskih dokumentarista. Također, taj kratkometražni biser hrvatske dokumentaristike najavljuje remek-djelo Specijalni vlakovi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Filmski trag rock-kameleona

    Sjećanje: David Bowie (8. siječnja 1947. – New York, 10. siječnja 2016.)

    Piše: Janko Heidl
    Tijekom četrdesetak godina Bowie je glumio ili svoj lik posudio u dvadesetak filmskih komada, a zapaženu je, odnosno veliku glumačku dramsku ulogu dobio u ratnoj drami Sretan Božić, g. Lawrence (Merry Christmas Mr. Lawrence, 1983) Nagise Oshime. Na setu je bio posve profesionalan, a njegova otmjena distanciranost i zagonetnost zasigurno su djelu zajamčili notu apartnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Opušteno i nepretenciozno

    Kratki utorak – Rani eksperimentalni filmovi Slobodana Šijana

    Piše: Janko Heidl
    Šijanovi se rani eksperimentalni radovi ne doimaju nenadahnutima, niti je dojam da je pod egidom eksperimentalnog arčio filmsku vrpcu u nedostatku suvislijih ideja. Oni poprilično sugestivno odražavaju strast, čuđenje, radoznalost i fascinaciju mladog filmoljupca činom snimanja i bilježenja, ovjekovječenja, na celuloid. Odražavaju i sklonost ka vedroj igri kreacije i zabavljanju mogućnostima ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljepota i užasi svakodnevice

    U susret: Filmske mutacije: 9. Festival nevidljivog filma, Daily Godard Proposal 12×12, Zagreb, 4. – 19. rujna 2015. / Rijeka, Pula, Ljubljana, 11. – 15. rujna 2015. : Udana žena (Une femme mariée), red. Jean-Luc Godard

    Piše: Marijan Krivak
    Je li Godardova Udana žena, film o tako usudno nedostižnoj temi kakva je Auschwitz, ili je to film-esej o, tek, ljubavi i ženi? Bez sumnje, radi se o poeziji koja je i jedino moguća nakon takvih događaja kakav je bio Auschwitz. Film započinje i završava igrom ruku na potpuno bijeloj pozadini. Bokovi, noge... ostaju ona fatalna ljepota koja omogućuje suočavanje se s užasom svakodnevice ...pročitajte cijeli tekst...

  • Fantazma o rasapu

    Kino Tuškanac: Retrospektiva Bore Todorovića, Underground, red. Emir Kusturica

    Piše: Marijan Krivak
    Kako bismo imali istinsku umjetnost često rabimo laž kao fantazmatsko oruđe za odrješenje mrtvouzica jedne i jedine Istine i njezina neupitna morala. Po tomu je Underground istinski umjetnički dokaz da je film veći od života. Unatoč Kusturici kao osobi! Njegov film pulsira životom i danas, dvadeset godina od nastanka, svjedoči autorovu neprijepornu artizmu i talentu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ne mareći za kanone

    Istine i laži (F for Fake), red. Orson Welles

    Piše: Janko Heidl
    Istine i laži su u cjelini neopterećeno ostvarenje respektabilne ambicioznosti, vrlo zanimljiv egzemplar filmskog postmodernizma, koje naveliko šarmira pristupom u kojem velik umjetnik bez skrupula prihvaća šiti iz donesena materijala, odnosno strasno i mudro ostvariti film kakav u danom trenutku može, naprosto zato što ima što reći i voli se i zna time baviti. Iz ljubavi prema filmskom djelovanju ...pročitajte cijeli tekst...

  • Bujan filmski i kazališni opus

    Sjećanje: Tomislav Radić (1940-2015)

    Piše: Janko Heidl
    Radićevu osjećaju za prikaz života na filmu, za stvaranje dojma stvarnosnosti, kao i njegovu stvaralačkom temperamentu očito je pogodovao i nestandardan pristup samom snimanju, odnosno rad u djelomično gerilskim uvjetima – s malenim proračunom, s malenom ekipom i u malo dana snimanja – u kakvima je i realizirao svoje hvaljenije filmove Timon, Živa istina, Što je Iva snimila i Kotlovina ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mudrost i energija

    Sjećanje: Mike Nichols (Berlin, 6. studenoga 1931. – New York, 19. studenoga 2014.)

    Piše: Janko Heidl
    Četiri posljednja slikopisna ostvarenja Mikea Nicholsa, realizirana u 21. stoljeću, nakon što je redatelj zagazio u osmo desetljeće svoga životnog puta, prvorazredni su primjerci inteligentno duhovitih, kako se kaže, kirurški precizno izvedenih režija koje elegantnom provokativnošću zasijecaju u nedokučivosti, odnosno nemile istine o ljudskoj naravi i društvu u kojem živimo
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • U kavezu s lavom

    Cirkus (Circus), red. Charlie Chaplin (u povodu prikazivanja uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Kino Europa, 20. studenoga 2014.)

    Piše: Marcella Jelić
    U središtu je radnje Cirkusa Chaplinov amblematski lik Skitnice, siromašnog usamljenika, s polucilindrom, štapom i brkovima u izlizanom odijelu preširokih hlača i klaunovski prevelikih cipela kao adekvatnih rekvizita za njegov šašavi hod. Zabavan i suvremen Cirkus je pravi pogodak za još jedan u nizu filmsko-glazbenih događaja, čija buduća izdanja s veseljem iščekujemo ...pročitajte cijeli tekst...

  • Plemeniti promašaj

    Kukuljica (De tu ventana a la mia), red. Paula Ortiz

    Piše: Nikola Strašek
    Film odlikuju sjajna gluma sve tri glavne glumice, zanimljiva montažna rješenja i nekonvencialna dramaturška struktura. Kukuljica pred gledateljem rastvara bogatu, epsku fresku emocionalne borbe koja se proteže desetljećima. Radi se o filmu vrijednom gledanja, no objektivno gledajući u pitanju je prije plemeniti promašaj nego uspjelo filmsko ostvaranje
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Bravo, Maestro

    Praška generacija Lordana Zafranovića, Kino Tuškanac

    Piše: Marijan Krivak
    Ciklus Praška generacija Lordana Zafranovića makar i u ovako skromnoj ponudi s tek pet filmova, bio je dragocjeni poklon mlađoj generaciji zagrebačkih filmskih hodočasnika na Filmske programe Hrvatskog filmskog saveza. A što nam drugo i preostaje u ovo doba sveopće festivalizacije doli hodočastiti u Tuškanac, jednu od zadnjih oaza izvan multipleks svijesti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dokument svijeta pred nestankom

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.:, Zemlja (Zemla), red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Film odražava idealističku viziju mogućnosti novog, komunističkog društvenog poretka no istovremeno pokazuje sve simptome strahota koje slijede – staljinističkih čistki i likvidacije zemljoposjedničke klase. Dovženko Zemljom zaokružuje svoj vizualni poetski dokument svijeta ukrajinskih seljaka, a film postaje intiman i emocionalno nabijen prikaz čitavog univerzuma u nestajanju
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nelagoda koja ostaje

    7. Subversive Film Festival, Zagreb, 3. – 17. svibnja 2014.: Salò, ili 120 dana Sodome (Salò o le 120 giornate di Sodoma), red. Pier Paolo Pasolini

    Piše: Marijan Krivak
    Represija sustava kojom se, uz ostalo, bavi Salò i danas je aktualna. Pasolini se u filmu obračunava – premda kao njegova žrtva – sa susavom mentalnog, ali vrlo opipljivog fašizma koji postoji i danas. Sva fašistička sodomija prikazana u filmu tek je nevinim prikazom u odnosu na ono doista Unheimlich, sodomu i gomoru dobrovoljnog ropstva tehnoznanstvenoj pohlepi za dušama i žudnjom robova ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ikonoklast i eksperimentator

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Arsenal, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Slavna i izlizana Godardova rečenica kako „su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnim a najbolji dokumentarni igranim“ savršeno se može primjeniti na Dovženka koji u svom opusu isprepliće i suprotstavlja glumljeno i dokumentarno. Arsenal je umjetničko djelo koje po svom inovativnom pristupu filmskom mediju možemo svrstati uz filmove budućih velikih ikonoklasta svjetske kinematografije
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Film kao poezija

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Zvenigora, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Zvenigora je film u kojem su nerazdjeljivo povezani stvarnost i mit, modernizacija i poetska ljepota ukrajinskih stepa, tradicija i industrijalizacija, film u kojem Aleksandar Dovženko napada europsku buržoaziju i besmisao Prvoga svjetskog rata, koristeći modernističke filmske tehnike i kostruktivističke metode ruske avangarde, odbacujući tradiciju i linearnu naraciju
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mračni snovi jednog grada

    Program Treći čovjek u posjeti Trećoj ženi, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. i 5. veljače 2014.: Treći čovjek (The Third Man), red. Carol Reed

    Piše: Nikola Strašek
    Treći čovjek pripada samom vrhu svjetske kinematografije jer se radi o filmu kojemu je teško naći i najmanju zamjerku, filmu koji je kompleksan, zabavan, uznemirujuć, tjeskoban, napet, izvrsno režiran, fantastično snimljen i montiran, protkan sjajnim glumačkim izvedbama i nezaboravnom glazbom, film koji je istovremeno čisti užitak za gledatelja i umjetničko remek-djelo
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Melankolija otpora

    Esej: Bela Tarr ili o ljudskom dostojanstvu

    Piše: Nikola Strašek
    Tarrov je dugi kadar dokument života, ma kako on bio artificijelno pripremljen, jer ipak je ono što se zbiva pred kamerom život, živa bića i pravi predmeti. Mislim da je Tarr na više načina doveo Godardovu utopijsku rečenicu („Najbolji igrani filmovi izgledaju kao dokumentarni, a najbolji dokumentarni kao igrani.“) o razlici između dokumentarnog i igranog do konkretnog ostvarenja
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Meditacija o ljubavi

    Filmovi Philippea Garrela, Kino Tuškanac, 2. – 6. travnja 2013.: Više ne čujem gitaru (J'entends plus la guitare)

    Piše: Nikola Strašek
    Garrelova dramaturška struktura izbjegava prozni kontinuitet evokativnim elipsama i ritmičkom nestalnošću dok se narativna metoda ne sastoji od prikaza dramatičnih, prijelomnih situacija. Značenje ljubavi, misterij žene i života redatelj ne pronalazi u grandioznim izjavama i citatima nego ondje gdje emocionalne oluje i bjesne. U ljudskim bićima ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubav i kocka

    Kino Tuškanac: Atlantic City, red. Louis Malle

    Piše: Nikola Strašek
    Bez obzira na to što film u sebi nosi elemente kriminalističke priče i određenu količinu nasilja, i bez obzira na kulisu raspadajućeg Atlantic Citya, Malle nas svojim režijskim postupcima potiče na nadu, ljubav i vjeru u bolje sutra. Međuigru Burta Lancastera i Susan Sarandon pravi je užitak za gledanje. Scene vibriraju napetošću, strašću i, konačno, optimizmom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Priča iz Hrvatske

    Sjećanje: Krsto Papić (1933-2013)

    Piše: Janko Heidl
    Papićevi društvenopolitički hrabri i izazovni, u ovdašnjim okolnostima tematski inovativni filmovi, kako igrani, tako i dokumentarni, pridonijeli su također širenju granica autorsko-umjetničkih sloboda u jugoslavenskoj i hrvatskoj kinematografiji, a posredno i građanske samosvijesti o slobodama na širem planu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dominacija stila nad sadržajem

    Tony Scott u povodu ciklusa In memoriam… Tony Scott, Kino Tuškanac, Zagreb, 28. – 31. siječnja 2013.

    Piše: Nikola Strašek
    Već filmom Glad Tony Scott pokazuje značajke koje će dominirati njegovom karijerom. Elaboriran vizualni stil i raskošna scenografija dominiraju filmom, potvrđujući kritike o neusklađenost stila i sadržaja, odnosno dominacija stila nad sadržajem. Tony Scott snažno je utjecao na estetiku holivudskog akcijskog filma te bio stilski i tematski dosljedan, a snimio je i nekoliko vrlo dobrih filmova ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubav, sjećanje i atomska bomba

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Hiroshima, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour)

    Piše: Nikola Strašek
    Hiroshima, ljubavi moja nije mišljena kao francuski film nego kao film cijelog čovječanstva. Trauma atomske bombe, prenijeta kroz kontekst traume izgubljene ljubavi, rezonira preko nacionalnih granica i postaje trauma cijelog čovječanstva. U kontekstu povijesti kinematografije taj je film remek-djelo, a u kontekstu ljudske svijesti neprekidni krik cijele naše vrste
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Protiv zaborava

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Noć i magla (Nuit et Brouillard)

    Piše: Nikola Strašek
    Resnais jasno postavlja pitanje moralne odgovornosti, pitanje kojim se svijet 1955. kada je film snimljen tek počinjao baviti. Nevjerojatno je koliko je Resnais uspio uhvatiti u tako kratkom dokumentarcu, i kako je ostvario svoj cilj: uzeo je trenutak iz povijesti i zabilježio ga za budućnost. Ovo je film koji bi trebao biti i danas prikazivan na satovima povijesti – kao upozorenje i kao podsjetnik. Da se ne zaboravi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Film kao struja svijesti

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Prošle godine u Marienbadu (L'Année dernière à Marienbad)

    Piše: Nikola Strašek
    Prošle godine u Marienbadu je više no išta drugo film koji traži od gledatelja da ga dovrši, da donese svoje zaključke, da u sebi tijekom projekcije stvara film uz pomoć nejasnih uputa koje mu je film dao. Na taj način film se spaja sa strujom svijesti samog gledatelja i uvlači ga u svoj svijet, transponirajući ga mimo stvarnosne logike i svakodnevnog iskustva
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Fassbinderov magnum opus

    Televizijska serija Berlin Alexanderplatz, red. Reiner Werner Fassbinder

    Piše: Nikola Strašek
    Bez obzira što Berlin Alexanderplatz nosi karakterističan Fassbinderov potpis, serija je istovremeno najbolji mogući primjer adaptacije književnog djela u filmski medij. Središnja je tema serije ona kojom se redatelj bavio cijelog života – kompleksni međuljudski odnosi, prijateljstvo, ljubav, ovisnosti, moralni pad – svi briljantno izvezeni u dramaturške arabeske koje čine bogati sag ovog blistavog filmskog ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ples, pjesma i rat

    Ciklus iberoameričkog filma, Kino Tuškanac, 2. – 15. studenoga 2012.: Ay, Carmela!, red. Carlos Saura

    Piše: Nikola Strašek
    Zavidna vještina Saurine režije i komični elementi scenarija sjajno se nadopunjuju, a plesne su sekvence maestralno koreografirane i režirane. Film isijava redateljevom strašću prema plesnoj umjetnosti, glumačkom životu i suprotstavlja krhku moć umjetnosti bezumnoj, rušilačkoj energiji rata. U trolistu glavnih likova izdvaja se izvanredno glumačko ostvarenje Carmen Maure (Carmen) ...pročitajte cijeli tekst...

  • Veliki svodnik u vihoru povijesti

    Ciklus japanskog igranog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 1. – 10. listopada 2012.: Zegen, red. Shôhei Imamura

    Piše: Nikola Strašek
    Zegen pokazuje pozadinu azijske povijesti u prvoj polovini 20. stoljeća, ali bez dobrog poznavanja tog razdoblja i kultura tog područja na trenutke postaje pretežak za gledatelja. To nije najbolji Imamurin film, ali na inventivan način pokazuje svjetonazor redatelja. Zegen je epična, energetična, seksualna i groteskno smiješna satira imperijalizma, kolonizacije i njihove propasti, zabilježena kamerom velikog redatelja ...pročitajte cijeli tekst...

  • Lucidan i ludistički odnos prema filmu

    Retrospektiva Seijuna Suzukija, Kino Tuškanac, Zagreb, Art-kino Croatia, Rijeka, 4. lipnja – 2. srpnja 2012.: Tokijski vjetopir (Tôkyô nagaremono), red. Seijun Suzuki

    Piše: Nikola Strašek
    Iako film naizgled ostavlja dojam kaotičnosti, Suzuki je vizualno izrazito osviješten autor, obrazovan filmaš koji je očito crpio svoje nadahnuće i iz novovalnog pokreta u Francuskoj, klasičnog vesterna, elemenata burleske američkog nijemog filma te mjuzikla. Suzuki koristi sva raspoloživa stilska sredstva ostavljajući logiku radnje na margini svog autorskog univerzuma
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Trag iščezla svijeta

    Ciklus filmova Istvána Szaba: Stoljeće ljubavi i mržnje (Sunshine), Kino Tuškanac, 14. – 17. svibnja 2012.

    Piše: Nikola Strašek
    Szabó je, uz pomoć koscenarista Israela Horovitza, dramaturški vrlo inteligentno i svrhoviton(s obzirom da se radnja filma proteže kroz stotinu godina) film orkestrirao oko obiteljskih ručkova i večera, prikazujući tako ključne trenutke u obiteljskoj povijesti, međusobnim odnosima i reakcijama na kotače povijesti što se neumitno valjaju vanjskim svijetom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Igre, ratnici i ljudi

    Vikend Hrvatske kinoteke: Izbor iz opusa Nikole Babića, Kino Tuškanac

    Piše: Nikola Strašek
    Babić u kratkom, desetominutnom dokumentarnom filmu Šije pruža gledatelju uvid u puno više od same igre koju koristi kao metaforu za život u Imotskoj krajini, društvene odnose i karakter ljudi koji je igraju. Babić dopušta sadržaju da kreira formu filma. Sama igra, njezina struktura i način na koji se odvija, redatelju služi kao okvir za izgradnju vlastitog djela ...pročitajte cijeli tekst...

  • Priče o drukčijem svijetu

    Filmski ciklus po djelima Charlesa Dickensa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 15. travnja 2012.: Priča o dva grada (A Tale of Two Cities), red. Ralph Thomas; Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Pickwick Papers), red. Noel Langley

    Piše: Nikola Strašek
    Film Posmrtni spisi Piskwickova kluba Noela Langleyja šarmantna su satirična komedija, rađena u najboljoj maniri žanra. Likovi su u prvom planu, a svaki od važnijih likova ostvaruje dramaturški luk i doživljava katarzu a s njim je doživljava i publika. Humor je suptilan i nenametljiv, većinom proizlazi iz likova i njihovih međuodnosa, iako se film kreće izrazito brzo, s istančanim osjećajem za ritam izmjene scena ...pročitajte cijeli tekst...

  • Glista, Grof i drugi

    Kužiš stari moj, red. Vanča Kljaković

    Piše: Marijan Krivak
    Ono po čemu ću najviše pamtiti ponovno gledanje Kljakovićeva filma po njegova je nostalgija. Slike blatnjavih savskih odvojaka kraj trnjanskih nasipa prizivaju snagu zemlje. Ako su nekada motoristi plašili Glistinu ekipu, danas nas plaše betonske i ostakljene vizure novoga, europskoga Trnja. Nostalgija, patetika, ljudskost... (a ne seks!?) – danas su moj doživljaj Majdakove priče. Kužiš li ti to, stari moj?...pročitajte cijeli tekst...

  • Ispod tankog privida uljuđenosti

    Tko se boji Virginije Woolf? (Who's Afraid of Virginia Woolf?), red. Mike Nichols, u povodu ciklusa filmova Elizabeth Taylor u Kinu Tuškanac u Zagrebu i Art-kinu Croatia u Rijeci

    Piše: Dean Kotiga
    Tko se boji Virginije Woolf? današnjem će se gledatelju činiti manje šokantnim nego onome prije 45 godina, ali snaga i svježina filma jednaka je kao i 1966. kada je od trinaest nominacija za Oscara potvrdio njih pet. Nedvojbeno, riječ je o najuspješnijem od brojnih pokušaja da se par Burton – Taylor iskoristi na filmu te jednoj od najboljih filmskih adaptacija dramskog teksta uopće
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Protiv struje

    Sjećanje: Ken Russell (1927 - 2011)

    Piše: Dean Kotiga
    Sklonost senzacionalizmu i mizanscenskom kaosu, te raskošnoj, tzv. baroknoj režiji do vrhunca dolazi u filmu Tommy (1975), fascinantnoj postmodernističkoj ekranizaciji psihodelične rock-opere grupe The Who, gdje redateljeva ekscentričnost i očigledna sklonost pretjerivanju prelazi i u sam filmski izričaj. Tommy je nedvojbeno Russellov magnum opus, i film ispred svog vremena
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Život okom kamere

    Krešo Golik – Dokumentarni film (2)

    U filmu Od 3 do 22 možemo osjetiti tegoban životni put junakinje, egzistencijalni žrvanj bez dosega snažnije esencijalnosti, a repetitivnost stvaralačkog postupka istodobno je i neizražena kritika tadašnjega ideološkog i gospodarskog sustava, u kojem se osobnost poništava na račun napretka kolektiva ite niz njegovih nepravilnosti. Od 3 do 22 pripada među najbolje hrvatske dokumentarne filmove ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kad riječi ubijaju

    Paisà, red. Roberto Rossellini, u povodu DVD izdanja, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    U filmu Paisà prisutne su dobne, spolne, rasne, religijske, ideološke i mnoge ine barijere, a bitno je primijetiti da se ona glavna, jezična, ne odnosi samo na vanjsku, nego i unutarnju nepremostivost, što je očito u činjenici da Sicilijanka Carmela iz prve priče i napolitanski dječak Pasquale iz druge govore međusobno potpuno nerazumljivim dijalektima ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sličnosti ljudi i životinja

    Kino Tuškanac, Ciklus japanskih filmova II: Balada o Narayami (Narayama-bushi kô), red. Shôhei Imamura

    Piše: Dean Kotiga
    Shôhei Imamura je i prije Balade o Narayami zacementirao mjesto među stupovima nuberu bagu, japanskog novog vala, kao sineast koji nesvakidašnjom kreativnošću i izrazitom angažiranošću spaja sadržajne odrednice japanske tradicije s onima urbanog društva poslijeratnog stanja (kriminal, seks, bijeda, korupcija). Sve to zajedno estetizira modernističkim prosedeom i izrazitim autorskim pristupom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Na pravom putu

    Krešo Golik – Dokumentarni film (1)

    Golikov redateljski prvijenac Još jedan brod je zaplovio samosvojno je djelo koje zorno iskazuje autorovo stvaralačko nadahnuće. Preglednog raskidravanja, preciznih naglasaka izvanprizornog naratora, film prati postupnost izvršenja zadatka. U razmeđi ljudi, tehnike i prirodnog čimbenika, to ostvarenje nenametljivo naglašava snagu volje djelatnika usprkos nedostataka tehnike i mogućim opasnostima ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zrcalne podvojenosti

    Snovi (Kvinnodröm), red. Ingmar Bergman, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    Premda u filmu nema mnogih od značajki Bergmanova kasnijeg autorskog rukopisa, osnovna je tema ipak tipična redateljeva preokupacija – psihologija žene i poniranje u njezin unutarnji svijet. Ako tome pridodamo poneka etička i egzistencijalna pitanja koja film nameće te odnos iluzije i zbilje, jasno je da se ipak radi o djelu s izrazitim autorskim potpisom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nastanak karakterističnog autorskog stila

    39 stepenica (The 39 Steps), red. Alfred Hitchcock, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    39 stepenica po mnogočemu označava stvorenu paradigmu nečeg što će kasnije biti prepoznato kao Hitchcockov stil – balansirani spoj suspensa, humora i akcije koji se često banalizira u formuli običan čovjek u neobičnoj situaciji. Tu su karakteristični motivi hrane, lisica, vlakova, tu je hladna (iako još ne fatalna) plavuša, tu su dovitljivi dijalozi i gotovo nadrealne situacije koje ironiziraju ozbiljnu fabulu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Brodolomci iz ulice Proviđenja

    Anđeo uništenja (El angel exterminador), red. Luis Buñuel, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Tonči Valentić
    Buñuel je majstor fantazme koja se opire svim hermeneutičkim poniranjima u skriveni smisao snimljenog. Dokaze za tu tezu možemo naći u brojnim njegovim filmovima. Odbacimo li sva klasična pa i novija tumačenja, i dalje ostaje svježina i duhovitost Anđela uništenja, filma u koji možemo učitavati brojna značenja, ali koji im se opire i prije svega ostaje jedno od boljih Buñuelovih ostvarenja....pročitajte cijeli tekst...

  • Privlačno i zastrašujuće

    U povodu ciklusa filmova Sandrine Bonnaire, Kino Tuškanac, Zagreb, 6. – 11. lipnja 2011.

    Piše: Marijan Krivak
    Ljepota Sandrine Bonnaire neobične je prirode. Radi se doista o zlokobnoj ljepoti i erosu. Istodobno privlači, ali i zastrašuje. Bila je nadahnućem mnogih autorski neprolaznih ostvarenja. Na kraju, glumica se pomalo odvaja od morbidnosti likova Isabelle Huppert. Njezin je osmijeh iz Šahistice utjelovio radost življenja sàmog. Sandrine Bonnaire ima jednu od najosobenijih filmskih karijera posljednjih četvrt stoljeća ...pročitajte cijeli tekst...

  • Svjedočenje o novoj stvarnosti

    Krešo Golik - igrani film (3): Plavi 9, Djevojka i hrast, Kala

    Piše: Tomislav Šakić
    Golikova tri dugometražna filma nastala tijekom pedesetih pokazuju put od potpune ideologijske kodiranosti filmskoga diskursa do potpunog odvajanja filma od polja djelatne ideologije, koje se odvija pod maskom i izlikom animalizma. Pritom oni ostaju u raskoraku realizma i retoričke stilizacije s težnjom prema melodramskom registru, što će ostati trajnom proturječnošću i kasnijega njegova opusa ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dva Golika i kontekst stvaranja

    Krešo Golik - igrani filmovi (2)

    Piše: Tomislav Šakić
    Golikovi su prvi filmovi ne samo označeni svojim vremenom, nego su i sami označili svoje vrijeme, i društveno i filmsko, na taj način da su presudni za njegovo razumijevanje. Film shvaćen kao državni ideološki aparat broj jedan bio je narodna umjetnost, jedina rođena u socijalizmu, a kao masovna i polupismenim širokim masama dostupna zabavna umjetnost, i angažirana i obrazovna ...pročitajte cijeli tekst...

  • Politički i poviestno važan film

    Dokumentarni film: Slom Jugoslavije ili Rat na Balkanu

    Piše: Marijan Krivak
    Slom Jugoslavije doista nije tek izolirani egzemplar jedne ideologije. Radi se o dobro promišljenom projektu koji nas danas i ovdje podučava i o ljudskoj naravi. Zbog čega? Pa jednostavno zbog toga što se pokazuje da iz povijesti ništa nismo naučili! Iskazi i motivi iz njemačkog propagandnog dokumentarca i danas nam zvuče poznato. Slom Jugoslavije svakako je važan filmski primjerak
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Jedinstveni opus u hrvatskoj kinematografiji

    Krešo Golik - igrani filmovi (1)

    Piše: Tomislav Šakić
    Krešo Golik označio je filmske pedesete, pa i socrealizam svojim debitantskim dugometražnim igranim filmom Plavi 9; no jednako je tako obilježio i sedamdesete, kako najpopularnijim hrvatskim filmom svih vremena Tko pjeva zlo ne misli (1970), tako i drugim filmovima koji u klasični narativni stil ucjepljuju iskustvo filmskog modernizma (ili obratno) te televizijskom serijom Gruntovčani
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Markantna pojava

    Filmski programi Kino Tuškanac: In memoriam Orešković: Divlji anđeli, red. Fadil Hadžić; Orao, red. Zoran Tadić

    Piše: Marijan Krivak
    Likovi u Orlu nadaju se punokrvnim oličenjem urbanih egzistencija u krizi srednjih godina. Film je intelektualni i socijalni krimić, ponajbolji je naslov u kojem glumi Orešković. Božidar Orešković nije klasični bad guy hrvatskog filma. Njegova je tjelesna statura često posvema ispunjavala kadrove u kojima se pojavljuje, ali još je pamtljivije njegovo često natmureno i zamišljeno lice.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zvjezdano nebo nad rastuženim usudom

    Dani BiH filma, Zagreb: Ovo malo duše, red. Ademir Kenović

    Piše: Marijan Krivak
    Ukratko ispričana pripovijest Ovo malo duše djeluje kao šturi prijepis mnogih drugih priča o bosanskoj provinciji nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, Kenovićev redateljski dodir priči daje baš Ovo malo duše. Detalj, sličice, dijalog... nadasve, pak, šutnja i ono neizgovoreno boje film. Redatelj je sve sjajno posložilo u dokaz o opstojnosti duše u egzistenciji nesklonim okolnostima
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Neponovljiva vještina

    Portret Brucea Leeja u povodu 70. godišnjice rođenja

    Piše: Janko Heidl
    Premda se njegovi filmovi danas doimaju razmjerno zastarjelima, oni ni iz očišta sadašnjice nisu izgubili šarm. Kad ih gledamo Imamo osjećaj da protagonisti doista izvode fizičke vratolomije koje gledamo na ekranu, za razliku od prevladavajućeg dojma falsificiranosti suvremenog filma u kojoj fizičku spremnost glumca često, zamjenjuju digitaln i ina rješenja kinematografske današnjice
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Moć veličine

    5. One Take Film Festival, Zagreb, 18.-20. studenoga 2010.: Metropolis, red. Fritz Lang; Putovanje do Metropolisa (Die Reise nach Metropolis), red. Artem Demenok

    Piše: Janko Heidl
    Metropolis je jedno od djela koje su film učinile reprezentativnom umjetnošću 20. stoljeća. Prizori stvaranja robota Marije, radnika za strojem ili panorame velegrada još uvijek ostavljaju izniman dojam i zasluženo pripadaju antologiji sedme umjetnosti. A ne treba zanemariti ni da su brojni kasniji autori filmova fantastike upravo iz Metropolisa preuzeli mnoga originalna rješenja
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Portreti vremena

    Lutrija; dokumentarni film Stoljeće velike kuće 1860. – 1960., red. Georgij Paro

    Piše: Goran Ribarić
    Povodom obilježavanja svjetskog dana audiovizualne baštine održane su projekcije dvaju restauriranih i digitaliziranih hrvatskih kratkih filmova: propagandnog filma Lutrija (1936) i kratkog dokumentarnog filma Stoljeće velike kuće 1860. – 1960., redatelja Georgija Para iz 1960. Ti su filmovi su dokumenti svoga vremena i plijene pozornost kvalitetom uspjelo restauirane slike ...pročitajte cijeli tekst...

  • Douglas Sirk danas

    u povodu prikazivanja filmova Sve što nebo dopušta i Zapisano na vjetru

    Piše: Dejan Durić
    Ako se Sve što nebo dopušta prvenstveno bavi srazom društvenog i osobnog te secira društvenu patologiju, Zapisano na vjetru posve je u domeni psihoseksualne studije koja analizira mračna područja žudnje. Sirk u tome slučaju, a što je i inače njegova karakteristika, nije sklon širokim objašnjenjima, nego složenu tematiku obiteljskih odnosa svodi na devedesetak minuta filma
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Urušavanje ideala socijalizma

    Neprijatelj i Povratak, red. Živojin Pavlović

    Piše: Marijan Krivak
    U oba tematizirana filma Pavlović je nedvojbeno – subverzivan. I to kako u prikazu podrivačke snage podsvijesti tako i prema društvenim kanonima. Stoga je Povratak bio bunkeriran, a za Neprijatelja se maknuo kod slovenskog producenta. Duboko uznemirujuća i fatalistički postavljena, prva dva Pavlovićeva filma nagovješćuju njegova kasnija
    remek-djela....pročitajte cijeli tekst...

  • Hrabro nemelodramatična slika mladenaštva

    Druga generacija, red. Želimir Žilnik

    Piše: Janko Heidl
    Nimalo zastarjela, Žilnikova Druga generacija može se čitati i kao film o odrastanju i osjetljivom razdoblju tinejdžerstva u kojem su na osobit, neponovljiv način zamiješani mladenačka samopouzdanost i adolescentska nesigurnost, s junakom kojem je kao dodatna nevolja natovaren doslovni nedostatak vlastite sredine i bliskih osoba u blizini. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Poetska ljepota

    Nevjeste dolaze, red. Emir Kusturica

    Piše: Marijan Krivak
    S povijesne distance Nevjeste dolaze su sve kultniji film. Iako, gotovo je nemoguće iz njega iščitati kasniji autorski opus Emira Kusturice. Nevjeste dolaze djelo su prerano nestalog genija Ivice Matića, ali i onog Emira Kusturice. U sinesteziji tih dvaju umjetničkih svjetonazora, desio se ovaj film. Nevjeste dolaze kultno je remek-djelo poetske ljepote i života sàmog ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nepovratno izgubljeni svijet

    Tjedan iranskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 15. – 22. ožujka 2010.: Djeca raja (Bacheha-Ye aseman), red. Majid Majidi

    Piše: Marijan Krivak
    Iz nepredvidivosti svakodnevice devetogodišnjaka i njegove mlađe sestre, Majidi gradi univerzum od čežnji, straha i, ponajviše, bratsko-sestrinske ljubavi. Djeca raja otkrivaju nam nepovratno izgubljeni svijet djetinjstva zapadne civilizacije. Kroz njega, prisjećamo se osebujne metafizike življenja. Majidi je filmski pjesnik par excellence
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • A kao Almodóvar

    Pedro Almodóvar, u povodu ciklusa filmova u Kinu Tuškanac

    Piše: Marijan Krivak
    Sklonost campu/kiču i, ponekad, trash-ikonografiji signum je Almodóvarova anything goes postmodernog nagona. Predanost melodrami, tragici i fatalnom usudu vječne ljubavi, njegov su obol velikim autorima prošlosti. Komika prozlazi iz tragike, tragika iz apsurda, a apsurd nas ponovno vraća komici. Naizgled nespojivi osjećaji shizofreno su se združili u njegovim filmovima
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Svjedočenje filmskoj povijesti

    60. međunarodni filmski festival u Berlinu: Metropolis, red. Fritz Lang

    Nakon što je argentinskoj kinoteci u Buenos Aieresu 2008. pronađena teško oštećena no gotovo cjelovita 16mm kopija integralne verzije Metropolisa, film je konačno mogao biti u cijelosti rekonstruiran. Prisustvovati 12. veljače 2010. svjetskoj premijeri restaurirane integralne verzije Metropolisa uz pratnju velikog orkestra, bilo je svjedočenje filmskoj povijesti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Umjetnost koja grije dušu

    Kino Tuškanac: Ciklus filmova Jacquesa Tatija, 1. – 8. veljače 2010.

    Piše: Marijan Krivak
    Odmor gospodina Hulota Tatijev je besmrtni igrani film prikazan na otvaranju ciklusa Filmskih programa. Da parafraziram, bio je to praznični dan za sve poklonike tog umjetnika. Tati je pantomimičar filma. Njegov je filmski jezik gesta, mimika, pokret. Filmsku čaroliju i nadrealan doživljaj djeteta u nama, u ovim hladnim zimskim danima ponovno nam priziva Jacques Tati ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kratka karijera vidljiva traga

    Dugometražni igrani filmovi Kokana Rakonjca

    Piše: Janko Heidl
    Iako vrlo dobar i iznadprosječno uzbudljiv (ne u akcijskom, nego u filmotvorskom smislu), Izdajica unatoč brojnim vrlinama u konačnici ostavlja dojam donekle larpurlartističkog filma kojemu nedostaje raskoši, koji nije u potpunosti iskoristio svoje potencijale i čija cjelina ne nadmašuje zbroj svojih dijelova
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mitski američki Zapad

    Vestern trilogija Howarda Hawksa (Rio Bravo, El Dorado i Rio Lobo), u povodu prikazivanja na HRT-u

    Za razliku od Johna Forda koji je u Jeseni Čejena (1964) s gorčinom razmatrao postavke osvajanja američkoga Zapada, Howard Hawks u El Doradu uspostavlja barem osobne vrijednosti junaka dobi na izmaku djelotvornosti, ako već ne može uspostaviti osnovne žanrovske vrijednosti. El Dorado je stvaralački smiraj vrhunskog filmskog autora na izmaku čitave filmske epohe.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Igrokazom do dokumentarističke autentičnosti

    Filmovi Želimira Žilnika: Dokumentarci 1967-73., Tvrđava Europa

    Piše: Janko Heidl
    Kada je na obveznoj projekciji pred komisijom za pregled filmova Ustanka u Jasku zabranjen,  Žilnik je otišao u Jazak i to rekao svojim protagonistima. Razljućeni time seljani prvoborci su se opasali pištoljima, zaputili prema Beogradu, došli do ureda ministra kulture i zaprijetili da će ga na licu mjesta ubiti ukoliko ne odobri prikazivanje filma ...pročitajte cijeli tekst...

  • Stvaralačka strast

    Filmske mutacije: Treći festival nevidljivog filma (Zagreb 12. – 18. prosinca 2009,): Vedro znanje i Strast, red. Jean-Luc Godard

    Piše: Janko Heidl
    Iako razmjerno različiti, Vedro znanje i Strast vođeni su istim istraživačko-izazovno-izazivačkim duhom, donekle oblikovani kao djela u nastanku – oblik im nije unaprijed određen nego ga se traži za vrijeme rada – objedinjeni, a čime drugim, nego autorovom nadarenošću da preciznom umjetničkom intuicijom odvaže gdje i koliko čega staviti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predskazanje svijeta medija

    Filmski programi: Sjećanje na Marcella Mastroiannija – Slatki život (La dolce vita), red. Federico Fellini

    Piše: Marijan Krivak
    Slatki život često je shvaćan kao prikaz isprazne egzistencije potrošačkog i medijskog društva u nastajanju i ostaje profetskim predskazajem svijeta medija i konzumerizma kojeg danas simbolizira demonski simbol mobitela. Fellini i Mastroianni filmski su proroci nadolazeće katastrofe njegova (be)smisla ...pročitajte cijeli tekst...

  • Socrealizam i ironija

    BIH film:Čovjek bez lica, Splavari na Drini, Osmjeh 61

    Piše: Janko Heidl
    Test vremena puno bolje od Čovjeka bez lica izdržao je Osmjeh 61.,  rani dokumentarni film Dušana Makavejeva koji uobičajenim sredstvima bilježi slike s ORA-e. Sve djeluje poput školskog primjera socrealističkog promidžbenog ostvaraja, no neprestano imamo dojam da autori zadatku pristupaju ironijski subverzivno ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mi gradimo zemlju, zemlja gradi nas

    BIH film:Sjećaš li se, Dolly Bell, Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, Diverzanti

    Piše: Janko Heidl
    Dok će Kusturičin neprijeporan redateljski dar u nekim njegovim kasnijim (nikad lošim) filmovima katkada biti izražen uz određenu samodopadnost i samovažnost, u Dolly Bell se ni najmanje ne osjeća rika redatelja iza kamere. Sve su sastavnice kao usputne, prirodno sljubljene jedna s drugom ikako bi zajednički, nenametljivo djelotvorno sudjelujovali u gradnji cjeline
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Suočavanje s posljednjim pitanjima

    Kino Tuškanac: Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), red. Fritz Lang

    Piše: Marijan Krivak
    Pripovijest Langa i autorske mu suputnice Theae von Harbou, zapravo je o nemogućnosti ostvarenja sreće. Često opisivan Langov pesimizam ovdje se očituje cijelim filmom. Iako – vjerojatno ponukan i komercijalnim zahtjevima tržišta – Umorna smrt završava apoteozom vječne ljubavi, koljoj se žrtvuje i sam život, njegov je film distopijski
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Putovanje u (ne)poznato

    Bios, red. Branko Marjanović, Veliko putovanje, red. Ivan Hetrich

    Piše: Katarina Marić
    Veliko putovanje je lirsko-naturalistička priča o bijegu nestašnih dječaka u Ameriku i, nakon niza pustolovina. ipak sretnom povratku kući. Film humorno uspjelo miješa pustolovno s didaktičnim. Crno-bijela fotografija Oktavijana Miletića pridonosi svojim karizmatičnim inovativnim individualizmom te finalno plasira maštovito i vrijedno djelo
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubavne igre odraslih

    Kino Tuškanac: Pauline na plaži (Pauline à la plage), red. Eric Rohmer

    Piše: Marijan Krivak
    Rohmer ne podliježe iskušenju da protagoniste postavi u jasne opreke: pozitivno-negativno; iskreno-lažno; pa čak niti u spolno-rodne opozicije, prema bilo kakvim sterotipima. Svaki je od njegovih scenarističkih predložaka dovoljno usložnjen i otvara mogućnost beskrajnih varijanti ljubavnih i intelektualnih igara i igrica
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Fenomen Lisinski

    ESEJ: Vatroslav Lisinski kroz film Oktavijana Miletića

    Oktavijan Miletić radio je film u sličnim uvjetima u kakvima je Lisinski skladao. Bili su to prvi koraci zvučnog filma koje nije bilo lako činiti, naročito u okruženju u kojemu sam predsjednik Saveza kinematografa Aleksandar Aranicki na zvuk reagira držeći se za glavu: "Samo nam je još to trebalo!" Miletić je ipak bio hrabriji od naslovnog lika svog filma
    ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike i eseji