Igra lovca i plijena
The Game, red. Toby Frow, mini-serija, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2025.
-
Devedesete godine dvadesetoga stoljeća bile su zlatno doba serijskih ubojica koje su naprosto metastazirale kinoplatnima, loveći svoje žrtve na najpodmukliji način. Posrijedi je desetljeće koje je iznjedrilo brojne klasike podžanra poput Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991) Jonathana Dammea ili Sedam (Seven, 1995) Davida Finchera, no njihova hiperprodukcija – jer su studiji shvatili da imaju u rukama zlatnu formulu koju trebaju koristiti dok je sasvim ne istroše zajedno s varijacijama – kasnije im je priskrbila posprdni naziv who-done-it (Copycat, The Bone Collector, Kiss the Girls, Fallen).
Iako serijski ubojice nisu izravno produkt američke kulture, ova je figura, među ostalima, nažalost postala jedan od njezinih zaštitih znakova jer vjerojatno ne postoji zemlja koja je imala više ovih figura od Sjedinjenih Država, što sugerira određenu dijagnozu tamošnje kulture. Međutim, prije nego što je Amerika zasjela na neslavan tron, krajem devetnaestoga stoljeća termin „serijski ubojica” nastao je u Britaniji, a u kontekstu zloglasnoga Jacka Trbosjeka. Britanska filmska i televizijska produkcija također je katkada posezala za spomenutim negativcima, a u njezino nas okrilje vraća i televizijska miniserija od četiri nastavka The Game (2025). Redateljski je potpisuje Toby Frow, a scenaristički Tom Grieves te je nastala u produkciji Channel 5. Izgleda kao da je u dvadeset i prvo stoljeće zalutala upravo iz devedesetih godina protekloga vijeka.
Serija kreće od poznatoga televizijskoga koncepta lika u egzistencijalnoj krizi te na životnoj prekretnici. Huw Miller (Jason Watkins) iskusni je detektiv koji odluči s pedeset i pet godina otići u prijevremenu mirovinu. Da na poslu nema idealnu situaciju, uočavamo kada se dolazi pozdraviti s kolegama koji se ponašaju suzdržano te kao da im je neugodno, a jedino nešto više prisnosti iskazuje partnerica mu Jenny (Amber James). Policajac za sobom ostavlja neriješeni slušaj Ripton Stalkera, kojega je nastojao godinama uhvatiti te otkriti njegov identitet, a kada je prije tri godine bio nadomak hvatanja serijskoga ubojice, ovaj ga je napao te uspio pobjeći. Miller pokazuje znakove opsesivnoga ponašanja naspram slučaja, što je u prošlosti rezultiralo živčanim slomom, pa dokumente vezane uz istragu uspijeva prokrijumčariti kući, nadajući se da će potragu uspjeti samostalno nastaviti.
Koncept lika čija je životna rutina izokrenuta monotonom mirovinom potom biva nadograđen drugim poznatim elementom žanrovskoga inventara – uljezom i intruzijom. Millerov susjed pogiba pod sumnjivim okolnostima, a u njegovu se kuću neobjašnjivo brzo useljava Patrick Hardbottle (Robson Green), koji se svojom otvorenošću i srdačnošću ubrzo sprijateljuje s cijelim susjedstvom, koje mu otvara vrata svojih kuća. Ljubazan i otvoren stranac koji brzo biva prihvaćen u zajednicu stari je motiv kojim su se često propitivale ideologije prigradskoga obiteljskog života, samo što The Game ne ide u tom smjeru jer nije posrijedi toliko ambiciozno djelo. Miller postepeno počinje uočavati nedosljednosti u Hardbottleovoj priči i ponašanju, što predstavlja začetak sumnje da je upravo on Ripton Stalker, no njegove indicije nailaze na nepovjerenje kako bližnjih, tako i okoline te bivših kolega.
Znate onaj klišej kada nekoga uhapse pod optužbom da je bio serijski ubojica pa susjedi obično budu iznenađeni te skoro obnevide od nevjerice i šoka, a pritom često komentiraju uhićenika kao „dragu i pristojnu osobu” te „dobroga susjeda koji je uvijek bio spreman pomoći”. Hardbottle je emblematski primjer takve osobe, a Robson Green uvjerljivo je prikazao ambivalentnu narav lika. Prosječan sredovječni čovjek iz susjedstva s privatnim biznisom, koji zna kako postupati s ljudima te je uvijek spreman pomoći, polagano se infiltrira u zajednicu te stječe simpatije njezinih pripadnika, nakon čega slijedi vješta igra manipulacije.
The Game ne počiva toliko na procesu istrage te razrješenju enigme koliko na minuciozno postavljenoj psihološkoj igri. S jedne strane imamo lik detektiva koji pokazuje opsesivno ponašanje do mjere da njegov život postaje prazan ako prestane misliti o nerazriješenom slučaju. Predanost lovu ide do te mjere da je fiksaciju platio psihičkim zdravljem te narušenim obiteljskim odnosima. Poljuljano povjerenje kolega te supruge i kćeri onemogućuju detektivu da ga shvate ozbiljno. U početku je posrijedi stav da mu se teško priviknuti na mirovinu, a nakon što pokaže ustrajnost u ponašanju, slijede opaske kako je već jednom psihički posrnuo te je sada na sličnom putu. Serija vješto smješta gledatelja u procjep između psihičke podrovanosti detektiva te nepovjerenja i skepse okoline. S druge strane nalazi se lik Patricka Hardbottlea koji može biti najbolji susjed na svijetu ali istodobno i serijski ubojica jer, kako smo vidjeli, jedno nužno ne isključuje drugo. Kako priča sve više potencira nepovjerenje okoline prema Milleru, tako otkriva i potencijalno pravu, možda uistinu manijakalnu narav susjeda, koji je vješt manipulator te se uvijek nalazi barem jedan korak naprijed u odnosu na ostale likove.
Serija je uspjela dobro ocrtati dinamiku između dvaju protagonista, gdje su obojica istodobno lovac i lovina te su gotovo simbiotski povezani jedan s drugim. Stoga je igra iz naslova temeljno psihološka igra te je njezino relativno kompaktno vođenje kroz četiri epizode najuspjeliji segment djela jer smo svjesni da su nam elementi priče i likova poznati iz prijašnjih ostvarenja koja su se bavila sličnom tematikom, što je rezultiralo određenom formulaičnošću cjeline. The Game je na produkcijski solidnoj razini iako je u dramaturgiji te pristupu materijalu evidentno kako je posrijedi televizijska serija snimana za tradicionalnu linearnu televiziju, čiji je isključivi cilj zabaviti gledatelja.
Djelo bi također bolje funkcioniralo u formatu dugometražnoga televizijskoga filma u trajanju od sto i dvadeset minuta, čime bi se fabula više usmjerila te bi cjelina djelovala konciznije, posebice s obzirom na činjenicu da serija ostavlja dojam kako redatelj i scenarist nisu znali kako adekvatno razriješiti priču.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 13. studenog 2025.
