Iz povijesti filma

  • Vizualni spektakl revolucionarne strukture

    Ludi Pierrot (Pierrot le fou), red. Jean-Luc Godard, Francuska, 1965.

    Piše: Marijan Krivak
    Ludi Pierrot i danas plijeni pozornost i provocira intelektualni angažman. U njegovoj revolucionarnoj strukturi Godard se približava prevratničkoj filozofiji jednog od najutjecajnijih mislioca tog doba u Francuskoj - Gillesa Deleuzea. Film pršti od pokreta, kako samog vizualnog spektakla i njegove razbarušenosti, tako i onog koji potiče na promišljanje „debakla i očaja svijeta kao egzistencijalne tjeskobe postojanja“. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Utopijska misao uobličena u umjetničkoj formi kina

    Obiteljski portret u interijeru (Gruppo di famigliainun interno), red. Luchino Visconti, 1975.

    Piše: Marijan Krivak
    Obiteljski portret u interijeru nastao je kao pretposljednje cjelovečernje djelo Luchina Viscontija, sa svim osobinama potpune misaone zrelosti. On je utopijska misao, koja se filozofski uobličuje u umjetničkoj formi kina. Gotovo benjaminovski, i ovaj Viscontijev kasni film signum je spašavanja neke drukčije, bolje prošlosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Redatelj artikuliranoga prosedea i širokih tematskih preokupacija

    In memoriam: Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934. – 29. travnja, 2021.)

    Piše: Tomislav Čegir
    U više od pola stoljeća stvaralaštva Bogdan Žižić se apostrofirao kao filmaš artikuliranoga prosedea. Riječ je neupitno o izrazito autorskome stvaralaštvu, s jasnim svjetonazorom, obilježenim tematskim i retoričkim odrednicama. Više je tematskih preokupacija koje se dojmljivim kontinuitetom provlače stvaralaštvom Bogdana Žižića. Dokumentarni opus, likovna umjetnost i zanimanje za životopis likovnih umjetnika, igrani film te spisateljski rad. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dragulj hrvatskog kino-modernizma

    Slučajni život, red. Ante Peterlić, 1969.

    Piše: Marijan Krivak
    Peterlićev Slučajni život nastao je pod utjecajem filmskog modernizma. I to onog koji iz novoga vala upija snagu i propituje misaone dosege, tek naoko trivijalnog fenomena kakav je film. U filmu se osjeća ozračje ranoga Sartrea, ali i Camusa, Mučnine, ali i Stranca, no, dok se kod dvojice ikoničkih filozofa otvara spekulativni, literarni žargon, u Slučajnom se životu krije ekonomičnost i sažetost izraza te rastvaranje forme. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ultimativno remek-djelo Kaurismäkijeva opusa

    Unajmio sam plaćenog ubojicu (I Hired a Contract Killer), red. Aki Kaurismäki, 1990.

    Piše: Marijan Krivak
    Kaurismäkijevo djelo Unajmio sam plaćenog ubojicu odlikuje uobičajeni redateljev izvedbeni minimalizam, te afirmacija humanosti i solidarnosti među prezrenima. Politički je to film bez politike! Kaurismäki nikad nije napravio jasniju kino-artikulaciju vlastita svjetonazora. Naoko mali film, ultimativno je remek-djelo njegova opusa te mnogo više od postmodernističkog pastiša kino i literarnih žanrova. Film je to koji nadilazi granice medija i pokazuje ono što Kaurismäki ustvari jest. Punk-poetika ovog minimalističkog ostvarenja romantička je gesta solidarnosti svih „prezrenih na svijetu“. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osobine redateljskog stila u savršenom omjeru

    Čežnja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss), red. Rainer Werner Fassbinder, 1982.

    Piše: Marijan Krivak
    Čežnja Veronike Voss pretposljednji je Fassbinderov film, dovršen tek netom prije prerane mu smrti u 37. godini života. Naslovna protagonistica (Rosel Zech) savršeno se uklapa u niz autorovih nesretnih žena koje boje univerzum njemačkog kino-genija. Radi se o lijepim, ali usudno melankolično-neuralgičnim osobama koje traže ljubav i privrženost, a same su izgubile sposobnost pružiti je. Posebično u slučaju Veronike Voss, te žene pripadaju svijetu spektakla i glamura, u kojemu im glumački milje sputava spontanost emocije i gdje obitavaju u paralelnim, medijskim svjetovima. Fassbinder ostaje uvijek iznova otvorenim propitivanjima egzistencijalne tjeskobe svakodnevne jednoličnosti bivanja, usamljenosti i želje da se bude voljenim. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ni najveći kritičari suvremenog hrvatskog društva nisu izazvali šire kontroverze

    Društvena kritičnost i različitost kuta gledanja pojedinih redatelja u prikazu ključnih društvenih tema. Zaključak - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (30.)

    Kao najveće kritičare hrvatskog društva u hrvatskom filmu 21. stoljeća možemo proglasiti Vinka Brešana i Branka Schmidta, i njihove scenarističke suradnike Matu Matišića i Ivu Balenovića. No, treba priznati da nijedan od ovih filmova u konačnici nije izazvao neke šire društvene kontroverze, kao da je hrvatski film u nekom paralelnom svemiru od hrvatske stvarnosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Srpska manjina u Hrvatskoj kao nepresušna filmska inspiracija

    Pluralizam društvenih subjekata u hrvatskom filmu - nacionalne manjine - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (29.)

    Nema sumnje da je srpska manjina u Hrvatskoj nepresušna filmska inspiracija, bilo da se radi o ozbiljnim ratnim dramama iz perioda Drugog svjetskog ili Domovinskog rata, ili komedijama, pa čak i futurističkim zombi-filmovima. Romska manjina za sada je imala samo jedan slabo uspjeli dječji film, no Ciganin, ali najljepši koji je već doživio sjajnu kazališnu predstavu mogao bi biti dobar predložak i za prvu veliku hrvatsku filmsku romsku priču.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dominantni domaći problemi i motivi u odnosu na globalne teme

    Pluralizam društvenih tema u hrvatskim filmovima - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (28.)

    Kako bi ilustrirali pluralizam društvenih tema u hrvatskim filmovima u 21. stoljeću, analizirat ćemo koji se hrvatski filmovi i na koji način bave siromaštvom i beskućnicima, sportom i navijačima, biografijama slavnih osoba, reality showovima i senzacionalizmom, problemima starijih osoba, teorijama zavjere i terorizmom. Globalne teme definitivno nisu nikad bile u fokusu hrvatskih redatelja, koji su se pretežno bavili domaćim problemima i motivima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kvantitativni i kvalitativni uspon redateljica unutar domaće kinematografije

    Redateljice u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (27.)

    Nijedna redateljica nije u 21. st. snimila 3 dugometražna igrana filma a jedino je Snježana Tribuson snimila 2. Ipak, žene su režirale neke od najbolje ocijenjenih filmova u ovom razdoblju. Premda se redateljice uklapaju u prosjek hrvatskog filma, s relativno ravnomjerno raspoređenim filmovima u rasponu od slabih do najboljih, snažan je trend povećanja njihovog udjela u kinematografiji, a i kritički odjek im je sve bolji.   ...pročitajte cijeli tekst...
  • Višestruko, intenzivno i kompetentno filmsko bavljenje temom nasilja i mučenja

    Hrvatski filmovi o građanskim, političkim i socijalnim pravima hrvatskih građana - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (26.)

    Obradom teme nasilja i mučenja, od povijesnih (od Drugog svjetskog do Domovinskog rata) do suvremenih tema (teror prema seksualnim manjinama u hrvatskom društvu, navijačko huligansko nasilje) nastala su neka od najdojmljivijih filmskih ostvarenja. Hrvatski redatelji prepoznali su važnost tih problema za hrvatsko društvo i aktivno se angažirali na tome da ih dojmljivo umjetnički prezentiraju, što je prepoznala i vrednovala i hrvatska filmska kritika....pročitajte cijeli tekst...
  • Neprolazan motiv borbe pojedinca protiv moćnika

    Hrvatski filmovi koji ukazuju na djelovanje ekonomskih i političkih moćnika - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (25.)

    Ni najhrabriji redatelji nisu kroz filmove dali svoj kritički sud o nekim konkretnim političkim imenima iz hrvatske politike, poput Franje Tuđmana, Ivice Račana ili Ive Sanadera. S iznimkom Vinka Brešana u filmu Koja je ovo država (2019.) gotovo se nitko nije ozbiljnije bavio likovima hrvatskih premijera i predsjednika, no i kod Brešana je riječ je općim likovima političara koji se ne mogu vezati za neke konkretne hrvatske političke ličnosti.   ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žanr koji najbolje uspijeva na otocima i u Dalmatinskoj zagori

    Žanr komedije u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (24.)

    Kao najzahvalniji ambijenti za hrvatsku komediju pokazali su se otoci (Osmi povjerenik, Comic Sans, Svećenikova djeca, Trešeta, Vjerujem u anđele), a druga je na listi Dalmatinska zagora (Oprosti za kung-fu, Što je muškarac bez brkova, Sonja i bik, Ministarstvo ljubavi). U Hrvatskoj su najbolji kritički odjek imale komedije mentaliteta, u kojima se isprepliću ili suprotstavljaju urbani i ruralni te srednjoeuropski i mediteranski način života i razmišljanja.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspon i popularizacija žanra sa sve višim umjetničkim i produkcijskim dosezima

    Žanr filma za djecu u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (23.)

    Nema sumnje da je žanr dječjeg filma u 21. stoljeću doživio pravi preporod (osobito s Koko serijalom) i usprkos ponekog podbačaja (poput Šegrta Hlapića) stekao respekt kod hrvatske kritike kao punovrijedan žanr. Produkcija filmova za djecu bila je prilična rijetkost sve do 2006 No, sve se promjenilo nakon Duha u močvari Branka Ištvančića. Premda je kritika bila relativno suzdržana prema filmu, dječja publika hrlila je u kina i put za povratak žanra je bio trasiran. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Oživljen i razgranat žanr koji je doživio pravu renesansu

    Žanr fantastike u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (22.)

    Hrvatski film fantastike dosegao je maštovitošću i vještinom redatelja, razvojem tehnologije i specijalnih efekata, ali i produkcijske razine hrvatskog filma u suradnji s europskim partnerima, impresivne rezultate. Filmovi kao što su Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Moj dida je pao s Marsa pokazuju da su hrvatski redatelji svjesni da ih domaća publika uspoređuje s američkim filmovima i serijama te iznimno vješto i dojmljivo odgovaraju današnjim izazovima žanra.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Krimići iz crnih kronika kao odraz mračne stvarnosti

    Kriminalistički žanr u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (21.)

    U društvu u kojem naslovi crnih kronika redovito zauzimaju naslovnice hrvatskih novina, nije neobično da postoji veći interes hrvatskih redatelja za žanr. Zanimljivo je pritom da u prvom desetljeću 21. stoljeća takvih filmova gotovo i nema (s iznimkom propalog Kradljivca uspomena), da bi potom nakon uspjeha Metastaza došlo do procvata žanra, koji je kulminirao s trijumfom filma Mali Antonija Nuića u Puli 2018. godine. 
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izazovi ljubavi i prijateljstva u povijesnim previranjima

    Žanr povijesnog filma - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (20.)

    Povijesni žanr u suvremenom hrvatskom filmu je naizgled čest, no ako isključimo ratne drame i ratne akcijske filmove, u žanru ostaje svega nekoliko ostvarenja. To su Konjanik i Lea i Darija Branka Ivande, dva biografska filma o velikim umjetnicima - Libertas Veljka Bulajića (o Marinu Držiću) i 100 minuta Slave Dalibora Matanića (o Slavi Raškaj), te Družba Isusova Silivija Petranovića, pri čemu je samo Konjanik osvojio vrlo dobre kritike. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osobne sudbine i zločini u ratnim vihorima

    Žanr ratne drame u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (19.)

    Ratnoj drami zbog povijesnih okolnosti i posljedica Domovinskog rata na hrvatsko društvo očekivano pripada velika pozornost hrvatskih redatelja, no trebalo je dosta vremena dok se taj žanr - koji je devedesetih stekao lošu kritičarsku reputaciju - kvalitativno uzdigao. Snimljeno je nekoliko promašenih ratnih drama dok se nije došlo do razine umjetničke zrelosti koju taj žanr zahtijeva. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Likovi zarobljeni u svojim sudbinama u suvremenoj Hrvatskoj

    Najpozitivnije ocijenjeni žanrovi - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (18.)

    Hrvatski filmovi u 21. stoljeću koji su dobili najpozitivnije kritike najčešće su pripadali žanru suvremene drame (Ne gledaj mi u pijat, Obrana i zaštita, Takva su pravila, Fine mrtve djevojke, Armin, Ti mene nosiš, Ta divna splitska noć, S one strane), drugi žanr je akcijski (Broj 55, Živi i mrtvi, Jozef), dok je treće pripalo ratnoj drami (Zvizdan, Dnevnik Diane Budisavljević, Svjedoci, Crnci)...pročitajte cijeli tekst...
  • Filmovi koji su se dramaturški izgubili po cesti

    Najnegativnije ocjenjeni žanrovi hrvatkog filma Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (17.)

    Osim filma ceste za koji se suvremena Hrvatska nije pokazala kao najzahvalniji ambijent, može se reći da hrvatski redatelji nemaju afiniteta za erotski film (tek rijetke povremene scene seksa u hrvatskim filmovima uglavnom se nisu pokazale osobito erotičnima), te da u filmskim prikazima povijesnih umjetničkih ličnosti upadaju u zamke žanra i do sada nisu uspjeli naći formulu kojom bi unutrašnji svijet i djelovanje umjetnika najbolje prenijeli na filmsko platno.   ...pročitajte cijeli tekst...
  • Veteran s patriotskim filmovima epskog zamaha

    Igrani filmovi Antuna Vrdoljaka - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (16.)

    Može se reći da filmska kritika nije imala ni približno jedinstveno stajalište ni o jednom od dva filma koje je Vrdoljak snimio u 21. stoljeću, i da se u nekim tekstovima snažno osjeća svjetonazor autora. Nijedan redatelj u ovom periodu nije izazvao toliko dijametralno suprotne reakcije kao što je to učinio Vrdoljak i o nijednom se redatelju nije pisalo s toliko strasti i energije, osobito u negativnim kritikama....pročitajte cijeli tekst...
  • Satiričar društva s osebujnom, ali dosljednom crnohumornom poetikom

    Igrani filmovi Ivana Gorana Viteza - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (15.)

    Sva tri Vitezova filma različitih su žanrova, ali ipak sadrže neku zajedničku satiričnu i crnohumornu crtu. Kritička recepcija mu je varirala, pri čemu je naslabije prošao drugi film, koji je očito bio rađen za zabavu šire publike. Uprkos zamjerkama kritika mu priznaje dosljednost osebujne poetike, originalost u hrvatskoj kinematografiji ali i sposobnost da je iznenadi sa svakim novim ostvarenjem....pročitajte cijeli tekst...
  • Majstor akcijskog žanra koji se nije snašao u drami

    Igrani filmovi Kristijana Milića - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (14.)

    Izvrsne ocjene dobiva Milićev film Broj 55 (2014.), za kojeg su krtičari hvalili moderan i vješto proveden pristup akcijskom (ratnom) filmu, bez ikakvog ideološkog dociranja i političkog ispravljanja krivih Drina domoljubnog zanosa devedesetih, premda u svakom kadru štuje hrabrost hrvatskog ratnika uokvirenu u slikama stradalih branitelja na odjavnoj špici. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Od brutalnosti do sjete, humora i nazad

    Igrani filmovi Antonija Nuića - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (13.)

    Antonio Nuić snimio je četiri samostalna dugometražna igrana filma, no treba proučiti i kritike omnibusa Sex, piće i krvoproliće, ne samo zato što je u njemu bila najzapaženija upravo njegova epizoda, nego zato što se njegov zadnji film Mali radnjom nastavlja upravo na njegovu epizodu spomenutog omnibusa. Kritika je inače vrlo dobrim ocjenama popratila filmove Sve džaba, Kenjac i Mali, dok je nešto slabije primljen film Život je truba....pročitajte cijeli tekst...
  • Redatelj koji se uspješno vratio korjenima

    Igrani filmovi Tomislava Radića - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (12.)

    Odnos kritike prema Radiću sličan je onome prema Schmidtu – cijene se njihovi debitantski filmovi (Živa istina i Timon), dok su loše prošli filmovi devedesetih (Luka Anđele moj dragi), a nakon mlakog početka stoljeća (Radićev Holding) slijedi recepcijski obrat - Radić s Ivom i Kotlovinom postaje jednim od favorita hrvatske kritike. Ako u hrvatskoj kulturi postoji čovjek koji je njezin Jekyll i Hyde, onda je to zasigurno Radić, smatra Pavičić. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kritičarski najcjenjeniji redateljski veteran

    Igrani filmovi Rajka Grlića - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (11.)

    Zaključno, može se reći da je Rajko Grlić jedan od najcjenjenih redatelja 21. stoljeća, a od redatelja koji su počeli stvarati u doba Jugoslavije svakako zauzima prvo mjesto po mišljenju kritike. Njegove kolege iz toga razdoblja, Radić i Schmidt, spustili su ukupnu ocjenu prvenstveno loše ocijenjenim filmovima iz devedesetih. U 21. stoljeću Grlić nema negativne kritike, s vrlo dobrim kritikama za prva dva i odličnim za svoj zadnji film.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Minimalistička estetika realizma i majstorstvo neverbalne komunikacije

    Igrani filmovi Ognjena Sviličića - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (10.)

    Posebno hvaljeni bili su Sviličićevi scenariji, pa nije čudo da je pisao scenarije i drugim redateljima. Vidjelo se – osobito iz njegovih ranih filmova – da je riječ o splitskom redatelju sa zagrebačkom adresom. Njegov humor, po mišljenju hrvatske kritike, blizak je onom filmskog redatelja Kaurismakija. Bez obzira koliko pojedini lik bio u početku odbojan, Sviličić ga uspijeva dramski i komično tako uljuditi da ga zavolimo. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Od napadanog filmskog patriota do provokativnog kritičarskog favorita

    Igrani filmovi Branka Schmidta - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (9.)

    Nema sumnje da je Schmidtova potpuna transformacija, koju je ostvario zahvaljujući suradnji sa scenaristima poput Sviličića i Balenovića te odličnim glumcima iz kojih je izvukao najbolje i redateljski kompetentno bavljenje rak-ranama hrvatskog društva - od narkomanije i delikvencije, preko korupcije zdravstva do pedofilije, donijela ovom redatelju recepcijski obrat i pohvale hrvatske kritike. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Najproduktivniji, hrabar i inovativan

    Igrani filmovi Dalibora Matanića - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (8.)

    Usprkos zamjerkama, Matanić spada u redatelje čije filmove kritika s nestrpljenjem očekuje i detaljno analizira. Redatelj koji nije nikad previše odugovlačio ni kalkulirao s projektima, nego je radio kad mu se za to pružila prilika, iskušavajući se u najrazličitijim žanrovima. Matanić je hrvatskoj kinematografiji dao doista mnogo, i bez obzira na oscilacije u spada u sam vrh hrvatskog filma. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Intimni kroničar realnoga stanja Lijepe naše

    Igrani filmovi Zrinka Ogreste - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (7.)

    Iza stakla, redatelj Zrinko OgrestaOgresta po mišljenju kritike spada u vrh hrvatskih redatelja, prepoznatljivog je tematsko-stilskog rukopisa i redatelj je s jednim od najujednačenijih opusa unutar hrvatske kinematografije. Kritika ga prepoznaje kao jedinstvenog redatelja autentičnog stila koji filmove promišlja duboko, pa i osobno. Ogresta se nametnuo kao vrstan pripovjedač, stilski dosljedan i intimni kroničar realnoga stanja Lijepe naše.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Majstor žanrova, tematske aktualnosti i društvene kritičnosti

    Igrani filmovi Vinka Brešana - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (6.)

    Filmska kritika u hrvatskom dnevnom tisku cijeni Vinka Brešana kao redatelja i nema njegovog filma čija bi prosječna ocjena bila manja od vrlo dobre. Često se ističe njegovo redateljsko majstorstvo, vješto snalaženje unutar različitih žanrova i njihovo kombiniranje, izrazita aktualnost tema koje bira i društvena kritičnost, neovisno o tome radi li se o filmovima koji su bliži dramama ili komedijama....pročitajte cijeli tekst...

  • Od posrnulih veterana do neuspjelih debitanata

    Kritički najneagtivnije ocijenjeni hrvatski filmski redatelji u 21. stoljeću - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (5.)

    Visoko na popisu najnegativnije ocijenjenih našla su se i dva veterana s vrlo uspješnim ranijim opusima. Fadil Hadžić doživio je teški fijasko kod kritike s (po ocjenama u dnevnom tisku) neduhovitim i preglumljenim komedijama Doktor ludosti i Lopovi prve klase te drvenom i zastarjelom ratnom dramom Zapamtite Vukovar, a Krsto Papić potonuo je kod kritike s bezličnim i nenadahnutim hororom Infekcija te komornim i stilski nedefiniranim Cvjetnim trgom. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Između kreativnih vrhunaca, produktivnosti i kvalitativne ujednačenosti

    Kritički najpozitivnije ocijenjeni hrvatski filmski redatelji u 21. stoljeću - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (4.)

    Najproduktivniji hrvatski redatelj 21. stoljeća nedvojbeno je Dalibor Matanić, koji je do sada snimio jedanaest dugometražnih igranih filmova. Među redateljima s tri i više filmova u 21. stoljeću najhvaljeniji su bili Rajko Grlić, Ognjen Sviličić, Zrinko Ogresta, Vinko Brešan, Antonio Nuić, Arsen Anton Ostojić, Dalibor Matanić i Kristijan Milić, s napomenom da su prema ocjenama kritike kvalitativno najujednačeniji opus imali Grlić, Brešan i Ogresta. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kritičarski masakri nultih godina

    Kritički najnegativnije ocijenjeni hrvatski igrani filmovi u 21. stoljeću - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (3.)

    Dvije trećine, tj. 8 od 12 najlošije ocijenjenih hrvatskih filmova pripada prvom desetljeću 21. stoljeća, iz čega se može izvesti zaključak da je broj loših filmova opadao i da drugo desetljeće 21. stoljeća predstavlja kvalitativni uspon ne samo po broju najbolje ocijenjenih filmova, nego i po (prema sudu kritičara hrvatskog dnevnog tiska) i manjem broju redateljskih promašaja. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Debitantica koja je pretekla veterane i muške kolege

    Kritički najpozitivnije ocijenjeni hrvatski igrani filmovi u 21. stoljeću - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (2.)

    Činjenica da je najbolji hrvatski film 21. stoljeća po ocjeni kritike snimljen 2016. (a naredna dva par godina ranije), kao i podatak da je 9 od 12 najbolje ocijenjenih filmova nastalo nakon 2010., pokazuje da je kritika smatrala da hrvatska kinematografija kvalitativno ima uzlazni trend te da je tek u zadnjoj trećini ovog razdoblja dosegla svoj kreativni vrhunac. Također, usprkos malom broju žena redateljica, najbolje ocijenjeni film režirala je upravo žena i to debitantica. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Karizmatičan glumac s istaknutim umjetničkim integritetom

    In memoriam: Sean Connery (25. kolovoza 1930. - 31. listopada 2020.)

    Piše: Tomislav Čegir

    Karizmatičan, opušten, privlačan, sasvim u skladu s temeljnim postavkama lika, ali i s modernističkim diskursom 1960-ih, Sean Connery je zasjenio druge, itekako vrsne glumce koji su tumačili znameniti špijunski lik. Uloge je birao prema vlastitim interesima, smatrao je da je važnije ostvariti vrsno tumačenje nego tek unovčiti status. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Avangardni bezvremeni klasik

    Retrovizor 1950-59 (1. srpnja - 22. listopada 2020., Kino Tuškanac): Bijeli sob (Valkoinen peura), r. Erik Blomberg

    Piše: Katarina Marić
    Bijeli sob je po mnogočemu zavrijedio izaći iz opskurnosti i dobiti priznanje kakvo zaslužuje – i ne samo zato jer je riječ o vrlo neobičnoj interpretaciji vampirizma s unikatno nordijskim utemeljenjem, nego prvenstveno stoga jer se radi o formativnom i nezaobilaznom naslovu fantasy-žanra. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Autorski human i otporan na ideološko nasilje

    In memoriam Goran Paskaljević ( Beograd, 22. travnja 1947. - 25. rujna 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Goran Paskaljević bio je jednom od najvažnijih kino-osobnosti s ovih prostora. Češće melodramatski izravan negoli alegorijski složen, on iscrtava studije karaktera gubitnika, ali i onih koji se nikad ne predaju. Autorski otpor prema ideološkom i inom nasilju kod njega nikad nije zanemario prikaz životne krhkosti ljudi, a što mu filmove čini toliko opipljivo emotivnima. Paskaljević suosjeća s ljudima, jednako koliko voli i film. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Topla slavenska duša i tipični češki osjećaj za detalje svakodnevice

    In memoriam Jirí Menzel (Prag, 23. veljače 1938. - 5. rujna 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Menzel plijeni osebujnom sjetom sve od svog kino-prvijenca. Cijeli jedan naraštaj djece socijalizma oduševljavao se Strogo kontroliranim vlakovima (Ostre sledované vlaky, 1966) za koji je ovjenčan nagradom Oscar. Smisao za ritam filmske priče Menzelov je ponajveći doprinos srednjoeuropskom kino-mediju tih godina....pročitajte cijeli tekst...
  • Aktualan i uvijek svjež materijal za konstruktivnu raspravu o konfliktima

    Igra, 1962., red. Dušan Vukotić

    Piše: Miroslav Cmuk
    Vukotićevo djelo Igra uvijek će po pitanju sadržaja biti aktualan materijal za konstruktivnu raspravu o konfliktima i kako primjereno rješavati problemske situacije. Stoga zaslužuje laskavu titulu klasika. Poput Surogata (i ostalih Vukotićevih djela), Igra sadrži mnoštvo pouka za djecu i mlade, ali i za odrasle. Može se prikazivati učenicima različite dobi a da se svaki put sadržaju pristupi iz drugog kuta, ovisno o starosti gledatelja. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Snažna i emotivna priča o pravdi, istini i dječjoj upornosti

    Izgubljena olovka, 1960., red. Fedor Škubonja

    Piše: Miroslav Cmuk
    Dječji film Izgubljena olovka nevjerojatno je snažna i emotivna priča o pravdi, istini i dječjoj upornosti koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Prepoznali su gledatelji vrijednost ove priče, osvojila ih je radnja i tema koja ne gubi na aktualnosti premda su se društvene prilike u mnogočemu promijenile. Premda je prošlo punih 50 godina otkako je film snimljen, pouka ipak ne izostaje. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću

    Uvod

    Piše: Zlatko Vidačković
    Feljton „Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću“ se bavi hrvatskim dugometražnim igranim filmom, novinskom filmskom kritikom tih filmova i njihovim društvenim kontekstom od 2001. do 2019. godine. Uključuje proučavanje hrvatskih filmova i novinskih kritika iz dnevnih listova koji su kroz to razdoblje kontinuirano kritički pratili hrvatski film (Jutarnjeg lista, Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije)...pročitajte cijeli tekst...
  • Sudbinski tragično predestinirani likovi

    Portret umjetnika: Slavko Štimac

    Piše: Josip Grozdanić
    U hrvatski film Štimac se vratio glavnom ulogom u drami Buick Riviera Gorana Rušinovića u kojoj tumači ulogu plahog, nesigurnog i bojažljivog čovjeka koji biva prisiljen donijeti čvrste i konkretne odluke, onakve od kakvih uporno bježi. U djelu 2009. godine ovjenčanom Zlatnom arenom za scenarij Štimac je s Leonom Lučevom podijelio Srce Sarajeva za najboljeg glumca. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Umjetnička filmografija koja pooduhovljuje

    Kino Tuškanac - Portreti: Asketski stil Carla Theodora Dreyera (13.-22.6.2020.): Riječ (Ordet), Stradanje Ivane Orleanske (La passion de Jeanne dArc), Dan gnjeva (Vredens dag), Vampir (Vampyr)

    Piše: Katarina Marić
    Avangardna apoteoza patnje epskih dimenzija, mistički martirij ultimativne estetičnosti, remekdjelo interpretativne ekspresivnosti Renée Jeanne Falconetti, Stradanje Ivane Orleanske pak, ekranizacijom autentičnih transkripata sa suđenja, evocira dokumentarnu snimku procesa i postaje ultimativna umjetnička sfera koja, nadrastavši samu sebe postiže intencionalno i instantno pooduhovljenje svojih spektatora. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sklad planine i čovjeka

    Hrvatska nijemofilmska baština - Kako se nekad planinarilo: Velebit, red. Kamilo Brössler, Mladost, zdravlje, radost, red. Živko Prebeg

    Piše: Katarina Marić

    Nijemi, dokumentarni filmovi ''Velebit'' Kamila Brösslera i ''Mladost, zdravlje, radost'' Živka Prebega govore o planinama i planinarenju, kao zdravlju dobrodošloj aktivnosti. Oba naslova interferiraju sa znanstvenim planinarstvom i putopisnim narodoznanstvom - etnološkim, kulturalno-antropološko-sociološkim elementima narodnog, tradicionalnog načina života i običaja.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Smrt kao dinamizirajuća i životodajna sila

    Bajke: polisemično arhetipsko: Sedmi pečat, red. Ingmar Bergman; Harry Potter, red. David Yates; Ljepotica i zvijer, red. Bill Condon

    Piše: Katarina Marić
    Tanatološke teme oduvijek su bile popularan i prominentan element umjetnosti - jednako tako i filmskih preokupacija; bilo da je riječ o sugestivnom morbidnom narativnom fokusu ili pak difuzno-mekanoj, film blanc-obradi iste – dočaravajući i zrcaleći senzacije ljudske strepnje od nepoznatog. Stoga mračnost smrti kroz polivalentne i fatalne aspekte prijetećeg može biti promotrena i kao vitamin za dušu i inicijacijska karta. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nikad aktualniji hibrid horora i filma katastrofe

    Variola vera, 1982., red. Goran Marković

    Piše: Marijan Krivak

    Variola vera jedan je najuspjelijih žanr-aduta u rukavu YU-kina. Film Gorana Markovića, snimljen deset godina nakon zbiljske epidemije velikih boginja u Beogradu odličan je žanrovski hibrid horora i filma katastrofe. Vizualne su performanse posve u harmoniji sa zakonitostima takovrsna mu odabira teme. Sjajna je u ocrtavanju ozračja i makabrična, potmula glazba Zorana Simjanovića. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Borac, mislitelj i umjetnik

    In memoriam Vatroslav Mimica (Omiš, 25. lipnja 1923. - Zagreb, 15. veljače 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Mimica je dijelom europske umjetničke kino-avangarde. Moderan, avangardan, napredan i profinjen figurira drugim polom estetike YU-filma, onim suptilnije i emotivnije provenijencije. Od autora koji su djelovali u hrvatskome dijelu YU-kina, uz Antu Babaju on ostaje korifejem autorskog filma, mediteransko-srednjoeuropske senzibilnosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Revalorizacija humanosti

    Čudovišno: metamorfna theriantropija:Intervju s vampirom, red. Neil Jordan; Samo ljubavnici preživljavaju, red. Jim Jarmusch, Sumrak saga, red. Bill Condon

    Piše: Katarina Marić
    U kontekstu Sumrak sage evidentan je njihov alegorijski moralizatorsko-prispodobni aspekt – reinterpretacija mitološke recepcije vampira kao grozomorne nokturnalne fantazmagorije u nimbusnog nositelja novog, ćudoredno-suzdržljivog poretka. No ono što spisateljica uspijeva (a posljedično i film prenosi) jest osuvremeniti preobražaj još jednog fantastičnog animalnog arhetipa ravnopravnog vampiru – vukodlaka. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vampiri, nokturnalni neumrli

    Čudovišno: metamorfna theriantropija: Dracula, 1992., red. Francis Ford Coppola

    Piše: Katarina Marić
    Okupivši cast iz snova u filmu Dracula, Coppola realizira klasičan gotički horor s dalekosežnim posljedicama na filmsku umjetnost, metafizičku shemu o Gospodaru neiscrpne galerije noćnih bića pretvorivši ne samo u gozbu za osjetila nego i u iskaz o stanju društva, njegovim produljenim paradoksima, licemjerju i općem moralnom rasapu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vukodlaci, teratološka likantropija

    Čudovišno: metamorfna theriantropija: The Wolfman, red. Joe Johnston; Dok zvijeri spavaju, red. Jonas Alexander Arnby

    Piše: Katarina Marić
    Suvremena likantropska fantazija, Dok zvijeri spavaju film je o čudovištu – svojevrsnoj vukodlaci /šumskoj dekli/ vampirici-kodlakoj ali još i više o čudovišnom, budući da klasični ikonografski kanon za podžanr tipičnih motiva vrlo umješno preoblikuje, subverzira, apstrahira i raskalupljuje te u konačnici potvrđuje koliku potenciju i kritičku refleksivnost u sebi sadrže fantastički metaforički tropi....pročitajte cijeli tekst...
  • U zoni maligne obmane

    Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (4): Otok Shutter, r. Martin Scorsese

    Piše: Katarina Marić
    Kroz umješnu, pažljivo postavljenu i pregledno strukturiranu priču gazimo u deceptivnu zonu maligne obmane, triksterskih dekonstrukcija, psihotropično konfuzijskih maglovitosti i obrnutih perspektiva u konačnici dobivši neponovljiv stroke of genius naslov, maestralnog manipulatora mehanizmima suspensnog, čija se nepodnošljivo zagušujuća težina emocija preslikala i u finalan proizvod. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između života i smrti

    Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (3): Mrtav čovjek, r. Jim Jarmusch; Klub boraca, r. David Fincher

    Piše: Katarina Marić
    Jarmusch naglašava reduplicirani duševni aspekt svog junaka njegovom višestrukom identitetnošću, transformativnom konjugacijom s alter-egoima – prvenstveno dijeljenjem imena s imenom vizionarskog umjetnika Williama Blakea, kao svojevrsnog doppelgängera istog, odnosno istovremeno spregom s podsvješću, unutrašnjim vodičem Nobodyjem u formi Indijanca - medijatora među svjetovima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nepredvidivo i subverzivno

    Feljton Smrt na filmu (21): Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (1)

    Piše: Katarina Marić
    Redatelj u posljednjoj trećini filma namjerno odabire nejasan i interpretativno otvoren narativan pristup, a ovakav art uradak može si tako nešto i dopustiti, nažalost labava apstrakcija i halucinogeno vrludanje film zatvaraju u hermetičnu i nepotrebnu distantnost te umanjuju njegovu početnu viziju, ostavljajući ga nedorečenim i nezaokruženim....pročitajte cijeli tekst...
  • Demitologizirajuća tužaljka

    Feljton Smrt na filmu (20): Samoubojice: tormentna melankolija (3)

    Piše: Katarina Marić
    Iznimno lijep, atmosferičan crno-bijeli (kao prolongirana rezonantna redateljeva rock-fotografska aktivnost) omažni rekvijem kultnom pjevaču Curtisu, Kontrola je nostalgična no ipak demitologizirajuća tužaljka kako za distinktivnim umjetnikom, tako i bujajućom, kreativno proliferirajućom prohujalom erom....pročitajte cijeli tekst...
  • Nedostatak zapleta

    Feljton Smrt na filmu (19): Samoubojice: tormentna melankolija (2)

    Piše: Katarina Marić
    Manjak dijaloga (mahom svedena na nesuvislo mumljanje), ali i posvemašnji nedostatak zapleta ili ikakve radnje, u dugim statičnim kadrovima i sekvencama začudno ogoljenima od glazbe u prvom redu služe kako bi prikazali ranjivi androgini lik melankolične, rasute psihe na razmeđi sna i jave.

    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kompleksan vizualni stil

    Feljton Smrt na filmu (18): Samoubojice: tormentna melankolija (1)

    Piše: Katarina Marić
    Šuma užasa jedinstveni je hibridni križanac japanskog i američkog nadnaravnog horora, što je ujedno i najzanimljiviji aspekt Zadina prvijenca; evidentno referencijalno senzibiliziranog na slojevitu atmosferičnu azijsku stravu i užas.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sablasti destruirane purilnosti

    Feljton Smrt na filmu (17): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (6)

    Piše: Katarina Marić
    Distinktivniji recentniji naslov na rečenom tragu svrhovitih, bremenitih i tugaljivih dječjih sablasti destruirane purilnosti s fundamentalnim majka-dijete odnosom u centru interesa, svakako je norveški Vrisak iz druge sobe (Babycall, 2011). „Komorni mind-gamer, radije psiho(zna)loška drama negoli horor....pročitajte cijeli tekst...
  • Ekstravagantna bukolika

    Ukrajinski poetski film (15.-18.10.2018.): Predvečerje Ivana Kupala (Vechir na Ivana Kupala), red. Jurij Iljenko

    Piše: Katarina Marić
    Neobičnim perspektivama i kutevima snimanja, bogatom scenografijom i živopisnim koloritom koji uvijek podcrtava raskošnu vibrantnost narodnih  nošnji, nizom nezaboravnih kadrova kreirajući kompleksnu, avangardnu i ekstravagantnu bukoliku o nepobjedivosti ljubavi, Iljenko maestralno prenosi svoju fantazmagorično-psihodelično--nadrealnu ikonografiju....pročitajte cijeli tekst...
  • Vizualizirana filozofija egzistencije

    Sjenke (Shadows), red. John Cassavetes

    Piše: Marijan Krivak
    Kako ne bismo pretjerali u fil(m)ozofskim asocijacijama, reći ću da Sjenke i danas – skoro šest desetljeća od svog nastanka, djeluju zabavno i svježe. Odlični i entuzijastični glumci, sjajna jazz-glazba, dinamična kamera i montaža....pročitajte cijeli tekst...
  • J-horor: maternalne disfunkcionalnosti

    Feljton Smrt na filmu (16): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (5)

    Piše: Katarina Marić
    Upravo kompleksan i inteligentan, korespondentivan stupanj umješnosti Nakatinog spajanja drevnih praznovjerja s modernim urbanim neurozama i alijenacijama ključ je uspješnosti i intrigantnosti njegovog kultnog ostvarenja....pročitajte cijeli tekst...
  • Uklete kuće: motiv Modrobradog

    Feljton Smrt na filmu (15): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (4)

    Piše: Katarina Marić
    Od Cormana i Castlea do suvremenih Del Torovih evokacija  kao i onih Susanne White  uklete kuće kao implicitne infernalne inačice purgatorijskih bardoa, mahom izvorište pronalaze u gotskoj književnosti 19. stoljeća, adaptirajući ih  ili se barem inspirirajući njihovim tropima, počesto s tzv. motivom Modrobradog....pročitajte cijeli tekst...
  • Složeno alegorijsko djelo

    Sveti pesak, red. Miroslav Antić

    Piše: Marijan Krivak
    Pjesnički iskaz kojeg nam nudi Miroslav-Mika Antić pripada drukčijem, planetarno udaljenom univerzumu. U njegovu modernističkom poimanju zbilje bilo je još mjesta za Čovjeka. Iako razočaran, protagonist filma još uvijek gaji Nadu i Želju. Postmoderni, globalni, umreženi humanoid više nije s tog planeta. Tek je objektom virtualnog prostor-vremena....pročitajte cijeli tekst...
  • Portretiranje svrhovitosti egzistencije

    Feljton Smrt na filmu (13): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (2)

    Piše: Katarina Marić
    Nošenje s gubitkom voljenih, ali i pokušaj fokalizacije istog iz perspektive samog bestrasnog, osamljenog i izgubljenog preminulog kao ganutljive nevidljive i neosviještene postmodernističke heterotopijske prisutnosti, prezentirani su upravo začudnom imobilnošću i rezonantnom prenaglašenom sporošću – umješno izbjegavši zamku da pri balansiranju na rubu eksperimentalne vježbe potone u istu....pročitajte cijeli tekst...
  • Miks nadrealnih vinjeta

    Feljton Smrt na filmu (11): Sirotišta: aluzivno sablasno (3)

    Piše: Katarina Marić
    O undergound odredu oprečnom diktatorskom Francovu režimu progovara i Del Torov izvrsni Panov labirint koji „…spaja nespojivo, kreirajući gotovo alkemijsko djelo o faunima i fašistima u jednom; svijet noćnomorne stvarnosti i jednake takve mašte. Izvlačeći, naime, na površinu sav horor kojim klasične bajke obiluju....pročitajte cijeli tekst...
  • Arhetipsko subliminalna distorzivnost

    Feljton Smrt na filmu (12): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (1)

    Piše: Katarina Marić
    Alejandro Amenábar (…) autor snažne preokupacije onostranim – fascinaciju smrću načeo je već u svom prvom početničkom radu, Tesis, a posve je razigrao u snoliku Füsslijevu svijetu noćnih mora i čista De Chiricova metafizičkog nadrealizma, Otvori oči, filmu opasnih sirenskih dualnosti predočenih zavojitom pripovjedačkom shemom.

    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prvorazredna montaža

    Feljton Smrt na filmu (9): Sirotišta: aluzivno sablasno (1)

    Piše: Katarina Marić
    Izuzetno ostvarenje koje umješno balansira fantastiku, horor i psihološku dramu; likovi nikad ne klize u formule, sporim ritmom daje se prostor naraciji; montaža je maestralna, a uporaba specijalnih efekata, s obzirom da je riječ o indieju, prvorazredna i posve u službi priče. Redatelj/scenarist Kelly građu tretira ne samo ozbiljno, nego i metodično....pročitajte cijeli tekst...
  • Podžanr gotskog horora

    Feljton Smrt na filmu (10): Sirotišta: aluzivno sablasno (2)

    Piše: Katarina Marić
    Najpoznatija pak ekranizacija s motivom sirotišta, iako su u prvom planu radije socijalne prilike negoli direktan smrtni motiv (prvenstveno prezentiran kroz ujedno i dva najzanimljivija lika djela – nasilnog kolerika Billa Sykesa u nezaboravnoj interpretaciji Olivera Reeda te slojevitijeg negativca Fagina kojeg portretira Ron Moody), svakako je adaptacija klasične viktorijane Charlesa Dickensa o siročetu Oliveru Twistu - Oliver! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Crnohumorno implicirani kulturni sraz

    Feljton Smrt na filmu (7): Burton: auteur makabričnog (2)

    Piše: Katarina Marić
    Kroz medijevalnu folklornu legendu o furioznom malevolentnom duhu Bezglavom konjaniku, svojevrsnom solitarnom otpadniku dijaboličnog uraganskog Divljeg lova predvođenog, ovisno o lokaciji mitološkog porijekla, mahom bogovima magije, vjetrova, sukoba i smrti kao i katkad podzemnim nokturnalnim boginjama Burton istog demonstrira kao dekapitiranu demonsku avet - za života nemilosrdnog plaćenika, kojim posthumno manipuliraju zle, ali još uvijek ljudske, sile.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Animirani gotski psihizmi

    Feljton Smrt na filmu (8): Burton: auteur makabričnog (3)

    Piše: Katarina Marić
    U sve tri navedene imaginativne, atmosferične i visoko estetične fantazije Burton prezentira impresivnu stop-animaciju – sablasne gotičke šiljaste izduljenosti, s evokacijom krhkosti u prvom; crnobijele (no zapanjujuće iznijansirane teksturirane paletne monokromatike) omažne ekspresionističkom nijemom horor-filmu u drugom; odnosno trademarkovske morbidne viktorijane, u srži uvijek impresionirane makabričnim u trećem naslovu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sirova veristička ikonografija

    Feljton Smrt na filmu (5): Pasije: torturni verizam

    Piše: Katarina Marić
    Veristička ikonografija flagelacije, sangvifikacije i torturnih mutulacija, sakaćenja i inih iživljavanja kao prequela izvršenju smrtne osude okrutna su i violentna Pasijina kozmologija, supostavljena ominoznim vrletnim krajolicima, gotovo džubranovske poetične meditativnosti u fotografiji Caleba Deschanela i uporabi izvornog armenskog govora koji pridonosi dojmu no ujedno zanemaruje bazno dualnu Isusovu prirodu - prezentirajući ga manje duhovnim....pročitajte cijeli tekst...
  • Šokantno intruzivna forma

    Feljton Smrt na filmu (6): Burton: auteur makabričnog (1)

    Piše: Katarina Marić
    Posvemašnje bartoneskni neoviktorijanski moralitet Sweeney Todd unikatno je i izvorno djelo filmske umjetnosti, koje istinskog autora Burtona još jednom prezentira putem njegovih opsesija. Izostavljajući snažno humorno-groteskno originala (brodvejske predstave Stevena Sondheima) i personalizirajući ga do bolne makabričnosti, redatelj kreira vrlo elegantan slasher, s vrlo tugaljivim likovima.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Objektivne granice realnog

    Feljton Smrt na filmu (4): Vještice: nekromantski maleficij (2)

    Piše: Katarina Marić
    Unikatan primjer masovne histerije i moralne panike uzrokovane lažnim optužbama u svjetlu religijskog ekstremizma prikazuju pak naslovi Vještice iz Salema, koje opisuju poznati slučaj lažnog prokazivanja za vještičarenje oko 150 osoba, od kojih je nad dvadesetak provedena smrtna kazna 1692. i 1693. godine; odnosno Demoni ekscesnog enfant terriblea filma sedamdesetih Kena Russella, koji prikazuju tzv. loudunsku aferu koja se zbila 1634....pročitajte cijeli tekst...
  • Fatalne posljedice praznovjerja

    Feljton Smrt na filmu (3): Vještice: nekromantski maleficij (1)

    Piše: Katarina Marić
    Kombinacija dokumentarnog i igranog horor-filma, briljantno percipiranih i prenesenih medijevalnih morbiditeta pod utjecajem skolastičke demonologije počesto torturama iznuđenih priznanja za optužbe kako nekromantskih maleficija tako i nasuprotne bijelomagijske teurgije pri sudbenim postupcima, Christensenov nijemi uradak Vještice, prikazivan i pod naslovom Povijest magije kroz stoljeća (Witchcraft Through the Ages), vrhunski je primjerak žanra....pročitajte cijeli tekst...
  • Navođenja publike na suosjećanje sa zločincem

    Feljton Smrt na filmu(2): Smrtna kazna - ultimativan ekstrem

    Piše: Katarina Marić
    Posebno treba istaknuti unikatan i neobičan spoj mračne realistične teme s mjuzikl-formom – oksimoronsko remekdjelo Plesačicu u tami (Dancer in the Dark, 2000) Larsa von Triera, u kojem u centar postavlja još jedan u nizu svojih ženskih likova-nositeljica istinske nevinosti duha, ovdje inkarniranu u vilinsko-djetinjoj multi-umjetnici Björk kao samovoljnoj martirnoj osuđenici na smrt. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Opravdanosti i licemjernosti oko za oko, zub za zub paradigme

    Feljton Smrt na filmu(1): Smrtna kazna - ultimativan ekstrem

    Piše: Katarina Marić
    Vrlo realan motiv smrtne kazne povod je promišljanju o smrti kao temi na filmu, mahom kroz njen fantastičan i rubni aspekt. Naime, fluidna neuhvatljivost smrti svojom kvalitativnošću dematerijaliziranja i dezintegriranja života te ujedno inicijacijske regeneracije u novim, neznanim svjetovima biva trajnom tjeskobnom metaforom i kao takva idealna za proučavanje i nadopunu teme....pročitajte cijeli tekst...
  • Poziv na suočenje

    Idi i gledaj, r. Elem Klimov

    Piše: Marijan Krivak
    Prikaz brutalnosti rata ovdje je doista ostvario najveći mogući „emocionalni intenzitet“. Dojam užasa koji prenosi vizualna tekstura na neki nas način katarzički dovodi do spomenute teorije uzvišenog. Strah i užas kroz koji se prošlo nije završio tek naricanjem. Posredovanje ratnog iskustva Klimov je izveo na artistički sugestivan i dotad neviđeni način. Jer umjetnički prikaz zla nije sveden na fatalni usud. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Majstor ironičnog odmaka

    Krsto Papić, dokumentarni film: Charter let broj..., Nezaposlena žena s djecom i Građani na Cvjetnom trgu

    Piše: Nikola Strašek
    Charter let br... dokumentarni je film u kojem se Papić bavi socijalno-psihološkom tematikom, analizirajući i pokazujući naivnu uzaludnost sanjarija djevojaka o boljem životu neumoljivo razotkrivajući brutalnu stvarnost koja ih čeka. Papić, majstor ironičnog odmaka, pokazuje uzaludnost njihovog odlaska jer protagonistice će promijeniti mjesto ali ne i predrasude i diskriminaciju s kojima se suočavaju ...pročitajte cijeli tekst...
  • Odnos prema invalidnosti kao slika društva

    Feljton Film i društvo – Invalidnost u hrvatskom filmu (4): Prolaz za Stellu, red. Ljiljana Šišmanović; Lijepo mi je s tobom, znaš, red. Eva Kraljević; Kakva si s parama, red. Rasim Karalić; Skrivena strana medalja, red. Antonia Dubravka Carnerud

    Piše: Josip Grozdanić
    Dokumentarni film  Lijepo mi je s tobom, znaš Eve Kraljević, o starijoj sestri Miji koja ima Down sindrom, nudi optimističnu, vedru i humanu sliku prihvaćanja invalidnosti i u užem obiteljskom krugu hendikepirane osobe, i u njezinu širem okruženju. Posrijedi je izuzetno pozitivno ostvarenje kojim dominiraju ljubav, međusobno razumijevanje i altruizam, predočeni na neposredan i emotivan način ...pročitajte cijeli tekst...
  • Invalidnost kao stav i poruka

    Feljton Film i društvo – Invalidnost u hrvatskom filmu (3): Ustav Republike Hrvatske, red. Rajko Grlić; Ničiji sin, red. Arsen Anton Ostojić; Novi dan i Slobodni, red. Tomislav Žaja

    Piše: Josip Grozdanić
    Pokušaje uklapanja hendikepiranih osoba u mikrosredine i društvo autor u doksu Slobodni predočava apostrofiranjem njihovih dirljivih i sućutnih emocionalnih i intimnih stanja, a osobe se praktički mijenjaju pred kamerama, dok se nadaju ostvarenju svojih planova i snova te dok rade na tome. Individualni pristupi hendikepiranim osobama trajno intrigiraju Tomislava Žaju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Angažman i intimne drame

    Feljton Film i društvo – invalidnost u hrvatskom filmu (2): Hrabro i na rezultat, Kralj, red. Dejan Aćimović; Film s invaliditetom, red. Mario Kovač i Damir Kantoci; Seks s invaliditetom, red. Mario Kovač

    Piše: Josip Grozdanić
    Autori dokumentarnih filmova biografske i(li) naglašeno socijalno uvjetovane i kontekstualizirane priče o osobama pred kamerama praktički bez iznimke koriste za angažirani zagovor prava osoba s invaliditetom, za njihovo uključivanje u društvo i sve njegove segmente, za senzibiliziranje gledatelja odnosno javnosti prema problemima takvih osoba
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Višeslojni konteksti

    Feljton Film i društvo – Invalidnost u hrvatskom filmu (1): Sto minuta slave, red. Dalibor Matanić; Put lubenica, red. Branko Schmidt

    Piše: Tomislav Čegir
    Višeslojnost filmova Sto minuta slave i Put lubenica te široka razrada egzistencije osoba s invaliditetom, uz kvalitetnu izvedbu svih filmskih segmenata, otponac su i njihov izraženome statusu ne samo u opusima Dalibora Matanića i Branka Schmidta nego i u okvirima hrvatskoga filma u proteklome desetljeću. Nema sumnje da im ni odmak od stvaranja nije nimalo naštetio
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tvrd govor i još tvrđi likovi

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Lika: Kino Lika, Ćaća, red. Dalibor Matanić; 72 dana, red. Danilo Šerbedžija; Odredište nepoznato, red. Vjeran Vukašinović i Ines Šulj

    Piše: Josip Grozdanić
    U Dalmatinskoj zagori i Lici u hrvatskom filmu uvriježeno žive isključivo grubi, prijeki, naprasiti i prgavi ljudi koji do suvremenosti i civiliziranosti drže koliko i do lanjskog snijega. Tu dakako još uvijek dominira i patrijarhat. Kako se čini, domaći filmaši Liku dominantno vide kao poligon za mračne priče s aromom gorštačkog horora, pa je u tom smislu šteta što je više ne eksploatiraju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Specifičnosti slavonskoga podneblja

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja u filmu – Slavonija: Duga mračna noć, red. Antun Vrdoljak; Kraljica noći, red. Branko Schmidt; Crnci, red. Goran Dević i Zvonimir Jurić; Djed i baka se rastaju, red. Zvonimir Ilijić; Put lubenica, red. Branko Schmidt

    Piše: Tomislav Čegir
    U ovom tekstu nije moguće razabrati sva filmska ostvarenja što odražavaju raskoš slavonskih narječja, nego se žarište sužava na samo pet djela koja korespondiraju i s raznolikim kronološkim odrednicama. Nema nikakve sumnje da su ta ostvarenja različitih kvalitativnih statusa, kritičarskih vrednovanja i tržišnoga uspjeha. No, usprkos tome svi odražavaju specifičnosti slavonskoga podneblja i narječja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jezik kao ključni označitelj mentaliteta

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmatinska zagora (2): Oprosti za kung fu, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    Eksploatiranje dominantno mentalitetnih i kulturoloških razlika, koje nekad idu i do razine pojednostavljeno shvaćenih civilizacijskih različitosti, u ponajviše (crno)humornom i dijelom satiričnom ključu, ali nerijetko i u svrhu oslikavanja tjeskobnijih i pesimističnijih egzistencijalnih situacija kroz koje se kristaliziraju tipizirani likovi kao predstavnici određenih mentaliteta
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Obiteljske drame i govorne nijanse

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Hercegovina: Kenjac, red. Antonio Nuić; Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić; Moram spavat´, anđele, red. Dejan Aćimović; U zemlji čudesa, red. Dejan Šorak; Blagajnica hoće ići na more, red. Dalibor Matanić

    Piše: Josip Grozdanić
    Ako se lik čini duhovitim na papiru, gdjekad nema granice konvencijama i stereotipima u oslikavanju likova koji upravo zbog toga po defaultu odsklizavaju u neuvjerljivosti i karikature. S druge pak strane, ako su ambicije redatelja usmjerene ka kreiranju slojeviti(ji)h i intrigantni(ji)h obiteljskih i(li) socijalnih drama, svim će prethodno navedenim osobinama likova biti pridani negativni predznaci ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lokalni kolorit i redikuli

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmacija i otoci: Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan; Ta divna splitska noć, red. Arsen Anton Ostojić; Trešeta, red. Dražen Žarković; Vjerujem u anđele, red. Nikša Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    Razlika u uporabi i tretmanu određenih narječja i dijalekata je razumljiva, makar je u cjelini zajedničko obilježje djela svih navedenih filmaša to da dijalekte i govor dominantno koriste u svrhu oslikavanja likova i njihovih karaktera, međuodnosa koji vladaju u određenim manjim ili većim te nekad izoliranim sredinama, dakako i mentaliteta tih sredina te njime dijelom određenih temperamenata ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjesi i promašaji

    Feljton Film i društvo – Koliko su kvalitetni hrvatski filmovi za djecu, a od igranih do animiranih i obrazovnih, i koje vrijednosti promiču? (2) – Suvremeni hrvatski animirani film: Duga, red. Joško Marušić; Inspektor Martin i banda puževa, red. Igor Lepčin

    Inspektor Martin i banda puževa natopljen je Lepčinovim osobnim ikoničnim mjestima iz svijeta umjetnosti – poglavito filma i stripa, čije duhovite reminiscencijsko-omažne pop-kulturalne reference kao hot-spot izazovno-nostalgična mjesta znalcima, evidentno ciljaju ka starijoj publici. ali i super-junaštvu i super-moćima stripovskih heroja. Taj je film dobrodošao naslov domaće animirane scene ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čudesno u stvarnom

    Feljton Film i društvo – Koliko su kvalitetni hrvatski filmovi za djecu, a od igranih do animiranih i obrazovnih, i koje vrijednosti promiču? (1) – Suvremeni hrvatski igrani film za djecu: Šegrt Hlapić, red. Silvije Petranović; Duh babe Ilonke, red. Tomislav Žaja

    Duh babe Ilonke je s(p)retna, tečna i pitka žanrovska mješavina, prostudirane utemeljenosti u svakom dotaknutom žanrovskom rukavcu pojedinačno – sižejno oblikovana i konstituirana kao fantastična (akcijska) pustolovina, čiji slojevi mističnog i iracionalno-tajanstvenog umješno koegzistiraju s mjuzikl-točkama (glazba kao iskaz osebujnosti romskog etnosa) i prštavim humorno-komičnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tradicionalost u karikaturalnom ključu

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmatinska zagora (3): Što je muškarac bez brkova, red. Hrvoje Hribar; Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić

    Piše: Josip Grozdanić
    Kod Tomića su iznimno bitni dijalekti kojima govore likovi, a koji intenzivno pridonose autentičnosti, slikovitosti, zanimljivosti i humornosti tih likova kao i zbivanja u romanu tj. filmu, neprestano i intenzivno pomaknutima, grotesknima i lagano crnohumornima, ali i tipično humanima i empatičnima, s izraženim afinitetom prema ljudskim vrlinama, slabostima i dvojbama
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Suputnik na putu odrastanja

    Feljton Film i društvo – Obrazovni film za djecu

    Piše: Tomislav Čegir
    Ne treba zaboraviti na animirani, lutkarski, igrani, dokumentarni, pa i eksperimentalni film potiču raznovrsne kognitivne procese i u najboljem slučaju mogu unaprijediti i psihički i emotivni sklop pri obrazovanju djece. Ipak kakva god da uloga filma u obrazovanju može biti, ne smije se zanemariti činjenica da mora počivati u egzistencijalnome sukus djeteta temeljenome na obiteljskome
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad je revolucija – utopija

    Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Rat je završen (La guerre est finie), red. Alain Resnais

    Piše: Marijan Krivak
    Danas, pola stoljeća nakon Resnaisova filma suočeni smo s potpunim izostankom nade i mogućnosti promjene. Tako da nam naslov Rat je završen zapravo postaje znakom kraja borbe… i revolucije. Ima li lijeka svoj toj de-evoluciji koja razara želju za slobodom? Ostaje li revolucija tek melankoličnim momentom europskog Duha? Preteško je to pitanje za ovaj kratki zapis o nostalgiji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Susret mentaliteta

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmatinska zagora (1): Da mi je biti morski pas, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    U izvedbenom smislu, Sviličić je u filmu Da mi je biti morski pas kreirao cjelinu mozaične dramaturgije uz oslanjanje na galeriju ponekad prenaglašeno slikovitih i pomaknutih likova, lokalni kolorit koji se ne ogleda samo u prepoznatljivim splitskim urbanim toponimima kao scenografiji koja pojačava kontrast mentaliteta, nego i u karakterima likova, njihovoj komunikaciji i govoru
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U pokretu

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja u filmu – Bosna: Sve džaba, red. Antonio Nuić; Armin, red. Ognjen Sviličić; Halimin put, red. Arsen Anton Ostojić

    Piše: Tomislav Čegir
    U djelima domaćega autorskoga predznaka s tematskom usmjerenošću bliskom nam geopolitičkome području uočavamo i razna variranja jezika i narječja pa su u lingvističkome smislu nepobitno podatni i za pomnija proučavanja. Sve džaba, Armin i Halimin put bespogovorno možemo uvrstiti u vrhunce suvremenoga hrvatskoga filma, barem u posljednja dva desetljeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tamo gdje gore knjige...

    Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Fahrenheit 451, red. François Truffaut

    Piše: Marijan Krivak
    Što nam danas govori Fahrenheit 451?  U doba sveopće prisutne informacijsko-komunikacijske culture (ili barbarstva?) ponovno smo suočeni s potpunim nipodoštavanjem kulture Čitanja, Pisanja i Mišljenja. Kroz naoko sasvim transparentan svijet slobodnog medijskog i inog digitalnog općenja, ceri nam se zloduh dobrovoljnog ropstva gadgetima koji čine čovjeka – suvišnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrhunac hrvatske dokumentaristike

    Specijalni vlakovi, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    U Specijalnim vlakovima sadržaj i forma se u potpunosti i s lakoćom isprepliću. Na prvi pogled film pripada opservacijskom dokumentarcu par excellence, no zahvaljujući Papićevom suzdržanom režijskom pristupu, postaje univerzalno i bezvremensko remek-djelo i s pravom se smatra vrhuncem hrvatske dokumentaristike, a vjerojatno i jednim od najboljih filmova u povijesti hrvatske kinematografije....pročitajte cijeli tekst...
  • Promišljeni pristup jeziku

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja u filmu – Zagreb: Snivaj, zlato moje, red. Neven Hitrec; Čovjek ispod stola, red. Neven Hitrec; Fine mrtve djevojke, red. Dalibor Matanić; Metastaze, red. Branko Schmidt; Ljudožder vegetarijanac, red. Branko Schmidt; omnibus Zagrebačke priče

    Piše: Tomislav Čegir
    Naglasak na temeljno kajkavskoj uvjetovanosti zagrebačkoga govora, nazočan u ranijim povijesnim razdobljima, razgranava se sve više u promjeni strukture stanovništva, useljenicima iz raznih dijelova Hrvatske ali i bivše Jugoslavije. Nije pritom upitna kvaliteta obrađenih filmova, ali je razvidno s kolikim su promišljenim pristupom razni autori koordinirali narječja u okviru filmske građe ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kritičko propitkivanje društva

    Nek se čuje i naš glas i Mala seoska priredba, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    Nakon Lisica Papić se vraća dokumentarnoj formi i 1971. godine, godine hrvatskog proljeća, snima dva izvrsna dokumentarca kojima nastavlja kritičko propitkivanje ondašnjeg socijalističkog društva Nek se čuje i naš glas i Mala seoska priredba, oba u boji, što je s lakoćom inkorporirao u svoj stilski arsenal. Papić je snimajući kratke dokumentarce izgradio vlastitu poetiku te sazrio kao autor ...pročitajte cijeli tekst...
  • O alkoholu i ubojstvu

    Halo, München i Kad te moja čakija ubode, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    Kad te moja čakija ubode izvrstan je primjer nastajanja Papićeve dokumentarističke poetike koja spaja izraženu ironiju i sklonost grotesknom sa društvenom kritikom i antropološkom znatiželjom. Čitav film vrvi antologijskim rečenicama koje bolje od ikakvog stručnog, akademskog objašnjenja sažimaju i razotkrivaju mentalitet i svjetonazor sredine i ljudi koji u njoj žive
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Potrošeni ideali

    Filmski programi Hrvatskog filmskog saveza – Ciklus filmskih pedesetogodišnjaka: Zabrana lova na lisice (Schonzeit für Füchse), red. Peter Schamoni

    Piše: Marijan Krivak
    Peter Schamoni je za svoj prvijenac Zabrana lova na lisice dobio Srebrnog medvjeda 1966. Ipak, taj film tek je jedan od nagovještaja nadolaska istinski značajne grupe njemačkih autora: Wendersa, Herzoga i, nadasve, Fassbindera. Naspram tih istinskih revolucionara njemačkog kina, Schamoni ostaje tek – dobar redatelj. Ipak, ni to nije zanemariv obol uzbudljivim europskim šezdesetima ...pročitajte cijeli tekst...
  • O ljudima i vlasti

    Čvor, r. Krsto Papić

    Piše: Nikola Strašek
    Film Čvor iznova pokazuje sa kakvom lakoćom i poštovanjem Papić pristupa vlastitim protagonistima, bez patetike i jeftinih dnevnopolitičkih poena (sine ira et studio), izvlačeći iz njih ono što ni sami nisu znali da mogu dati a to je vjerojatno i najvažnija odlika vrhunskih dokumentarista. Također, taj kratkometražni biser hrvatske dokumentaristike najavljuje remek-djelo Specijalni vlakovi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Filmski trag rock-kameleona

    Sjećanje: David Bowie (8. siječnja 1947. – New York, 10. siječnja 2016.)

    Piše: Janko Heidl
    Tijekom četrdesetak godina Bowie je glumio ili svoj lik posudio u dvadesetak filmskih komada, a zapaženu je, odnosno veliku glumačku dramsku ulogu dobio u ratnoj drami Sretan Božić, g. Lawrence (Merry Christmas Mr. Lawrence, 1983) Nagise Oshime. Na setu je bio posve profesionalan, a njegova otmjena distanciranost i zagonetnost zasigurno su djelu zajamčili notu apartnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Opušteno i nepretenciozno

    Kratki utorak – Rani eksperimentalni filmovi Slobodana Šijana

    Piše: Janko Heidl
    Šijanovi se rani eksperimentalni radovi ne doimaju nenadahnutima, niti je dojam da je pod egidom eksperimentalnog arčio filmsku vrpcu u nedostatku suvislijih ideja. Oni poprilično sugestivno odražavaju strast, čuđenje, radoznalost i fascinaciju mladog filmoljupca činom snimanja i bilježenja, ovjekovječenja, na celuloid. Odražavaju i sklonost ka vedroj igri kreacije i zabavljanju mogućnostima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tradicija i suvremenost

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatska književnost zastupljena u suvremenom hrvatskom filmu? (2): Četverored, red. Jakov Sedlar; Konjanik, red. Branko Ivanda; Polagana predaja, red. Bruno Gamulin; Potonulo groblje, red. Mladen Juran; Ne dao Bog većeg zla, red. Snježana Tribuson; Čaruga, red. Rajko Grlić

    Piše: Josip Grozdanić
    Ako su ekranizacije proze Ivana Aralice kao i njegovi filmski scenariji simboli tradicionalizma i bavljenja neuralgičnim mjestima prošlih vremena u hrvatskom filmu tijekom posljednjih četvrt stoljeća, prilagodbe proze Gorana Tribusona te njegovi filmski scenariji predstavnici su suvremenije ili barem nepretencioznije tematike i bavljenja egzistencijalnim motivima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izdržana kušnja vremena

    Feljton Film i društvo – Ženski likovi u suvremenom hrvatskom filmu: Treća žena, red. Zoran Tadić

    Piše: Tomislav Čegir
    Premda Treća žena Zorana Tadića u razdoblju nastanka godine 1997. nije postigla i kritičarske hvalospjeve kao neki prethodni radovi, a nije bio ni pretjerano omiljen u gledateljstva, s zamalo dvadesetogodišnjim odmakom čini se da je posrijedi ostvarenje znatno razvidnijih vrijednosti i značaja, čiji su se nedostaci začudno umanjili s vremenom, a kvalitete osnažile
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Klasici na ekranu

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatska književnost zastupljena u suvremenom hrvatskom filmu? (1) – Luka, red. Tomislav Radić; Duga ponoć, red. Miljenko Brlečić; Karneval, anđeo i prah, Zagrljaj, red. Antun Vrdoljak; Đuka Begović, red. Branko Schmidt

    Piše: Josip Grozdanić
    U Đuki Begoviću autori su podlegli idejnoj tezičnosti i karakternoj formulaičnosti u kojoj ima mjesta za praktički sve stereotipe o teško ranjenoj širokoj slavonskoj duši koja očaj utapa u alkoholu i agresivnosti, kao i za izraženu kršćansku simboliku, dok s druge strane nisu uspjeli kreirati slojevitije likove i njihove međuodnose, uz prilagođavanje novom duhu vremena i društveno-političkim okolnostima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Na dobrom putu

    Feljton Film i društvo – Kako su hrvatski biografski filmovi dočarali hrvatske umjetnike (4) – Književnici u hrvatskom filmu: Ljeto za sjećanje, red. Bruno Gamulin, Libertas, red. Veljko Bulajić

    Kvalitativni dosezi domaćih biografskih igranih filmova mada neujednačeni, mahom su na dobrom putu, no kvantitativno svakako inferiorni i insuficijentni primjerice dokumentarcima, kao i biografijama zaslužnika u inim kinematografijama te ostaje za nadati se njihovom što većem prilivu u budućnosti jer zasigurno poveći broj osoba iz domaće kulturne povijesti zavrjeđuje vlastite ekranizacije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Naši i njihovi

    Feljton Film i društvo – Kako se s vremenom promijenio odnos prema hrvatskim braniteljima i agresoru u filmovima o Domovinskom ratu – Vrijeme za..., red. Oja Kodar; Cijena života, red. Bogdan Žižić; Božić u Beču, red. Branko Schmidt; Bogorodica, red. Neven Hitrec; Nebo, sateliti, red. Lukas Nola; Crvena prašina, red. Zrinko Ogresta; Zapamtite Vukovar, red. Fadil Hadžić

    Piše: Josip Grozdanić
    Zapamtite Vukovar Fadila Hadžića storija je o tragičnim zbivanjima u Vukovaru u vrijeme oko 18. studenog 1991. godine, dana pada grada. Iako ratna sudbina grada heroja nudi bogomdanu epsku priču o herojstvu i žrtvovanju, storiju veću od života u kojoj su se na tragičan način prelomile bezbrojne ljudske sudbine i koja je odredila budućnost Hrvatske, Hadžićev film je diletantski uradak opterećen patetikom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Propitivanje međunacionalnog dijaloga

    Feljton Film i društvo – Nacionalne manjina na hrvatskom filmu – Srpska manjina: Oluja nad Krajinom, red. Božidar Knežević; Amarcord 1991.-2001., red. Pavle Vranjican; Pad Krajine, red. Filip Švarm; Poplava, red. Goran Dević

    Piše: Tomislav Čegir
    Percepcija srpske manjine u Hrvatskoj još je uvijek nepobitno zasjenjena zločinima počinjenim u Domovinskome ratu, a uteg što ih obilježava i nadalje se ne može u potpunosti razriješiti. U takvim postupcima, dokumentarni filmovi koji ne pripadaju matici jasnije iskazuju kulturne i društvene različitosti, ali i sličnosti hrvatskoga i srpskoga nacionalnog predznaka te mogućnost svrhovitijega suživota ...pročitajte cijeli tekst...
  • Odredište poznato

    Feljton Film i društvo – Kakav je položaj i opus redateljica u dominantno muškoj hrvatskoj kinematografiji (1)

    Piše: Janko Heidl
    Ženski hrvatski dugometražni igrani filmovi oko kojih nema ni najmanje dvoumice su: Vrijeme za... Oje Kodar, Tri muškarca Melite Žganjer i Ne dao Bog većeg zla Snježane Tribuson, Korak po korak Biljane Čakić Veselič, Sonja i bik Vlatke Vorkapić, Zagreb Cappuccino Vanje Sviličić i Ti mene nosiš Ivone Juke. Mahom je riječ o ostvarenjima kojima su redateljice i scenaristice ili suscenaristice ...pročitajte cijeli tekst...
  • Devet godina stanke

    Feljton Film i društvo – Kakav je položaj i opus redateljica u dominantno muškoj hrvatskoj kinematografiji (2)

    Piše: Janko Heidl
     Ako bi udjel dugometražnih igranih filmova što su ga režirale žene bio i onaj najbenevolentnije računan, sa svim polovičnim i ispodpolovičnim prinosima, uključujući kao punopravne čimbenike i četiri još neprikazana filma, iznosio trinaest posto, to je još uvijek gotovo dvostruko manje od postotka redateljica članica DHFR. Napredak, dakle, jest uočljiv i znatan, no zasigurno nedovoljan ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osvajanje posljednje utvrde

    Feljton Film i društvo – Kakav je položaj i opus redateljica u dominantno muškoj hrvatskoj kinematografiji (3)

    Piše: Janko Heidl
    U odista obilnoj, moglo bi se reći i nepreglednoj, odnosno nesagledivoj ponudi suvremenog hrvatskog filma koji ne pripada dugometražnom igranom, autorice, čini se zauzimaju važniju ulogu negoli u cjelovečernjem. Svatko tko iole prati život hrvatskog slikopisa, imena će najznačajnijih autorica pojedinih vrsta i rodova navesti u istom dahu, mnogokad čak i prije nego imena autora ...pročitajte cijeli tekst...
  • Identitet i integritet

    Feljton Film i društvo – Nacionalne manjina na hrvatskom filmu – Romska manjina: Lungodrom, red. Marnel Tomić; Jednakost za sve; Ljudi naše savjesti; Razred, red. Vesna Čudić; Učiteljica, red. Đuro Gavran; Štitarski Romi, red. Šime Dominković

    Piše: Tomislav Čegir
    Lungodrom je dosljedno svjedočanstvo o položaju Roma na prostoru Balkana, u kojem autor Marnel Tomić vlastiti stav o položaju manjine povlači u kontekst izgradnje filmske cjeline i u prvi plan stavlja sudbine ljudi te jasno percipira ruinirane prostore što su im arhitektonskom zaštitom. Lungodrom je ostvarenje čije su filmske vrijednosti razvidne svakim novim gledanjem
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Queer momenti

    Feljton Film i društvo – Kako su osobe istospolne orijentacije predstavljene na hrvatskom filmu: Fine mrtve djevojke, red. Dalibor Matanić; Sjećanje na Georgiju, red. Jakov Sedlar; Harakiri djeca, red. Ivan Livaković; Strejt pul, red. Filip Šovagović, Tetrapak, red. Filip Peruzović; Na kvadrat, red. Radislav Jovanov Gonzo

    Piše: Josip Grozdanić
    Nije čudno što se u deklarativno tradicionalnim vrijednostima okrenutom, k tome i patrijarhalnom i manje ili više prikriveno mizoginom društvu kakvo je naše, svaki naslov koji se bavi osobama istospolne seksualne orijentacije, filmski podjednako kao i kazališni i prozni, tretira gotovo kao čin a priorne provokacije i umjetničke agresije na inače zdravu i savršenu sredinu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Realizam i žanr

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatski film pridonio povijesno vjerodostojnom prikazivanju Domovinskoga rata (2): Živi i mrtvi i Broj 55, red. Kristijan Milić

    Piše: Josip Grozdanić
    Broj 55 je u tehničkom smislu najcjelovitiji i najkvalitetniji domaći film koji odlikuju u pravilu maestralno režirani prizori borbe, efektno uvođenje petnaestak zasebnijih likova i njihovo predstavljanje kroz akciju i internu zafrkanciju, precizna naracija bez gubljenja vremena te mahom odlični glumački nastupi. Posrijedi je ostvarenje impresivne vizualnosti i iznimno čvrste i u sekvencama borbi furiozne režije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nekad i sad

    Feljton Film i društvo – Kako hrvatski film dočarava hrvatsku kulturnu raznolikost – opus Branka Schmidta

    Piše: Tomislav Čegir
    Nije dvojbena kvalitativna raznolikost filmova Branka Schmidta te je podjednako razvidna i raskoš raznovrsnih segmenata hrvatskoga društva, suvremenoga ili pak prošlih razdoblja. Raznolikost pristupa u Schmidta je toliko izrazita da je nužno osvrnuti se prema svakome od njegovih dugometražnih ostvarenja. Opus redatelja Branka Scmidta možemo smatrati društveno i kulturno relevantnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Domovinski rat i filmski art

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatski film pridonio povijesno vjerodostojnom prikazivanju Domovinskoga rata: Kako je počeo rat na mom otoku, Svjedoci, red. Vinko Brešan

    Piše: Josip Grozdanić
    Vinka Brešana kao filmskog autora i kazališnog redatelja s jedne strane privlače obrade škakljivih društvenih tema, no s druge strane u određenoj je mjeri kalkulant čija sva filmska djela obilježava nevoljkost odlaženja do kraja i krajnjeg ekspliciranja određenih stavova, baš kao i nedostatak hrabrosti i volje da u ismijavanju ili ozbiljnom propitkivanju nekih pojava bude žešći i oštriji, sustavniji i kritičniji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjele filmske adaptacije

    Feljton Film i društvo – Književnost za djecu i film (2) – Ivan Kušan: Koko i duhovi, red. Daniel Kušan; Zagonetni dječak, red. Dražen Žarković; Ljubav ili smrt, red. Daniel Kušan

    Piše: Tomislav Čegir
    Zagonetni dječak zasigurno je najeksplicitnije postmodernističko ostvarenje. Slojevito propitivanje žanra detekcije, odnos prema žanru sportskoga filma ili pak sasvim jasne mitske konotacije u posljednjem dijelu obogatile su slojevitost ovog uratka. Rekonstrukcijski odmak od samog predloška tiče se zasigurno ne samo čimbenika sličnosti i čimbenika razlika književnosti i filma nego i redateljske pozicije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hlapić (ni)je miš

    Feljton Film i društvo – Književnost za djecu i film (1) – Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode Šegrta Hlapića, red. Milan Blažeković; Šegrt Hlapić, red. Silvio Petranović

    Piše: Tomislav Čegir
    Premda se može činiti začudnim, samosvojnost prilagodbe pridonijela je da je animirani film Čudnovate zgode Šegrta Hlapića snažnije odrazio duh vremena i snagu izvornika nego li igrani Šegrt Hlapić koji je njime ostao zasjenjen. Ako pritom nema sumnje da Blažekovićevo ostvarenje ostaje vrijednim prinosom hrvatskome animiranome filmu, možemo požaliti da Petranovićevo nije dobacilo dalje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad pištolj opali

    Feljton Film i društvo – Ženski likovi u suvremenom hrvatskom filmu: Fleke, red. Aldo Tardozzi; Hitac, red. Robert Orhel

    Piše: Tomislav Čegir
    Iako Fleke i Hitac nisu vrhunska ostvarenja suvremene hrvatske kinematografije, njihova je uloga u propitivanju statusa ženskih likova u filmu te analogno tome i u recentnim društvenim stremljenjima iznimna, u nekim segmentima čak i prijelomna. Pritom nećemo nimalo pogriješiti ustvrdimo li da se u tom tematskom sklopu ta dva filma nepobitno usklađuju i s općim kinematografskim smjernicama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Surova priroda

    Feljton Film i društvo – Kulturne razlike: Oprosti za kung fu, red. Ognjen Sviličić; Što je muškarac bez brkova?, red. Hrvoje Hribar

    Piše: Tomislav Čegir
    Oprosti za king- fu Ognjena Sviličića i Što je muškarac bez brkova? Hrvoja Hribara uočavamo bogato kulturno naslijeđe, njegovu interpretaciju i nadogradnju percipiranu podjednako i u suvremenim razdobljima kao i u promišljenom interpretiranju kroz filmski jezik. Oba filma ostvarenja su koja bez ikakvoga zazora možemo smjestiti u sam vrh hrvatske kinematografije prošloga desetljeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Urbani zvuk

    Feljton Film i društvo – Rock glazba i film: Sretno dijete, red. Igor Mirković; Rock n roll je kriv za sve?, red. Sanjin Stanić i Dean Lalić; Pjevajte nešto ljubavno, red. Goran Kulenović

    Piše: Tomislav Čegir
    Zbog kvalitativnih dosega rockumentaraca Sretno dijete i Rock'n'roll je kriv za sve? i njihova značaja u raščlanjivanju supkulturnog identiteta i društvenih previranja koja su im okvirom, kao i uslijed nedovoljne hrabrosti igranoga filma u posezanju za rock glazbom, možemo naznačiti nesrazmjer percepcije toga ipak bitnoga kulturnoga i glazbenoga smjera
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žensko ratno pismo

    Feljton Film i društvo – Branitelji i agresori: Vrijeme za..., red. Oja Kkodar; Korak po korak, red. Biljana Čakić Veselič

    Piše: Tomislav Čegir
    Osamnaest godina koliko je prošlo između nastanka filmova Vrijeme za… i Korak po korak razdoblje su u kojem se dogodio čitav niz društvenih promjena. Različiti autorski stavovi Oje Kodar i Biljane Čakić Veselič prijelomni su u vrednovanju kvalitativnih dosega u kojima se Vrijeme za.. nalazi na dnu ljestvice hrvatskih filmova o Domovinskom ratu dok Korak po korak možemo smjestiti u gornju polovinu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nadosjetilnosti lopoča i vode

    Feljton Film i društvo – Kako su hrvatski biografski filmovi dočarali hrvatske umjetnike (3) – Slikari u hrvatskom filmu: Sto minuta slave, red. Dalibor Matanić

    Unatoč slabostima filmske prirode (razvučenost, stereotipnost, pretencioznost…) te donekle zapostavljanja tematizirane naslovne ličnosti (u korist krivo castiranog partnera-antipoda), Sto minuta slave djelo je koje je zahvalnom i izdašnom temom pružilo estetizirani sinestezijski oblik mnogih umjetnosti – filma, glazbe, slikarstva u jedinstvenom i artikuliranom redateljskom prosedeu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Urbano i ruralno

    Feljton Film i društvo – Kako hrvatski film dočarava hrvatsku kulturnu raznolikost (2): Šuma summarum, red. Ivan Goran Vitez; Zagorski specijalitet, red. David Kapac; Kotlovina, red. Tomislav Radić; Kino Lika, red. Dalibor Matanić; Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić; Duga mračna noć, red. Antun Vrdoljak; Oproštaj, red. Dan Oki; Sirene i krikovi, red. Ivan Perić

    Piše: Josip Grozdanić
    Tematiziranje domaće kulturne raznolikosti odnosno svega onog što se pod njom podrazumijeva kod nekih se filmaša svodi na naglašeno, nekritičko i pristrano afirmiranje provincije i sela u odnosu na grad. Možda najplastičniji primjeri tome tijekom posljednja četvrt stoljeća su filmovi Djed i baka se rastaju (1996) Zvonimira Ilijića i Duga mračna noć (2004) Antuna Vrdoljaka
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stereotipi i humor

    Feljton Film i društvo – Kako hrvatski film dočarava hrvatsku kulturnu raznolikost (1): Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan; Oprosti za kung fu, Dva sunčana dana, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    Neki su autori popularnost kod gledatelja, a u određenoj mjeri i redateljska imena, stekli tematskim vezivanjem za priče iz određenih regija i krajeva, odnosno za manje ili više spretno, promišljeno i inventivno baratanje općim mjestima urbanih ili ruralnih lokalnih ili regionalnih kolorita, većim ili manjim klišejima obilježenim protagonistima te pričama koje u srži imaju pojedinačne, obiteljske i društvene drame ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žene u vremenu

    Feljton Film i društvo – Kako se promijenio položaj ženskih likova u suvremenom hrvatskom filmu i doprinosi li hrvatski film poticanju razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova (2): Ta divna splitska noć, Halimin put, red. Arsen Anton Ostojić

    Piše: Josip Grozdanić
    Ostojićeve su žene realistički predočene, lokalnim koloritom izraženo obojane i na manje ili više tragične usude predestinirane, odnosno na uloge svjedokinja tragedija osuđene antijunakinje, bez obzira bile obilježene manjim ili većim stoicizmom i fatalizmom. Takav je slučaj i sa ženskim likovima u na istinitim događajima temeljenoj (post)ratnoj egzistencijalnoj drami Halimin put ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žene u izlogu

    Feljton Film i društvo – Kako se promijenio položaj ženskih likova u suvremenom hrvatskom filmu i pridonosi li hrvatski film poticanju razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova (1): Blagajnica hoće ići na more, Fine mrtve djevojke, tri kratka filma iz ciklusa 6/6, Majka asfalta, Ćaća, red. Dalibor Matanić; Šuti, red. Lukas Nola; Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić; Happy Endings, red. Darko Šuvak; Ti mene nosiš, red. Ivona Juka

    Piše: Josip Grozdanić
    Među filmašima koji se ustrajno, bez obzira na žanrovske prefikse svojih ostvarenja, bave kompleksnim uvjetno rečeno ženskim temama, koji profiliraju snažne ženske likove i tematiziraju njihove intimnim, obiteljskim i šire društvenim okvirima uvjetovane i određene drame, izdvaja se ime Dalibora Matanića, kojemu je upravo kreiranje jakih ženskih likova možda i najvažnije i najintrigantnije obilježje autorskog rukopisa ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ideali rodoljublja

    Feljton Film i društvo – Kako su hrvatski biografski filmovi dočarali hrvatske umjetnike (2) – Skladatelji u hrvatskom filmu: Lisinski, red. Oktavijan Miletić; Kontesa Dora, red. Zvonimir Berković; Lea i Darija, red. Branko Ivanda

    U filmu Lisinski (1944) protagonist (u tumačenju frapantno mu slična glumca Branka Špoljara) baš kao i čitavo ozračje filma, ostavlja dojam sentimentalističkog, papirnatog i nerealnog lika, nikako čovjeka od krvi i mesa, radije visoko romantizirane i individualizirane krhke porculanske figurice nastale na zasadama romantičarskog pokreta, no ipak priklonjena općim idealima rodoljublja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predrasude i tolerancija

    Feljton Film i društvo – Kako su nacionalne manjine predstavljene u hrvatskom filmu: Seks, piće i krvoproliće, red. Boris T. Matić, Zvonimir Jurić i Antonio Nuić; Nije kraj, red. Vinko Brešan; Recikliranje, red. Branko Ištvančić; Kanal, red. Zoran Sudar; 72 dana, red. Danilo Šerbedžija; Armin, red. Ognjen Sviličić; Dva igrača s klupe, red. Dejan Šorak; Kako je počeo rat na mom otoku, red. Vinko Brešan; Zvizdan, red. Dalibor Matanić; Duh babe Ilonke, red. Tomislav Žaja

    Piše: Josip Grozdanić
    Jedini domaći film u punom smislu manjinske tematike jest Duh babe Ilonke Tomislava Žaje, ostvarenje koje funkcionira kao i malim i velikim gledateljima namijenjena lekcija iz tolerancije. Posrijedi je jasno i pametno angažirana fantastična mjuzikl-komedija za ciljano dječju publiku, u kojoj se komedija ne uvijek skladno nadopunjuje s mjuziklom, fantastikom i elementima horora,
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fric i film

    Feljton Film i društvo – Hrvatska književnost na filmu – Miroslav Krleža: Glembajevi, red. Antun Vrdoljak

    Piše: Josip Grozdanić
    Vrdoljakove Glembajeve krasi titula ako ne najuspjelije, a ono svakako najatraktivnije adaptacije nekog Krležina djela. Dosta raskošno producirano ostvarenje odlikuju vizualna estetiziranost, likovna i kompozicijska dojmljivost, scenografska promišljenost, funkcionalnost i zaokruženost, atmosferična, dovoljno elegantna i povremeno sugestivna režija te izvrsna fotografija i fantastična glazba ...pročitajte cijeli tekst...
  • Modernistički predznak

    Feljton Film i društvo – Domovinski rat i hrvatski film (2): Nebo, sateliti, red. Lukas Nola; Crnci, red. Zvonimir Jurić, Goran Dević

    Piše: Tomislav Čegir
    Ni Nebo, sateliti ni Crnci nisu politički pamfleti ni odraz ideološkoga predznaka nego samosvojna djela izražene kvalitete. Tek sastavljajući svojevrsnu filmsku slagalicu dosadašnjih žanrovskih radova o Domovinskom ratu uočavamo da u hrvatskoj kinematografiji ostaje itekako još puno prostora za slojevitije propitivanje o njegovom vjerodostojnom predočavanju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izravnost iskaza

    Feljton Film i društvo – Domovinski rat i hrvatski film (1): U okruženju i U okruženju II, red. Stjepan Sabljak

    Piše: Tomislav Čegir
    U žanrovskim postavkama oslikavanja Domovinskog rata, izrazito zanimljivim mogu se učiniti filmovi U okruženju (1998) i U okruženju II (1999) sa scenarističkim i redateljskim potpisom Stjepana Sabljaka. Ti su filmovi prije svega zanimljivi zbog toga što su posrijedi prva akcijska tumačenja nedavnoga rata, ali možda i još više jer je riječ o neprofesionalnim ostvarenjima sudionika ratnoga žrvnja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Užarena željezna kruna

    Feljton Film i društvo – Hrvatski biografski filmovi – Uvod: Seljačka buna 1573., red. Vatroslav Mimica; Čaruga, red. Rajko Grlić; Donator, red. Veljko Bulajić; Tajna Nikole Tesle, red. Krsto Papić

    Piše: Katarina Marić
    Hrvatska filmska povijest bilježi omalen broj biografijama nadahnutih cjelovečernjih igranih filmova. Pritom šest od ukupno deset naslova obrađuje živote umjetnika a svega četiri one ostalih istaknutih ličnosti hrvatske povijesti; pritom dva potpuno pozitivne – genijalca (Nikola Tesla) i narodnog junaka (Matija Gubec) a dva kontroverzne dvoznačne ličnosti (Čaruga i Šlomović), o kojima će se razmatrati u ovom tekstu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljepota i užasi svakodnevice

    U susret: Filmske mutacije: 9. Festival nevidljivog filma, Daily Godard Proposal 12×12, Zagreb, 4. – 19. rujna 2015. / Rijeka, Pula, Ljubljana, 11. – 15. rujna 2015. : Udana žena (Une femme mariée), red. Jean-Luc Godard

    Piše: Marijan Krivak
    Je li Godardova Udana žena, film o tako usudno nedostižnoj temi kakva je Auschwitz, ili je to film-esej o, tek, ljubavi i ženi? Bez sumnje, radi se o poeziji koja je i jedino moguća nakon takvih događaja kakav je bio Auschwitz. Film započinje i završava igrom ruku na potpuno bijeloj pozadini. Bokovi, noge... ostaju ona fatalna ljepota koja omogućuje suočavanje se s užasom svakodnevice ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fantazma o rasapu

    Kino Tuškanac: Retrospektiva Bore Todorovića, Underground, red. Emir Kusturica

    Piše: Marijan Krivak
    Kako bismo imali istinsku umjetnost često rabimo laž kao fantazmatsko oruđe za odrješenje mrtvouzica jedne i jedine Istine i njezina neupitna morala. Po tomu je Underground istinski umjetnički dokaz da je film veći od života. Unatoč Kusturici kao osobi! Njegov film pulsira životom i danas, dvadeset godina od nastanka, svjedoči autorovu neprijepornu artizmu i talentu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ne mareći za kanone

    Istine i laži (F for Fake), red. Orson Welles

    Piše: Janko Heidl
    Istine i laži su u cjelini neopterećeno ostvarenje respektabilne ambicioznosti, vrlo zanimljiv egzemplar filmskog postmodernizma, koje naveliko šarmira pristupom u kojem velik umjetnik bez skrupula prihvaća šiti iz donesena materijala, odnosno strasno i mudro ostvariti film kakav u danom trenutku može, naprosto zato što ima što reći i voli se i zna time baviti. Iz ljubavi prema filmskom djelovanju ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bujan filmski i kazališni opus

    Sjećanje: Tomislav Radić (1940-2015)

    Piše: Janko Heidl
    Radićevu osjećaju za prikaz života na filmu, za stvaranje dojma stvarnosnosti, kao i njegovu stvaralačkom temperamentu očito je pogodovao i nestandardan pristup samom snimanju, odnosno rad u djelomično gerilskim uvjetima – s malenim proračunom, s malenom ekipom i u malo dana snimanja – u kakvima je i realizirao svoje hvaljenije filmove Timon, Živa istina, Što je Iva snimila i Kotlovina ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mudrost i energija

    Sjećanje: Mike Nichols (Berlin, 6. studenoga 1931. – New York, 19. studenoga 2014.)

    Piše: Janko Heidl
    Četiri posljednja slikopisna ostvarenja Mikea Nicholsa, realizirana u 21. stoljeću, nakon što je redatelj zagazio u osmo desetljeće svoga životnog puta, prvorazredni su primjerci inteligentno duhovitih, kako se kaže, kirurški precizno izvedenih režija koje elegantnom provokativnošću zasijecaju u nedokučivosti, odnosno nemile istine o ljudskoj naravi i društvu u kojem živimo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U kavezu s lavom

    Cirkus (Circus), red. Charlie Chaplin (u povodu prikazivanja uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Kino Europa, 20. studenoga 2014.)

    Piše: Marcella Jelić
    U središtu je radnje Cirkusa Chaplinov amblematski lik Skitnice, siromašnog usamljenika, s polucilindrom, štapom i brkovima u izlizanom odijelu preširokih hlača i klaunovski prevelikih cipela kao adekvatnih rekvizita za njegov šašavi hod. Zabavan i suvremen Cirkus je pravi pogodak za još jedan u nizu filmsko-glazbenih događaja, čija buduća izdanja s veseljem iščekujemo ...pročitajte cijeli tekst...
  • Plemeniti promašaj

    Kukuljica (De tu ventana a la mia), red. Paula Ortiz

    Piše: Nikola Strašek
    Film odlikuju sjajna gluma sve tri glavne glumice, zanimljiva montažna rješenja i nekonvencialna dramaturška struktura. Kukuljica pred gledateljem rastvara bogatu, epsku fresku emocionalne borbe koja se proteže desetljećima. Radi se o filmu vrijednom gledanja, no objektivno gledajući u pitanju je prije plemeniti promašaj nego uspjelo filmsko ostvaranje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bravo, Maestro

    Praška generacija Lordana Zafranovića, Kino Tuškanac

    Piše: Marijan Krivak
    Ciklus Praška generacija Lordana Zafranovića makar i u ovako skromnoj ponudi s tek pet filmova, bio je dragocjeni poklon mlađoj generaciji zagrebačkih filmskih hodočasnika na Filmske programe Hrvatskog filmskog saveza. A što nam drugo i preostaje u ovo doba sveopće festivalizacije doli hodočastiti u Tuškanac, jednu od zadnjih oaza izvan multipleks svijesti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dokument svijeta pred nestankom

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.:, Zemlja (Zemla), red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Film odražava idealističku viziju mogućnosti novog, komunističkog društvenog poretka no istovremeno pokazuje sve simptome strahota koje slijede – staljinističkih čistki i likvidacije zemljoposjedničke klase. Dovženko Zemljom zaokružuje svoj vizualni poetski dokument svijeta ukrajinskih seljaka, a film postaje intiman i emocionalno nabijen prikaz čitavog univerzuma u nestajanju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nelagoda koja ostaje

    7. Subversive Film Festival, Zagreb, 3. – 17. svibnja 2014.: Salò, ili 120 dana Sodome (Salò o le 120 giornate di Sodoma), red. Pier Paolo Pasolini

    Piše: Marijan Krivak
    Represija sustava kojom se, uz ostalo, bavi Salò i danas je aktualna. Pasolini se u filmu obračunava – premda kao njegova žrtva – sa susavom mentalnog, ali vrlo opipljivog fašizma koji postoji i danas. Sva fašistička sodomija prikazana u filmu tek je nevinim prikazom u odnosu na ono doista Unheimlich, sodomu i gomoru dobrovoljnog ropstva tehnoznanstvenoj pohlepi za dušama i žudnjom robova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ikonoklast i eksperimentator

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Arsenal, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Slavna i izlizana Godardova rečenica kako „su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnim a najbolji dokumentarni igranim“ savršeno se može primjeniti na Dovženka koji u svom opusu isprepliće i suprotstavlja glumljeno i dokumentarno. Arsenal je umjetničko djelo koje po svom inovativnom pristupu filmskom mediju možemo svrstati uz filmove budućih velikih ikonoklasta svjetske kinematografije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Film kao poezija

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Zvenigora, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Zvenigora je film u kojem su nerazdjeljivo povezani stvarnost i mit, modernizacija i poetska ljepota ukrajinskih stepa, tradicija i industrijalizacija, film u kojem Aleksandar Dovženko napada europsku buržoaziju i besmisao Prvoga svjetskog rata, koristeći modernističke filmske tehnike i kostruktivističke metode ruske avangarde, odbacujući tradiciju i linearnu naraciju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mračni snovi jednog grada

    Program Treći čovjek u posjeti Trećoj ženi, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. i 5. veljače 2014.: Treći čovjek (The Third Man), red. Carol Reed

    Piše: Nikola Strašek
    Treći čovjek pripada samom vrhu svjetske kinematografije jer se radi o filmu kojemu je teško naći i najmanju zamjerku, filmu koji je kompleksan, zabavan, uznemirujuć, tjeskoban, napet, izvrsno režiran, fantastično snimljen i montiran, protkan sjajnim glumačkim izvedbama i nezaboravnom glazbom, film koji je istovremeno čisti užitak za gledatelja i umjetničko remek-djelo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Melankolija otpora

    Esej: Bela Tarr ili o ljudskom dostojanstvu

    Piše: Nikola Strašek
    Tarrov je dugi kadar dokument života, ma kako on bio artificijelno pripremljen, jer ipak je ono što se zbiva pred kamerom život, živa bića i pravi predmeti. Mislim da je Tarr na više načina doveo Godardovu utopijsku rečenicu („Najbolji igrani filmovi izgledaju kao dokumentarni, a najbolji dokumentarni kao igrani.“) o razlici između dokumentarnog i igranog do konkretnog ostvarenja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Meditacija o ljubavi

    Filmovi Philippea Garrela, Kino Tuškanac, 2. – 6. travnja 2013.: Više ne čujem gitaru (J'entends plus la guitare)

    Piše: Nikola Strašek
    Garrelova dramaturška struktura izbjegava prozni kontinuitet evokativnim elipsama i ritmičkom nestalnošću dok se narativna metoda ne sastoji od prikaza dramatičnih, prijelomnih situacija. Značenje ljubavi, misterij žene i života redatelj ne pronalazi u grandioznim izjavama i citatima nego ondje gdje emocionalne oluje i bjesne. U ljudskim bićima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav i kocka

    Kino Tuškanac: Atlantic City, red. Louis Malle

    Piše: Nikola Strašek
    Bez obzira na to što film u sebi nosi elemente kriminalističke priče i određenu količinu nasilja, i bez obzira na kulisu raspadajućeg Atlantic Citya, Malle nas svojim režijskim postupcima potiče na nadu, ljubav i vjeru u bolje sutra. Međuigru Burta Lancastera i Susan Sarandon pravi je užitak za gledanje. Scene vibriraju napetošću, strašću i, konačno, optimizmom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Priča iz Hrvatske

    Sjećanje: Krsto Papić (1933-2013)

    Piše: Janko Heidl
    Papićevi društvenopolitički hrabri i izazovni, u ovdašnjim okolnostima tematski inovativni filmovi, kako igrani, tako i dokumentarni, pridonijeli su također širenju granica autorsko-umjetničkih sloboda u jugoslavenskoj i hrvatskoj kinematografiji, a posredno i građanske samosvijesti o slobodama na širem planu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dominacija stila nad sadržajem

    Tony Scott u povodu ciklusa In memoriam… Tony Scott, Kino Tuškanac, Zagreb, 28. – 31. siječnja 2013.

    Piše: Nikola Strašek
    Već filmom Glad Tony Scott pokazuje značajke koje će dominirati njegovom karijerom. Elaboriran vizualni stil i raskošna scenografija dominiraju filmom, potvrđujući kritike o neusklađenost stila i sadržaja, odnosno dominacija stila nad sadržajem. Tony Scott snažno je utjecao na estetiku holivudskog akcijskog filma te bio stilski i tematski dosljedan, a snimio je i nekoliko vrlo dobrih filmova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav, sjećanje i atomska bomba

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Hiroshima, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour)

    Piše: Nikola Strašek
    Hiroshima, ljubavi moja nije mišljena kao francuski film nego kao film cijelog čovječanstva. Trauma atomske bombe, prenijeta kroz kontekst traume izgubljene ljubavi, rezonira preko nacionalnih granica i postaje trauma cijelog čovječanstva. U kontekstu povijesti kinematografije taj je film remek-djelo, a u kontekstu ljudske svijesti neprekidni krik cijele naše vrste
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Protiv zaborava

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Noć i magla (Nuit et Brouillard)

    Piše: Nikola Strašek
    Resnais jasno postavlja pitanje moralne odgovornosti, pitanje kojim se svijet 1955. kada je film snimljen tek počinjao baviti. Nevjerojatno je koliko je Resnais uspio uhvatiti u tako kratkom dokumentarcu, i kako je ostvario svoj cilj: uzeo je trenutak iz povijesti i zabilježio ga za budućnost. Ovo je film koji bi trebao biti i danas prikazivan na satovima povijesti – kao upozorenje i kao podsjetnik. Da se ne zaboravi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Film kao struja svijesti

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Prošle godine u Marienbadu (L'Année dernière à Marienbad)

    Piše: Nikola Strašek
    Prošle godine u Marienbadu je više no išta drugo film koji traži od gledatelja da ga dovrši, da donese svoje zaključke, da u sebi tijekom projekcije stvara film uz pomoć nejasnih uputa koje mu je film dao. Na taj način film se spaja sa strujom svijesti samog gledatelja i uvlači ga u svoj svijet, transponirajući ga mimo stvarnosne logike i svakodnevnog iskustva
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fassbinderov magnum opus

    Televizijska serija Berlin Alexanderplatz, red. Reiner Werner Fassbinder

    Piše: Nikola Strašek
    Bez obzira što Berlin Alexanderplatz nosi karakterističan Fassbinderov potpis, serija je istovremeno najbolji mogući primjer adaptacije književnog djela u filmski medij. Središnja je tema serije ona kojom se redatelj bavio cijelog života – kompleksni međuljudski odnosi, prijateljstvo, ljubav, ovisnosti, moralni pad – svi briljantno izvezeni u dramaturške arabeske koje čine bogati sag ovog blistavog filmskog ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ples, pjesma i rat

    Ciklus iberoameričkog filma, Kino Tuškanac, 2. – 15. studenoga 2012.: Ay, Carmela!, red. Carlos Saura

    Piše: Nikola Strašek
    Zavidna vještina Saurine režije i komični elementi scenarija sjajno se nadopunjuju, a plesne su sekvence maestralno koreografirane i režirane. Film isijava redateljevom strašću prema plesnoj umjetnosti, glumačkom životu i suprotstavlja krhku moć umjetnosti bezumnoj, rušilačkoj energiji rata. U trolistu glavnih likova izdvaja se izvanredno glumačko ostvarenje Carmen Maure (Carmen) ...pročitajte cijeli tekst...
  • Veliki svodnik u vihoru povijesti

    Ciklus japanskog igranog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 1. – 10. listopada 2012.: Zegen, red. Shôhei Imamura

    Piše: Nikola Strašek
    Zegen pokazuje pozadinu azijske povijesti u prvoj polovini 20. stoljeća, ali bez dobrog poznavanja tog razdoblja i kultura tog područja na trenutke postaje pretežak za gledatelja. To nije najbolji Imamurin film, ali na inventivan način pokazuje svjetonazor redatelja. Zegen je epična, energetična, seksualna i groteskno smiješna satira imperijalizma, kolonizacije i njihove propasti, zabilježena kamerom velikog redatelja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lucidan i ludistički odnos prema filmu

    Retrospektiva Seijuna Suzukija, Kino Tuškanac, Zagreb, Art-kino Croatia, Rijeka, 4. lipnja – 2. srpnja 2012.: Tokijski vjetopir (Tôkyô nagaremono), red. Seijun Suzuki

    Piše: Nikola Strašek
    Iako film naizgled ostavlja dojam kaotičnosti, Suzuki je vizualno izrazito osviješten autor, obrazovan filmaš koji je očito crpio svoje nadahnuće i iz novovalnog pokreta u Francuskoj, klasičnog vesterna, elemenata burleske američkog nijemog filma te mjuzikla. Suzuki koristi sva raspoloživa stilska sredstva ostavljajući logiku radnje na margini svog autorskog univerzuma
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Trag iščezla svijeta

    Ciklus filmova Istvána Szaba: Stoljeće ljubavi i mržnje (Sunshine), Kino Tuškanac, 14. – 17. svibnja 2012.

    Piše: Nikola Strašek
    Szabó je, uz pomoć koscenarista Israela Horovitza, dramaturški vrlo inteligentno i svrhoviton(s obzirom da se radnja filma proteže kroz stotinu godina) film orkestrirao oko obiteljskih ručkova i večera, prikazujući tako ključne trenutke u obiteljskoj povijesti, međusobnim odnosima i reakcijama na kotače povijesti što se neumitno valjaju vanjskim svijetom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Igre, ratnici i ljudi

    Vikend Hrvatske kinoteke: Izbor iz opusa Nikole Babića, Kino Tuškanac

    Piše: Nikola Strašek
    Babić u kratkom, desetominutnom dokumentarnom filmu Šije pruža gledatelju uvid u puno više od same igre koju koristi kao metaforu za život u Imotskoj krajini, društvene odnose i karakter ljudi koji je igraju. Babić dopušta sadržaju da kreira formu filma. Sama igra, njezina struktura i način na koji se odvija, redatelju služi kao okvir za izgradnju vlastitog djela ...pročitajte cijeli tekst...
  • Priče o drukčijem svijetu

    Filmski ciklus po djelima Charlesa Dickensa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 15. travnja 2012.: Priča o dva grada (A Tale of Two Cities), red. Ralph Thomas; Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Pickwick Papers), red. Noel Langley

    Piše: Nikola Strašek
    Film Posmrtni spisi Piskwickova kluba Noela Langleyja šarmantna su satirična komedija, rađena u najboljoj maniri žanra. Likovi su u prvom planu, a svaki od važnijih likova ostvaruje dramaturški luk i doživljava katarzu a s njim je doživljava i publika. Humor je suptilan i nenametljiv, većinom proizlazi iz likova i njihovih međuodnosa, iako se film kreće izrazito brzo, s istančanim osjećajem za ritam izmjene scena ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glista, Grof i drugi

    Kužiš stari moj, red. Vanča Kljaković

    Piše: Marijan Krivak
    Ono po čemu ću najviše pamtiti ponovno gledanje Kljakovićeva filma po njegova je nostalgija. Slike blatnjavih savskih odvojaka kraj trnjanskih nasipa prizivaju snagu zemlje. Ako su nekada motoristi plašili Glistinu ekipu, danas nas plaše betonske i ostakljene vizure novoga, europskoga Trnja. Nostalgija, patetika, ljudskost... (a ne seks!?) – danas su moj doživljaj Majdakove priče. Kužiš li ti to, stari moj?...pročitajte cijeli tekst...
  • Ispod tankog privida uljuđenosti

    Tko se boji Virginije Woolf? (Who's Afraid of Virginia Woolf?), red. Mike Nichols, u povodu ciklusa filmova Elizabeth Taylor u Kinu Tuškanac u Zagrebu i Art-kinu Croatia u Rijeci

    Piše: Dean Kotiga
    Tko se boji Virginije Woolf? današnjem će se gledatelju činiti manje šokantnim nego onome prije 45 godina, ali snaga i svježina filma jednaka je kao i 1966. kada je od trinaest nominacija za Oscara potvrdio njih pet. Nedvojbeno, riječ je o najuspješnijem od brojnih pokušaja da se par Burton – Taylor iskoristi na filmu te jednoj od najboljih filmskih adaptacija dramskog teksta uopće
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Protiv struje

    Sjećanje: Ken Russell (1927 - 2011)

    Piše: Dean Kotiga
    Sklonost senzacionalizmu i mizanscenskom kaosu, te raskošnoj, tzv. baroknoj režiji do vrhunca dolazi u filmu Tommy (1975), fascinantnoj postmodernističkoj ekranizaciji psihodelične rock-opere grupe The Who, gdje redateljeva ekscentričnost i očigledna sklonost pretjerivanju prelazi i u sam filmski izričaj. Tommy je nedvojbeno Russellov magnum opus, i film ispred svog vremena
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Život okom kamere

    Krešo Golik – Dokumentarni film (2)

    U filmu Od 3 do 22 možemo osjetiti tegoban životni put junakinje, egzistencijalni žrvanj bez dosega snažnije esencijalnosti, a repetitivnost stvaralačkog postupka istodobno je i neizražena kritika tadašnjega ideološkog i gospodarskog sustava, u kojem se osobnost poništava na račun napretka kolektiva ite niz njegovih nepravilnosti. Od 3 do 22 pripada među najbolje hrvatske dokumentarne filmove ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad riječi ubijaju

    Paisà, red. Roberto Rossellini, u povodu DVD izdanja, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    U filmu Paisà prisutne su dobne, spolne, rasne, religijske, ideološke i mnoge ine barijere, a bitno je primijetiti da se ona glavna, jezična, ne odnosi samo na vanjsku, nego i unutarnju nepremostivost, što je očito u činjenici da Sicilijanka Carmela iz prve priče i napolitanski dječak Pasquale iz druge govore međusobno potpuno nerazumljivim dijalektima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sličnosti ljudi i životinja

    Kino Tuškanac, Ciklus japanskih filmova II: Balada o Narayami (Narayama-bushi kô), red. Shôhei Imamura

    Piše: Dean Kotiga
    Shôhei Imamura je i prije Balade o Narayami zacementirao mjesto među stupovima nuberu bagu, japanskog novog vala, kao sineast koji nesvakidašnjom kreativnošću i izrazitom angažiranošću spaja sadržajne odrednice japanske tradicije s onima urbanog društva poslijeratnog stanja (kriminal, seks, bijeda, korupcija). Sve to zajedno estetizira modernističkim prosedeom i izrazitim autorskim pristupom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Na pravom putu

    Krešo Golik – Dokumentarni film (1)

    Golikov redateljski prvijenac Još jedan brod je zaplovio samosvojno je djelo koje zorno iskazuje autorovo stvaralačko nadahnuće. Preglednog raskidravanja, preciznih naglasaka izvanprizornog naratora, film prati postupnost izvršenja zadatka. U razmeđi ljudi, tehnike i prirodnog čimbenika, to ostvarenje nenametljivo naglašava snagu volje djelatnika usprkos nedostataka tehnike i mogućim opasnostima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zrcalne podvojenosti

    Snovi (Kvinnodröm), red. Ingmar Bergman, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    Premda u filmu nema mnogih od značajki Bergmanova kasnijeg autorskog rukopisa, osnovna je tema ipak tipična redateljeva preokupacija – psihologija žene i poniranje u njezin unutarnji svijet. Ako tome pridodamo poneka etička i egzistencijalna pitanja koja film nameće te odnos iluzije i zbilje, jasno je da se ipak radi o djelu s izrazitim autorskim potpisom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nastanak karakterističnog autorskog stila

    39 stepenica (The 39 Steps), red. Alfred Hitchcock, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    39 stepenica po mnogočemu označava stvorenu paradigmu nečeg što će kasnije biti prepoznato kao Hitchcockov stil – balansirani spoj suspensa, humora i akcije koji se često banalizira u formuli običan čovjek u neobičnoj situaciji. Tu su karakteristični motivi hrane, lisica, vlakova, tu je hladna (iako još ne fatalna) plavuša, tu su dovitljivi dijalozi i gotovo nadrealne situacije koje ironiziraju ozbiljnu fabulu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Brodolomci iz ulice Proviđenja

    Anđeo uništenja (El angel exterminador), red. Luis Buñuel, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Tonči Valentić
    Buñuel je majstor fantazme koja se opire svim hermeneutičkim poniranjima u skriveni smisao snimljenog. Dokaze za tu tezu možemo naći u brojnim njegovim filmovima. Odbacimo li sva klasična pa i novija tumačenja, i dalje ostaje svježina i duhovitost Anđela uništenja, filma u koji možemo učitavati brojna značenja, ali koji im se opire i prije svega ostaje jedno od boljih Buñuelovih ostvarenja....pročitajte cijeli tekst...
  • Privlačno i zastrašujuće

    U povodu ciklusa filmova Sandrine Bonnaire, Kino Tuškanac, Zagreb, 6. – 11. lipnja 2011.

    Piše: Marijan Krivak
    Ljepota Sandrine Bonnaire neobične je prirode. Radi se doista o zlokobnoj ljepoti i erosu. Istodobno privlači, ali i zastrašuje. Bila je nadahnućem mnogih autorski neprolaznih ostvarenja. Na kraju, glumica se pomalo odvaja od morbidnosti likova Isabelle Huppert. Njezin je osmijeh iz Šahistice utjelovio radost življenja sàmog. Sandrine Bonnaire ima jednu od najosobenijih filmskih karijera posljednjih četvrt stoljeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Svjedočenje o novoj stvarnosti

    Krešo Golik - igrani film (3): Plavi 9, Djevojka i hrast, Kala

    Piše: Tomislav Šakić
    Golikova tri dugometražna filma nastala tijekom pedesetih pokazuju put od potpune ideologijske kodiranosti filmskoga diskursa do potpunog odvajanja filma od polja djelatne ideologije, koje se odvija pod maskom i izlikom animalizma. Pritom oni ostaju u raskoraku realizma i retoričke stilizacije s težnjom prema melodramskom registru, što će ostati trajnom proturječnošću i kasnijega njegova opusa ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva Golika i kontekst stvaranja

    Krešo Golik - igrani filmovi (2)

    Piše: Tomislav Šakić
    Golikovi su prvi filmovi ne samo označeni svojim vremenom, nego su i sami označili svoje vrijeme, i društveno i filmsko, na taj način da su presudni za njegovo razumijevanje. Film shvaćen kao državni ideološki aparat broj jedan bio je narodna umjetnost, jedina rođena u socijalizmu, a kao masovna i polupismenim širokim masama dostupna zabavna umjetnost, i angažirana i obrazovna ...pročitajte cijeli tekst...
  • Politički i poviestno važan film

    Dokumentarni film: Slom Jugoslavije ili Rat na Balkanu

    Piše: Marijan Krivak
    Slom Jugoslavije doista nije tek izolirani egzemplar jedne ideologije. Radi se o dobro promišljenom projektu koji nas danas i ovdje podučava i o ljudskoj naravi. Zbog čega? Pa jednostavno zbog toga što se pokazuje da iz povijesti ništa nismo naučili! Iskazi i motivi iz njemačkog propagandnog dokumentarca i danas nam zvuče poznato. Slom Jugoslavije svakako je važan filmski primjerak
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jedinstveni opus u hrvatskoj kinematografiji

    Krešo Golik - igrani filmovi (1)

    Piše: Tomislav Šakić
    Krešo Golik označio je filmske pedesete, pa i socrealizam svojim debitantskim dugometražnim igranim filmom Plavi 9; no jednako je tako obilježio i sedamdesete, kako najpopularnijim hrvatskim filmom svih vremena Tko pjeva zlo ne misli (1970), tako i drugim filmovima koji u klasični narativni stil ucjepljuju iskustvo filmskog modernizma (ili obratno) te televizijskom serijom Gruntovčani
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Markantna pojava

    Filmski programi Kino Tuškanac: In memoriam Orešković: Divlji anđeli, red. Fadil Hadžić; Orao, red. Zoran Tadić

    Piše: Marijan Krivak
    Likovi u Orlu nadaju se punokrvnim oličenjem urbanih egzistencija u krizi srednjih godina. Film je intelektualni i socijalni krimić, ponajbolji je naslov u kojem glumi Orešković. Božidar Orešković nije klasični bad guy hrvatskog filma. Njegova je tjelesna statura često posvema ispunjavala kadrove u kojima se pojavljuje, ali još je pamtljivije njegovo često natmureno i zamišljeno lice.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zvjezdano nebo nad rastuženim usudom

    Dani BiH filma, Zagreb: Ovo malo duše, red. Ademir Kenović

    Piše: Marijan Krivak
    Ukratko ispričana pripovijest Ovo malo duše djeluje kao šturi prijepis mnogih drugih priča o bosanskoj provinciji nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, Kenovićev redateljski dodir priči daje baš Ovo malo duše. Detalj, sličice, dijalog... nadasve, pak, šutnja i ono neizgovoreno boje film. Redatelj je sve sjajno posložilo u dokaz o opstojnosti duše u egzistenciji nesklonim okolnostima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neponovljiva vještina

    Portret Brucea Leeja u povodu 70. godišnjice rođenja

    Piše: Janko Heidl
    Premda se njegovi filmovi danas doimaju razmjerno zastarjelima, oni ni iz očišta sadašnjice nisu izgubili šarm. Kad ih gledamo Imamo osjećaj da protagonisti doista izvode fizičke vratolomije koje gledamo na ekranu, za razliku od prevladavajućeg dojma falsificiranosti suvremenog filma u kojoj fizičku spremnost glumca često, zamjenjuju digitaln i ina rješenja kinematografske današnjice
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Moć veličine

    5. One Take Film Festival, Zagreb, 18.-20. studenoga 2010.: Metropolis, red. Fritz Lang; Putovanje do Metropolisa (Die Reise nach Metropolis), red. Artem Demenok

    Piše: Janko Heidl
    Metropolis je jedno od djela koje su film učinile reprezentativnom umjetnošću 20. stoljeća. Prizori stvaranja robota Marije, radnika za strojem ili panorame velegrada još uvijek ostavljaju izniman dojam i zasluženo pripadaju antologiji sedme umjetnosti. A ne treba zanemariti ni da su brojni kasniji autori filmova fantastike upravo iz Metropolisa preuzeli mnoga originalna rješenja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Portreti vremena

    Lutrija; dokumentarni film Stoljeće velike kuće 1860. – 1960., red. Georgij Paro

    Piše: Goran Ribarić
    Povodom obilježavanja svjetskog dana audiovizualne baštine održane su projekcije dvaju restauriranih i digitaliziranih hrvatskih kratkih filmova: propagandnog filma Lutrija (1936) i kratkog dokumentarnog filma Stoljeće velike kuće 1860. – 1960., redatelja Georgija Para iz 1960. Ti su filmovi su dokumenti svoga vremena i plijene pozornost kvalitetom uspjelo restauirane slike ...pročitajte cijeli tekst...
  • Douglas Sirk danas

    u povodu prikazivanja filmova Sve što nebo dopušta i Zapisano na vjetru

    Piše: Dejan Durić
    Ako se Sve što nebo dopušta prvenstveno bavi srazom društvenog i osobnog te secira društvenu patologiju, Zapisano na vjetru posve je u domeni psihoseksualne studije koja analizira mračna područja žudnje. Sirk u tome slučaju, a što je i inače njegova karakteristika, nije sklon širokim objašnjenjima, nego složenu tematiku obiteljskih odnosa svodi na devedesetak minuta filma
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Urušavanje ideala socijalizma

    Neprijatelj i Povratak, red. Živojin Pavlović

    Piše: Marijan Krivak
    U oba tematizirana filma Pavlović je nedvojbeno – subverzivan. I to kako u prikazu podrivačke snage podsvijesti tako i prema društvenim kanonima. Stoga je Povratak bio bunkeriran, a za Neprijatelja se maknuo kod slovenskog producenta. Duboko uznemirujuća i fatalistički postavljena, prva dva Pavlovićeva filma nagovješćuju njegova kasnija
    remek-djela....pročitajte cijeli tekst...
  • Hrabro nemelodramatična slika mladenaštva

    Druga generacija, red. Želimir Žilnik

    Piše: Janko Heidl
    Nimalo zastarjela, Žilnikova Druga generacija može se čitati i kao film o odrastanju i osjetljivom razdoblju tinejdžerstva u kojem su na osobit, neponovljiv način zamiješani mladenačka samopouzdanost i adolescentska nesigurnost, s junakom kojem je kao dodatna nevolja natovaren doslovni nedostatak vlastite sredine i bliskih osoba u blizini. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Poetska ljepota

    Nevjeste dolaze, red. Emir Kusturica

    Piše: Marijan Krivak
    S povijesne distance Nevjeste dolaze su sve kultniji film. Iako, gotovo je nemoguće iz njega iščitati kasniji autorski opus Emira Kusturice. Nevjeste dolaze djelo su prerano nestalog genija Ivice Matića, ali i onog Emira Kusturice. U sinesteziji tih dvaju umjetničkih svjetonazora, desio se ovaj film. Nevjeste dolaze kultno je remek-djelo poetske ljepote i života sàmog ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nepovratno izgubljeni svijet

    Tjedan iranskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 15. – 22. ožujka 2010.: Djeca raja (Bacheha-Ye aseman), red. Majid Majidi

    Piše: Marijan Krivak
    Iz nepredvidivosti svakodnevice devetogodišnjaka i njegove mlađe sestre, Majidi gradi univerzum od čežnji, straha i, ponajviše, bratsko-sestrinske ljubavi. Djeca raja otkrivaju nam nepovratno izgubljeni svijet djetinjstva zapadne civilizacije. Kroz njega, prisjećamo se osebujne metafizike življenja. Majidi je filmski pjesnik par excellence
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • A kao Almodóvar

    Pedro Almodóvar, u povodu ciklusa filmova u Kinu Tuškanac

    Piše: Marijan Krivak
    Sklonost campu/kiču i, ponekad, trash-ikonografiji signum je Almodóvarova anything goes postmodernog nagona. Predanost melodrami, tragici i fatalnom usudu vječne ljubavi, njegov su obol velikim autorima prošlosti. Komika prozlazi iz tragike, tragika iz apsurda, a apsurd nas ponovno vraća komici. Naizgled nespojivi osjećaji shizofreno su se združili u njegovim filmovima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Svjedočenje filmskoj povijesti

    60. međunarodni filmski festival u Berlinu: Metropolis, red. Fritz Lang

    Nakon što je argentinskoj kinoteci u Buenos Aieresu 2008. pronađena teško oštećena no gotovo cjelovita 16mm kopija integralne verzije Metropolisa, film je konačno mogao biti u cijelosti rekonstruiran. Prisustvovati 12. veljače 2010. svjetskoj premijeri restaurirane integralne verzije Metropolisa uz pratnju velikog orkestra, bilo je svjedočenje filmskoj povijesti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Umjetnost koja grije dušu

    Kino Tuškanac: Ciklus filmova Jacquesa Tatija, 1. – 8. veljače 2010.

    Piše: Marijan Krivak
    Odmor gospodina Hulota Tatijev je besmrtni igrani film prikazan na otvaranju ciklusa Filmskih programa. Da parafraziram, bio je to praznični dan za sve poklonike tog umjetnika. Tati je pantomimičar filma. Njegov je filmski jezik gesta, mimika, pokret. Filmsku čaroliju i nadrealan doživljaj djeteta u nama, u ovim hladnim zimskim danima ponovno nam priziva Jacques Tati ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kratka karijera vidljiva traga

    Dugometražni igrani filmovi Kokana Rakonjca

    Piše: Janko Heidl
    Iako vrlo dobar i iznadprosječno uzbudljiv (ne u akcijskom, nego u filmotvorskom smislu), Izdajica unatoč brojnim vrlinama u konačnici ostavlja dojam donekle larpurlartističkog filma kojemu nedostaje raskoši, koji nije u potpunosti iskoristio svoje potencijale i čija cjelina ne nadmašuje zbroj svojih dijelova
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mitski američki Zapad

    Vestern trilogija Howarda Hawksa (Rio Bravo, El Dorado i Rio Lobo), u povodu prikazivanja na HRT-u

    Za razliku od Johna Forda koji je u Jeseni Čejena (1964) s gorčinom razmatrao postavke osvajanja američkoga Zapada, Howard Hawks u El Doradu uspostavlja barem osobne vrijednosti junaka dobi na izmaku djelotvornosti, ako već ne može uspostaviti osnovne žanrovske vrijednosti. El Dorado je stvaralački smiraj vrhunskog filmskog autora na izmaku čitave filmske epohe.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Igrokazom do dokumentarističke autentičnosti

    Filmovi Želimira Žilnika: Dokumentarci 1967-73., Tvrđava Europa

    Piše: Janko Heidl
    Kada je na obveznoj projekciji pred komisijom za pregled filmova Ustanka u Jasku zabranjen,  Žilnik je otišao u Jazak i to rekao svojim protagonistima. Razljućeni time seljani prvoborci su se opasali pištoljima, zaputili prema Beogradu, došli do ureda ministra kulture i zaprijetili da će ga na licu mjesta ubiti ukoliko ne odobri prikazivanje filma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stvaralačka strast

    Filmske mutacije: Treći festival nevidljivog filma (Zagreb 12. – 18. prosinca 2009,): Vedro znanje i Strast, red. Jean-Luc Godard

    Piše: Janko Heidl
    Iako razmjerno različiti, Vedro znanje i Strast vođeni su istim istraživačko-izazovno-izazivačkim duhom, donekle oblikovani kao djela u nastanku – oblik im nije unaprijed određen nego ga se traži za vrijeme rada – objedinjeni, a čime drugim, nego autorovom nadarenošću da preciznom umjetničkom intuicijom odvaže gdje i koliko čega staviti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predskazanje svijeta medija

    Filmski programi: Sjećanje na Marcella MastroiannijaSlatki život (La dolce vita), red. Federico Fellini

    Piše: Marijan Krivak
    Slatki život često je shvaćan kao prikaz isprazne egzistencije potrošačkog i medijskog društva u nastajanju i ostaje profetskim predskazajem svijeta medija i konzumerizma kojeg danas simbolizira demonski simbol mobitela. Fellini i Mastroianni filmski su proroci nadolazeće katastrofe njegova (be)smisla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Socrealizam i ironija

    BIH film:Čovjek bez lica, Splavari na Drini, Osmjeh 61

    Piše: Janko Heidl
    Test vremena puno bolje od Čovjeka bez lica izdržao je Osmjeh 61.,  rani dokumentarni film Dušana Makavejeva koji uobičajenim sredstvima bilježi slike s ORA-e. Sve djeluje poput školskog primjera socrealističkog promidžbenog ostvaraja, no neprestano imamo dojam da autori zadatku pristupaju ironijski subverzivno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mi gradimo zemlju, zemlja gradi nas

    BIH film:Sjećaš li se, Dolly Bell, Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, Diverzanti

    Piše: Janko Heidl
    Dok će Kusturičin neprijeporan redateljski dar u nekim njegovim kasnijim (nikad lošim) filmovima katkada biti izražen uz određenu samodopadnost i samovažnost, u Dolly Bell se ni najmanje ne osjeća rika redatelja iza kamere. Sve su sastavnice kao usputne, prirodno sljubljene jedna s drugom ikako bi zajednički, nenametljivo djelotvorno sudjelujovali u gradnji cjeline
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Suočavanje s posljednjim pitanjima

    Kino Tuškanac: Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), red. Fritz Lang

    Piše: Marijan Krivak
    Pripovijest Langa i autorske mu suputnice Theae von Harbou, zapravo je o nemogućnosti ostvarenja sreće. Često opisivan Langov pesimizam ovdje se očituje cijelim filmom. Iako – vjerojatno ponukan i komercijalnim zahtjevima tržišta – Umorna smrt završava apoteozom vječne ljubavi, koljoj se žrtvuje i sam život, njegov je film distopijski
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Putovanje u (ne)poznato

    Bios, red. Branko Marjanović, Veliko putovanje, red. Ivan Hetrich

    Piše: Katarina Marić
    Veliko putovanje je lirsko-naturalistička priča o bijegu nestašnih dječaka u Ameriku i, nakon niza pustolovina. ipak sretnom povratku kući. Film humorno uspjelo miješa pustolovno s didaktičnim. Crno-bijela fotografija Oktavijana Miletića pridonosi svojim karizmatičnim inovativnim individualizmom te finalno plasira maštovito i vrijedno djelo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubavne igre odraslih

    Kino Tuškanac: Pauline na plaži (Pauline à la plage), red. Eric Rohmer

    Piše: Marijan Krivak
    Rohmer ne podliježe iskušenju da protagoniste postavi u jasne opreke: pozitivno-negativno; iskreno-lažno; pa čak niti u spolno-rodne opozicije, prema bilo kakvim sterotipima. Svaki je od njegovih scenarističkih predložaka dovoljno usložnjen i otvara mogućnost beskrajnih varijanti ljubavnih i intelektualnih igara i igrica
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fenomen Lisinski

    ESEJ: Vatroslav Lisinski kroz film Oktavijana Miletića

    Oktavijan Miletić radio je film u sličnim uvjetima u kakvima je Lisinski skladao. Bili su to prvi koraci zvučnog filma koje nije bilo lako činiti, naročito u okruženju u kojemu sam predsjednik Saveza kinematografa Aleksandar Aranicki na zvuk reagira držeći se za glavu: "Samo nam je još to trebalo!" Miletić je ipak bio hrabriji od naslovnog lika svog filma
    ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike i eseji