Nova lica posustale priče o Gileadu
The Testaments, sezona 1, TV-serija, Hulu, Disney+, 2026.
-
Sluškinjina priča (1985) Margaret Atwood zasigurno nije roman bogat radnjom. Protagonistica Fredova lišena je slobode i identiteta pa se prate njezina promišljanja o sadašnjosti i prošlosti te sjećanja i reminiscencije na Sjedinjene Američke Države dok nisu naprasno preobraćene u teokratsku državu Gilead. Stoga je autor istoimene serijalne ekranizacije Bruce Miller (ER) morao krenuti onkraj romanesknoga predloška i prikazati segmente gileadskoga društva o kojima protagonistica nije mogla izravno znati. Nužno je bilo dodati likove i događaje kako bi relativno nedogađajnu fabulu romana učinio događajnom te je time učinio prijemčivom prosječnom televizijskom gledatelju, čime je glavnu protagonisticu dobrim dijelom učinio motorom pobune u problematičnoj državi.
Problem sa serijalnom Sluškinjinom pričom bio je razvučeni fabularni razvoj s mnoštvom praznoga hoda te nepotrebnih ponavljanja i retardacija pa se projekt bezrazložno razvukao na pet poprilično dugačkih sezona za kojima nije bilo potrebe. Pritom je Miller perfidno koristio postupke kvalitetne televizije pa su primjerice stilizirana fotografija i osvjetljenje, u kombinaciji s visokom produkcijskom razinom, odavali dojam relevantnosti i serioznosti. Malo je koja serija kao Sluškinjina priča uspjela strategije kvalitetne televizije podići na razinu žanrovskih obilježja koja se mogu reproducirati kako bi se stvorio privid ozbiljnosti.
The Testaments je, u filmskom žargonu, spin off Sluškinjine priče pa je posrijedi nova priča koja se odvija u fiktivnom svijetu Gileada te referira na originalnu. Za njega je kriva autorica izvornoga romana jer je i sama očito shvatila da na uspjehu serije koja je nastala u doba Trumpova prvoga mandata, kada se dogodio zanimljiv zaokret prema konzumaciji klasika distopijske književnosti, može dobro kapitalizirati pa je napisala istoimeni nastavak (2019). Cilj je bio osmisliti logičan slijed događaja nakon radnje izvornika, koji će se, među ostalim, pozabaviti sudbinom kćeri June Osborne, koju je oteo teokratski režim te je dao na posvajanje u obitelj visoko rangiranoga zapovjednika, gdje je od Hannah Bangole postala Agnes MacKenzie.
U međuvremenu je serijalna Sluškinjina priča ostala bez daha pa je nastavak romana došao kao naručen jer istu stvar može prodati u novom pakiranju. Gledatelji umorni od razvlačenja Sluškinjine priče, ali ipak zaintrigirani rigidnim i patrijarhalnim svijetom Gileada, sada su dobili priliku promijeniti fokus na nešto novo ali u suštini isto. Kako tijekom ranih sezona izvorne serije nastavak romana još nije bio u planu, Miller je morao osmišljavati pozadinske priče sporednih likova, primjerice glavne antagonistkinje tetke Lydije (Ann Dowd), čije je služenje režimu, uz sklonost vjerskoj gorljivosti, dodatno bilo stereotipno motivirano ljubavnim razočaranjem u muškarce. U novom se romanu funkcija Lydije ponešto izmijenila pa je Miller u The Testaments ponovno jednu cijelu epizodu naslovljenu Stadium morao posvetiti njezinu životu prije Gileada, a ta se pretpovijest u potpunosti razlikuje od one iz ranije serije.
Simultana naracija romana u serijalnoj adaptaciji usredotočena je tako što je u središte razmatranja postavljena skupina adolescentica i njihova proživljavanja te edukacija u školi za djevojke koju sada vodi tetka Lydija. Među njima je, nije teško pretpostaviti, i kći June Osborne, odnosno Agnes MacKenzie (Chaste Infiniti), ali i novopridošla Pearl Girl Daisy (Lucy Halliday), koja je zapravo infiltrirana iz Kanade kako bi sakupljala informacije o režimu za Mayday jer njezine nove kolegice dolaze iz važnih i visokorangiranih obitelji. Usporedno s tom, nazovimo je akcijskom razinom fabule, razvija se i ona o svakodnevnom životu djevojaka – indoktrinaciji u školi, odnosima s roditeljima, ugovorenim brakovima, pa se serija oslanja na postulate i klišeje kao i sentimentalne epizode tinejdžerskih serija o odrastanju, samo što je ova smještena u distopijsko-teokratski kontekst.
The Testaments svakako unosi dozu svježine u posustalu priču time što fokus usmjerava na novu grupu likova i njihova proživljavanja, napose onih koji su odrasli u tom režimu te ne poznaju svijet izvan Gileada. Pritom je fabularna kombinatorika sporadično klišeizirana: glavnoj protagonistici život zagorčava zla maćeha Paula (Amy Seimetz), koja je došla nakon smrti dobre majke, što je nekritički preuzeto iz predloška. Ostalo je ostalo isto. Serija koristiti napadno stilizirane postupke audiovizualnoga uobličavanja građe – ne toliko da bi gledatelju očudila svijet Gileada ili dodatno psihologizirala likove, koliko zbog artsy učinaka, koji postaju sami sebi svrhom, odnosno kako bi cjelina bila gledateljevu oku prijemčiva.
Miller se ponovno sporadično muči s ritmom pripovijedanja i praznim hodom. Sezona od deset epizoda djeluje kao podugačak pilot film za seriju, što znači da smo suočeni s prologom koji postavlja fabularne linije i lukove, uvodi likove te postavlja motivacijski sklop za njihovo djelovanje, no prava priča bi tek trebala započeti s narednom sezonom. Pritom pojedine epizode nepotrebno usporavaju radnju. Izvrstan je primjer četvrta, naslovljena Green Tea, koja je strateški i promišljeno postavljena kao predah između uvoda i njegove razrade. Ipak čajanka, kao ceremonijal koji djevojke prolaze kako bi pokazale da su dorasle gileadskim standardima ženskosti, odveć je razvučena i monotona, pomalo repetitivna.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 14. lipnja 2026.
