Ekranizacija opterećena kulturološkim naslijeđem Kozarčeva svijeta
15. Hrvatska književnost na filmu i televiziji 1990-ih: Đuka Begović, red. Branko Schmidt, prema istoimenom romanu Ivana Kozarca, 1911., 1/2
-
Živeći u urbanoj sredini, svjedočim upornom bijegu mladih iz ruralnih područja. Vozeći se željeznicom do prijatelja u Slavoniji, pak, svjedočim napuštenoj i neobrađenoj ravnici. Uz selo se više ne vežu lijepi pojmovi i generalno vlada otpor prema svemu što je ruralno. S nedavnog putovanja po Nizozemskoj, vratila sam se obogaćena posjetom Giethornu, toliko uređenom selu za koje nisam mogla vjerovati da je selo, a Europa obiluje takvim čudesnim mjestima. U self-help literaturi vlada trend i može se slušati o povratku prirodi kao rješenju za sve egzistencijalne i psihološke probleme, premda većina tih ljudi ne bi preživjela tri dana u šumi ili nije nikada posadila vrt, niti o zakonitostima prirode išta zna. Što govori o civilizaciji i pojedincu nerazmjerno poimanje i stavovi u odnosu prema prirodi i onome što vežemo uz ruralno? Razmišljala sam o tome dok sam išla k prijatelju koji nije pobjegao iz zemlje i koji je ostao živjeti u Slavoniji, te se hrani organski ne zato što je hipster nego zbog vezanosti za zemlju i usklađenosti s njezinim ritmovima godišnjih doba. Nisu ni sva mjesta u Slavoniji ista, ali imaju slične probleme. Moj djed zvao se Josip i čitao je drugog Josipa, Kozarca – koji je također bio šumar i ostavio mi je biblioteku u kojoj su bila Kozarčeva djela i stoga sam prilično rano bila upoznata sa svijetom Slavonije i slučajem Đuke Begovića. Danas imamo i knjige i film, a umjetnost može potaknuti misli.
Radnja filma Đuka Begović ostvaruje se kroz dinamiku križanja dvije vremenske linije: sadašnjosti i prošlosti. Prvi kadrovi upoznaju nas s junakom uz sumorne zidove kaznionice i susreću nas s licem protagonista. Đuka Begović pušten je iz kaznionice, vlakom putuje kući gledajući prostranu ravnicu Slavonije, otvarajući sjećanje kada je bio sretan i slobodan kao desetogodišnji dječak. U stvarnosti se vraća u svoje rodno mjesto. Ulazi u kuću gdje ga dočeka ostarjela majka i gotovo odrasla kćer, Smilja. Ljudi ga promatraju s distance i stric se mota oko njega kao prikaza, ne mareći za njih, sjeda u kola i konjem odlazi u prirodu promisliti o svome životu. Bio je unuk imućnog seljaka i sin bećarskog oca. Djed je utjelovio lik pravednika, odgovornog slavonskoga gazde i glave obitelji, dok je Šimun utjelovio bećarca i razmetnog sina. Đuka je odrastao između njih dvoje, između dva uzora i potpuno dvije različite ćudi. Odrasta s promjenama koje su obilježile njihov kraj. Počinju slučajnim svjedočenjem rušenja šume, a kulminiraju obiteljskim sastankom Begovića tijekom obilne večere. Djeca se igraju ispod stola, a odrasli vijećaju kojim pravcem će nastaviti dalje i kako će platiti porez, te se narušava zajedništvo dizanjem od stola pojedinih članova obitelji. Djed na koljenima odlazi u procesiju u pratnji malog Đuke i vraćaju ga krvavih koljena, klonulog, ali ispunjenog zavjeta pred svijećama Bogorodičine slike, s povikom kako još nije mrtav i kako diobe, dok je on glava kuće, neće biti. Obitelj doživi havariju požara, požara za kojeg je kriva dječja ljubomora Đuke i njegov pokušaj osvete Iliji što je odveo Jagodu koja je bila gladna i nije htjela čekati Đukino grožđe nego se uputila u sjenik za Ilijinim orasima.
Đuka osiromašenom djedu, koji prodaje i namještaj iz kuće, priznaje kako je on skrivio njihovu nesreću, a djed ga privija, ne odguruje i tješi svjestan ozbiljnosti situacije i vlastitog očaja, jer maleni nije kriv za sve. Đuka u sadašnjem trenutku kćeri donosi opravu na dar i majci obećava kako se promijenio i ostavio rakije. Slijedi idiličan niz gdje glavni junak radom želi popraviti sve, pa vrši popravke oko kuće te sumanuto radi na zemlji.
S drugom digresijom u svoju prošlost, Đuka se sjeća povratka iz vojske kada je dočekan toplom dobrodošlicom oca i majke. Njihovu idilu prekida vijest koju mu prenosi majka: Jagoda je zaručena i pred udajom. Naravno, to pokreće radnju i nas kao gledatelje dovodi do odgovora što se dogodilo i zašto je Đuka bio u zatvoru. Đuka je upao na zabavu, napao Iliju i oteo Jagodu, što je uzrokovalo lančanu reakciju događaja. Usprkos tome, stric poziva Šimine članove obitelji na svadbu na kojoj se ustraje poradi obiteljskog mira. U gostionici Ilija i Đuka se izmiruju. Ali na svadbi umjesto javne pomirbe dolazi do tragedije. Ilija umire, a Đuka ranjen odlazi kući s Jagodom. Šimina netrpeljivost prema trudnoj Jagodi, neprihvaćanje situacije i opijanje dovode do eskalacije. Đuka sumnja u Jagodinu ljubav, i tek poslije poroda, nakon kojeg ona umire a njemu ostaje dijete, shvaća koliko je pogriješio.
Međutim, Šimun nastavlja provocirati uz cigane i rakiju, te dolazi do konačnog konflikta između oca i sina, prilikom kojeg Đuka ubija oca. Đuka je pod pritiskom u sadašnjoj liniji zbivanja pokleknuo i odlazi u gostionicu, gdje se potuče, jer mu lokalni šerif kaže da ako bi tu zaposlio kćer Smilju, mogao bi vratiti sve dugove. Đuka poludi i naruči Šiminu pjesmu, te se predaje rasapu. Majka mu umire i Smilja je uz nju. Kasnije ulazi u crkvu i svećenik ga odbija ispovjediti, a Smilja ne želi razgovarati s njime i jedino ga stric dodiruje. U idućoj sceni, Đuka je taj koji ide u procesiji na koljenima, ali nitko ne hoda uz njega i kćer Smilja odvraća pogled od njega. Kod željeznice se ruši i kolima ga vraćaju u opustjelu kuću koja je dana na bubanj zajedno sa zemljom. Traži kćer posvuda, ulazi na kraju u gostionicu krvav i iznemogao, upada u sobe prostitutki, već u drugoj želi odahnuti, ali pronalazi je u zadnjoj sobi i slomi se. Bježi u deliriju, počinju mu se miješati stvarnost, sjećanje i halucinacije, te došavši na groblje umire i nalazi mir u naručju djeda.
Ekranizacija Đuke Begovića zahtjevan je podvig, jer je opterećena kulturnim nasljeđem književnog stvaralaštva Kozarčeva svijeta i zbog postojećih kazališnih izvedbi. Branko Schmidt i Fabijan Šovagović zajedno su napravili scenarij, a valja imati na umu da je Branko Schmidt film režirao u svojim mladim danima, dok još nije bio toliko iskusan redatelj. Prije toga je snimio klasik Sokol ga nije volio, a nakon Đuke Begovića uslijedili su filmovi: Vukovar se vraća kući, Božić u Beču, Srce nije u modi, Kraljica noći, Put lubenica, Metastaze, Ljudožder vegetarijanac, Imena višnje, Agape. Schmidt nakon svega snimljenog ostaje skroman, često govori o sebi ne kao o umjetniku nego kao o zanatliji.
Pročitajte sljedeći nastavak...
©Josipa Marenić, FILMOVI.hr, 1. studenog 2025.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija