Besmisao igre i iscrpljenost koncepta

Igra lignje (Squid Game), sezona 3, red. Dong-hyuk Hwang, Republika Koreja, Netflix, 2025.

• 

  Pišući o prethodnoj, drugoj sezoni (2025) popularne korejske serije Squid Game autora Dong-hyuk Hwanga, čija je prva sezona postala pravi kulturni fenomen odmah nakon premijere, detektirao sam problem u naravi samoga koncepta. Pojedine priče imaju ograničenu mogućnost nadograđivanja. Naravno priču je gotovo uvijek moguće nastaviti, no ako je temeljite na specifičnim premisama poput one u kojoj 456 igrača, redom s dna društvene ljestvice ili financijski preopterećenih, moraju igrati dječje igre koje su pretvorene u smrtonosnu zamku, kako bi u konačnici preživjeli, pobijedili i došli do pozamašne financijske svote, znači da nemate puno prostora da biste u narednim sezonama iznenadili gledatelje. Preostaje vam ponavljanje istoga koncepta uz nove igrače i nove te opasnije i brutalnije igre, što može postati repetitivno, a posrijedi je zamka u koju su djelomično upale dvije nove sezone.

  Prva je sezona (2021) serije bila britka ali i vrlo nasilna te okrutna satira na kapitalističke moduse društvenoga uređenja, a igranje dječjih igara upućivalo je na infantilne žudnje o zadobivanju povlaštenoga položaja u društvu, u kojoj je novac temeljna fantazija. Ujedno je autor sagledavao i stranputice suvremenoga korejskoga društva, gdje je težnja za materijalnim probitkom potisnula komunalne interese, što je ujedno i referenca na veliku kompetitivnost koja je primjetna u tamošnjoj zajednici. Priča je tako prikazivala likove iz različitih klasa te društvenih pozadina koji umjesto da pomažu jedni drugima da prežive, počinju jedni drugima predstavljati konkurenciju. Kapitalizam je tako poistovjećen s opadanjem empatije, ali i društvenoga osjećaja, gdje dobrobit zajednice prestaje biti važna.

  

  Dong-hyuk Hwang precizno je raščlanio prvu sezonu u devet epizoda, pa iako je cjelina bila predugačka, uspio je uzbudljivo prikazati dinamiku među igračima te promjene u njihovim stavovima i ponašanjima, a usporedno s razvojem igre te sve brutalnijim zadacima koji su postavljani pred njih. Druga i treća sezona snimane su usporedno pa bi bilo, gledano iz dramaturške perspektive, sasvim logično da su objedinjene u cjelinu od trinaest nastavaka. Vjerojatno je po pitanju razdvajanja prevladao komercijalni interes prikazivača Netflixa, koji u ime hiperprodukcije sve više opada u kvaliteti. Najjednostavnije je, u nedostatku dobrih  novih produkcija, prokušanu seriju što više održati na prikazivačkom životu. Stoga je nešto što bi dobro funkcioniralo kao cjelina razdijeljeno u dvije etape, koje su se počele prikazivati u razmaku od šest mjeseci. Evidentno je to prema završetku druge sezone koja napadno skončava cliffhangerom (čini se da je protagonist Gi-hun Seong bio odveć nepažljiv te povjerljiv, što je gledatelju jasno puno prije nego njemu) te brojnim sporednim fabularnim lukovima koje scenaristi inače zaokružuju na razini sezone, a ovdje su bili napadno prekinuti, što je sugeriralo njihovu daljnju razradu u narednim epizodama nakon polugodišnje stanke. Također izmjena sezona obično znači i pojavu novih likova kako bi se interes publike osvježio, a kako dvojka i trojka ovdje čine cjelinu, to je izostalo, što je pojačalo dojam već viđenoga.

  Squid Game 3 nadovezuje se na događaje gdje je dvojka stala: nakon neuspješne pobune Gi-hun Seonga, što je rezultiralo smrću velikoga broja igrača, ali i protagonistovim povlačenjem u sebe zbog osjećaja izdaje. Igra se nastavlja dalje: zadaci su teži i brutalniji, a ulozi sve veći, kao i polarizacije među igračima, koji sve više počinju pokazivati nehumane obrasce ponašanja te ispoljavati partikularne i sebične interese. Autorovo se izrazito negativno sagledavanje ljudske prirode kao problematične te konkurentnosti u kapitalističkom društvu razrađuje u dosluhu s prethodnim sezonama.

  

  Nastavlja se i fabularni lik policijske istrage, koju predvodi Jun-ho Hwang (Ha-joon Wi), tragajući na moru otok gdje se igra odvija. Za razliku od prethodne sezone, nešto je bolje dramaturški izbalansiran te je dobio više prostora, no ipak nije dovoljno razrađen te uvjerljivo uveden u cjelinu. Ostaje otvorenim pitanje njegove svrhovitosti jer ne pridonosi razrješenju situacije pa proizlazi da mu je isključiva funkcija da retardira glavni tijek radnje te odvraća pažnju s njega u nekom od uzbudljivih trenutaka.

  Veću su pažnju pritom dobili VIP gosti, koji imaju isti problem kao i u prvoj sezoni. Odveć su karikirani te njihovo prisustvo seriji daje dozu kiča, koje je u suprotnosti s inače uniformiranim i pedantno osmišljenim kostimografskim i scenografskim te općenito mizanscenskim rješenjima u projektu. Ujedno je u ovom segmentu i gluma upitne kakvoće, engleska je dikcija neprirodna kao i dijalozi, što djeluje izrazito distraktivno.

  Treća sezona, nastavno na riječi autora, ujedno je i finalna pa je priču trebalo privesti kraju. Sudeći prema pojavi američkoga regrutera (Cate Blanchett) u završnici, organizacija koja stoji iza igre lignje je neuništiva, a možda se seli u sjevernoamerički kontekst. Dong-hyuk Hwang, nakon sagledavanja ljudske individue kao izrazito sebične, okrutne, nasilju sklone te lišene empatije, nekako odveć optimistično odlučuje projekt privesti kraju, kao da niti sam nema pravu predodžbu kako bi priča trebala skončati. Prije toga gledatelju priređuje posljednje iznenađenje.

  

  Igračica 222 (Yu-ri Jo) porađa se tijekom igre pa njezino novorođenče postaje ravnopravan sudionik u igri, što traumatiziranom Gi-hunu Seongu daje poticaj da nastavi s igrom i borbom. Dijete je simbol novoga početka i nevinosti, što dodatno naglašava karakterne i životne stranputice igrača pa nije teško pretpostaviti da će ono jedino preživjeti. Nitko od odraslih tko je sudjelovao u igri nije nevin pa stoga nema pravo na pobjedu i financijsku zadovoljštinu. Istodobno, uvođenje lika novorođenčeta u priču, odnosno igru, osim što je vrlo sadistički postupak, predstavlja očitu autorsku kalkulaciju kako zadržati pažnju gledatelja efektom šoka umjesto da poradi na strukturi epizoda koje su nepotrebno dugačke.

  ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 5. listopada 2025.

Piše:

Dejan
Durić