Autentičan vremeplov kroz post-sovjetsku mladost

14. Festival europskog filma, 2. - 26. srpnja 2025.: Južnjačke kronike (Pietinia Kronikas), red. Ignas Miskinis, Litva, 2024.

• 

  Sadeness Enigme, Nothing Else Matters Metalicce, Wind of Change Scorpionsa, U Can't Touch This MC Hammera neki su od soundtračnih naslova najnovijeg litavskog hit-wondera Južnjačke kronike – coming-of-agera o mladenačkom odrastanju kroz tinejdžerske intrapsihičke turbulentnosti, pri čemu je glazba iznimno važna potka i integralno tkivo radnje kojim se podcrtava nemirno-vrtložan tranzicijsko-transformativni post-sovjetski period osamostaljenja u zemlji s početka 90-ih te se upravo preko glazbe ostvaruje jedan od najvrjednijih aspekata filma – njegova autentičnost: naime, impresivno bešavna integracija glumaca u realne onodobne snimke s koncerata nacionalnih bendova poput Foje i BIX-a.

  Takvo obilato smjelo uključivanje stvarnih snimaka pokazalo se srećom učinkovitim i uvjerljivim, punim pogotkom te podcrtava ne samo besprijekornu antropološku dimenziju djela, nego i pridonosi opće tendirajućoj vizualnoj estetici onomad popularnog kućnog videa i snimanja audio i video-kazeta; tako i filteri i paleta boja djela evociraju one analogne televizije i ranih instantnih polaroid-fotografija.

  

  U sve se integrira kompletan pedantno i konzistentno rekreiran produkcijski dizajn, kostimografija, frizure, makeup – pitoreskna fenomenologija onodobne provincije Šiauliai (upravo iste one diljem svijeta poznate po Brdu križeva – Kryžių kalnas, kojih je na istom preko 100 tisuća, a Litva je i inače na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine po obrtu izrade križeva Kryždirbystė) koja iznimno podsjeća na osamdesete s domaćih nam prostora, te vjerojatno publika naše zone dodatno može osvještenije rilejtati s ovim naslovom, koji bi se mogao usporediti i sa ispovjedno-refleksivnim segmentom proze Gorana Tribusona, primjerice.

  Upravo je književnost drugi važan aspekt ovog djela prezentiranog u lagano-humornome ključu – što ne čudi uzme li se u obzir činjenica da predstavlja svojevrsnu filmovanu autobiografiju autora knjiškog predloška Rimantasa Kmite te se tako u djelu spominju ne samo Bachov Galeb Jonathan Livingston, Idiot Dostojevskog ili zen-poruke Brucea Leeja, nego i brojna poznata litavska književna imena poput Sigitasa Gede (1943–2008), Vytautasa Mačernisa (1921–1944), Antanasa Baranauskasa (1835–1902) ili Jurge Ivanauskaitė (1961–2007).

  

  Najveći pak problem filma, i to ne zanemariv, nes(p)retan je i začudan odabir glavnoga glumca Dziugasa Grinysa koji kao 26-godišnjak glumi 17-godišnjaka, a pritom ne samo da čak izgleda i zrelije od vlastite dobi (proćelav, oporih crta lica) nego posjeduje i izrazito muževan, dubok glas te svime navedenim doslovno pretjerano strši među mladima koji profiliraju oko njega, a što je poglavito vidljivo u kontekstu učionice, te većim dijelom zbog takve glumčeve nesklapne pojavnosti i razvoj lika od ragbijaškog neotesanca do književnošću inspiriranog umjetnika ne drži vodu.

  Svakako bolji (iako ne i najbolji) odabir u roli bio bi onaj vršnjaka mu Robertasa Petraitisa, koji glumi razrednog kolegu Mindea, no i čitav niz svjetskih glumaca i profinjenijih pojavnosti u toj dobi već bi teže uvjerljivo sjeo u uloge srednjoškolaca (od Ase Butterfielda do Timothéeja Chalameta; možda bi se provući mogli Levi Miller ili Finn Wolfhard primjerice); tim je neobičnija redateljeva odluka za ovakav naslovni casting.

  

  Uz pomalo prevelik hype stvoren oko ovog naslova, uz nesporne nabrojane kvalitete, do većeg dijela svjetske publike neće doprijeti sva lokalno usmjerena usložnjenost i koloritnost Južnjačkih kronika jer su pričane na tipičnom šiauliaijskom dijalektu, iako će to svakako učiniti njihova ciljana poruka – ona o čovjekovoj vječnoj težnji ostavljanja traga u svijetu, kao i učenje razlikovanja pravih i lažnih vrijednosti u nezaustavljivoj slučajnosti života, koja za sobom vuče i onu nostalgično-autentičnu životnost bez holivudiziranih slatkasto-sentimentaliziranih hepiendova, trajno promovirajući umjetnost i kreativnost općenito kao smislene alfe i omege postojanja.

  ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 24. srpnja 2025.

Piše:

Katarina
Marić