Autorska sagledavanja sadašnjice

ZagrebDox 2021., Međunarodni festival dokumentarnoga filma, 13. - 20. lipnja 2021.; pobjednički filmovi

• 
  
  I ove se godine ZagrebDox, Međunarodni festival dokumentarnoga filma, održao izvan uobičajenog termina zbog pandemijskih razloga. Bilo je pogodnije od 13. do 20. lipnja biti s publikom. Donio je 84 filma u dvanaest programa, natjecateljskih i nenatjecateljskih, među kojima i 15 hrvatskih premijernih dokumentaraca. Tematski su bili raznovrsni, ali uvijek u dodiru sa suvremenim događanjima ili pak s novim pogledom na prošla teška zbivanja.

  Autorsko sagledavanje sadašnjice odredilo je redateljevu poetiku i estetiku, pristup odabranoj temi. Budući da su prikazani i dugometražni i kratkometražni dokumentarci, zamijetilo se da ima dosta dobrih kratkih, od dvadesetak minuta, a tri su takva nagrađena. Sažetost i konciznost motiva i tema, te dobro uporabljen filmski jezik, ostavljali su čak jači dojam i jače prenijeli poruku. Jer dokumentarci, unatoč svojim estetskim i umjetničkim kvalitetama, ipak ponajprije donose poruke, pouke, poticaje na promišljanja i djelovanja.

  
  
  Vrlo snažan, iznimno dojmljiv, s jakim osjećajima, dobro kadriran, živopisan s veoma dobro profiliranim likovima, koji unatoč svemu zrače optimizmom te se predaju pjesmi i plesu usprkos vlastitoj invalidnosti, jest pobjednik ovogodišnjega ZagrebDoxa u Međunarodnoj konkurenciji i dobitnik Velikog pečata, prema sudu stručnoga žirija – kongoanski dugometražni film Nizvodno prema Kinshasi (La routepour le Milliard) redatelja i scenarista Dieudoa Hamadija. Riječ je o žrtvama sukoba Drugog kongoanskog rata iz 2000. godine koje još uvijek traže pravdu.

  Stručni žiri za Regionalnu konkurenciju odlučio je Veliki pečat dodijeliti 20-minutnom autobiografskom dokumentarcu Moj ujak Tudor (My Uncle Tudor) hrabre moldavske autorice Olge Lucovnicove. Često vrlo simboličnom i metaforičnom fotografijom, u iščekivanju odgovora svoje obitelji, upozorila je kako je seksualno zlostavljanje djece jedan od najvećih društvenih problema današnjice. Iako drukčijim redateljskim prosedeom, lani je istu temu isto u Regionalnom programu u filmu Jedna od nas obradio Đuro Gavran, ovogodišnji član žirija.

  

  Mali pečat za najbolji film mladoga autora do 35 godina dobio je švicarski dokumentarac Utakmica (The Game) Romana Hodela, prema ocjeni mladoga žirija. U samo 17 minuta dobro, jasno i spontano prikazuje jedan dan nogometnoga sudca Fedayia Sana, iznimno dobrom fotografijom i montažom. Na sudce se često zaboravi, pa se ne primijeti njihova odgovornost i spremnost da sve smireno drže pod kontrolom. U filmu posebno dolazi do izražaja izvrsno uporabljen filmski jezik, humor i dojmljivost. A njegova aktualnost poklapa se s trenutačnim Europskim nogometnim prvenstvom, „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“.

  Još je jedan veoma dobar kratki, umjetnički dokumentarac nagrađen. Gledatelji mogu uživati u lijepim i znakovitim kadrovima, ali i promišljati o određenim životnim situacijama. Riječ je o nagradi Teen Dox za najbolji film koji govori o problemima mladih, o kojoj su odlučili učenici Američke međunarodne škole u Zagrebu, a pripala je 20-minutnom dokumentarcu Pustinjski psi (Desert Dogs) Samuela Morrisa. U okružju prekrasnih marokanskih krajolika i mora, u dvama gradovima pustinjske države, nastaje novi naraštaj mladih koji ne žele biti obilježeni samo tradicijom nego svoj put i način života pronalaze u skateboardingu.
  
  

  Dobitnik nagrade međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI jest hrvatski film Žica Tihe K. Gudac, nastao u koprodukciji više europskih zemalja. Prema obrazloženju žirija: „Intimnim pogledom na ljudske živote uz prelijepu, ali kontroverznu granicu ovaj film bavi se složenim i izazovnim pitanjima o globalnoj izbjegličkoj krizi kroz lokalnu perspektivu.“ Riječ je o žici, visokoj i bodljikavoj, koja je sa slovenske strane postavljena na granici s Hrvatskom. Stanovnici dvaju mjesta, hrvatskoga Broda na Kupi i slovenske Petrine, negoduju jer im je time otežano zajedništvo i suživot koji su prije njegovali. Film nema čvrstu narativnu strukturu nego prikazuje brojne njihove zajedničke sportske, kulturne i turističke aktivnosti koje nastoje održati. Migranti nisu prikazani, malo ih je, te se samo čuje njihov glas izvan kadra. Mjesto gdje su prikazani migranti jest na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, o kojima ondje skrbi žena koju zovu Mama.

  Dokumentarac Žica ima iznimno fascinantnu fotografiju i elegičnu glazbu, a ljepote rijeke Kupe u suprotnosti su s društvenom situacijom. Dobrom montažom i režijom postignut je usklađen ritam fragmentarnih dijelova, a tempo filma kao da prati tok rijeke Kupe.
  
  
  
  Film koji je otvorio ZagrebDox, ukrajinski poetično-pacifistički Zemlja je plava poput naranče redateljice i scenaristice Irine Cilik, proglašen je dokumentarcem koji najbolje promiče ljudska prava te je dobitnik nagrade Movies that Matters. Već naslov filma, stih istoimene pjesme francuskoga nadrealističkoga pjesnika Paula Éluarda (1895-1952), nagovještava spoj teško spojivih dijelova, ali u umjetnosti mogućega. Riječ je o samohranoj majci četvero djece koja živi u ukrajinskom gradu u ratnoj zoni. Taj svakodnevan život u strahu i opasnosti obitelj nadilazi bavljenjem umjetnošću, filmskom i glazbenom. Jedna kći je čak upisala studij snimanja na filmskoj akademiji. Svojom kamerom snimaju i prate ne samo svoj život i događanja tijekom dvije godine, nego i svojega grada zauzeta vojskom. Time, kao i vlastitim zajedništvom, donose ljudskost i toplinu koje mogu nadvladati strahote.

  Nagrada mojoj generaciji, koju dodjeljuje osnivač i direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski, filmu autora svoje generacije, pripala je izraelskom autoru i aktivistu Aviju Mograbiju, koji je bio gost festivala, za film Prve 54 godine. To je dokumentarac o izraelsko-palestinskim odnosima, „borbi za pravednije društvo, društvo bez mržnje i rata, društvo ravnopravnijih ljudskih i nacionalnih odnosa“, kako je obrazložio Nenad Puhovski.
  
  

  Gledateljima se pak najviše svidio hrvatski film Ljubav oko svijeta bračnog para Anđele i Nenada Rostuhara, te im je dodijelio nagradu publike. To je vrlo poseban, zanimljiv i intrigantan dokumentarac u kojem, tijekom putovanja dugog godinu dana, pokazuju što ljubav jest za ljude vrlo različitih kultura, podneblja, kontinenata. Čak su 33 para otvoreno govorila o prvom susretu, kulturološkim običajima, obitelji, bračnim problemima i kako ih riješiti ili nadići. Tu životopisnu nisku ljubavno-bračnih odnosa upotpunili su lijepim i čak fascinantnim kadrovima prirode koja ih okružuje, pa i određuje. Autori su ta iskustva pretočili i u istoimenu knjigu.

  A Ljubav je bila i jedan od ovogodišnjih posebnih programa ZagrebDoxa, sastavljen od četiri filma, premda se ta univerzalna i vječna tema nalazila i u dokumentarcima ostalih programa. Ta četiri filma dala su raznolik uvid u (ne)shvaćanje i doživljavanje ljubavi, što je tematski zanimljivo, ali su kvalitetom neujednačeni. Najbolji, najcjelovitiji, dramaturški najizražajniji jest poljsko-finsko-švedski film Gorka ljubav Jerzyja Sladkowskija. U njemu ljudi različitih godina i sudbina traže ljubav ploveći na za to prilagođenom kruzeru po Volgi, što pruža i niz lijepih kadrova prirode.

  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 28. lipnja 2021.

Piše:

Marijana
Jakovljević