Europski i svjetski filmovi i serije

  • Nepotrebno pretenciozno

    Klimaks (Climax), red. Gaspar Noé

    Piše: Dejan Durić

    Problem s Noevim filmovima je taj što kada pogledate jedan, pogledali ste ih sve. Priče i likovi se mijenjaju, no on uvijek vrti o istom, s redovito jednakim stilskim rješenjima. Htio bi biti filmski vizionar koji će izbaciti publiku iz njezine sigurne pozicije, a redovito završava nepotrebno pretenciozan....pročitajte cijeli tekst...

  • Poigravanje narativima

    Kuća koju je Jack izgradio (The House That Jack Built), red. Lars von Trier

    Piše: Dejan Durić
    S obzirom na navedeno te način strukturiranja Jackove priče te njegove autointerpretacije, mogli bismo postaviti pitanje je li Kuća koju je izgradio Jack film u kojem redatelj progovara o vlastitom poimanju umjetnosti, umjetničkoga djela, njegove konstrukcije u kojoj serijski ubojica nije ništa drugo nego metafora za redatelja samoga?...pročitajte cijeli tekst...

  • Izostala kontekstualizacija

    Misija - duboki svemir (High Life), red. Claire Denis

    Piše: Dejan Durić
    Za Denis svemirski brod predstavlja viziju civilizacije napučene različitim jedinkama koje se bore za svoj prostor i resurse. Postavlja se pitanje što će se dogoditi u trenutku kad ona bude lišena prepoznatljivih tekovina, pa film propituje našu animalnu stranu i barijere koje nas priječe da iskazujemo primarne nagone....pročitajte cijeli tekst...

  • Napeta psihološka igra

    The Vanished/ 사라진 밤, red. Lee Chang-hee

    Piše: Ervin Pavleković
    S preciznim kutevima kamere, dobrim montažnim rješenjima, tamnim osvjetljenjem i glazbom u službi akcentiranja radnje neizbježan je učinak napetosti, zaglušenosti i dinamike koja vlada cijelim filmom, a nikad otrcana priča o igri mačke i miša u korejskoj produkciji zasigurno će ostaviti svakog gledatelja poprilično zadovoljnim....pročitajte cijeli tekst...

  • Postapokaliptična slikovitost

    Dogman, red. Matteo Garrone

    Piše: Dejan Durić
    Postapokaliptična slikovitost Vilaggia Copolla poslužila je redatelju da vrlo živopisno, opipljivo, gotovo naturalistički neposredno prikaže isječak iz možda ne toliko života koliko talijanskoga južnjačkoga mentaliteta....pročitajte cijeli tekst...

  • Uvjerljivo odigrani dramski elementi

    Loi Bao (Lôi Báo), red. Victor Vu

    Piše: Ervin Pavleković
    Iako za Loi Bao neki navode sličnost Face/Off (1997) filmu te kao samo još jedno, već ustaljeno korištenje općepoznate teme čovjeka sa superherojskom snagom koje nije donijelo nikakav novitet, ipak je sam film doživio veliki uspjeh u Vijetnamu, a kasnije i na raznim manjim festivalima...pročitajte cijeli tekst...

  • Usmjerenje na subjektivno iskustvo

    Utøya (Utøya- July 22), red. Erik Poppe

    Piše: Dejan Durić
    Poppe vješto koristi mogućnosti koje mu pruža filmski medij: prikaz zbivanja kao nečega što se na platnu vidi i onoga što se na platnu ne vidi, ali se naslućuje. Navedeno ima poseban učinak na gledatelja jer vidljiv i slušljiv svijet dijeli na dva dijela te upućuje da je prikazan samo dio, isječak veće stvarnosti iz koje štošta može vrebati. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Pažljivo strukturirana cjelina

    Izgaranje (Boening), red. Chang-dong Lee

    Piše: Dejan Durić
    Djelo je vrlo atmosferično, čemu doprinose glazbena podloga Mowga te odlična fotografija Kyunga-pyo Honga, koja vješto kontrastira u vertikalnoj maniri prenapučeni, zbijeni Seoul te u horizontalnoj maniri provinciju u propadanju...pročitajte cijeli tekst...

  • Seciranje protagonističkih odnosa

    Kasting (Casting), red. Nicolas Wackerbarth

    Piše: Dejan Durić
    Fassbinderovo ostvarenje je melodrama lišena muških protagonista, a Kasting veći naglasak stavlja na komediografske akcente radnje te strogom linearnošću kao i stilskom jednostavnošću želi ostaviti dojam neposrednog isječka iz života filmskih profesionalaca. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Strukturno impresivno djelo

    Fokstrot (Foxtrot, red. Samuel Maoz

    Piše: Dejan Durić
    Prvi i završni segment uvelike se baziraju na planovima lika zbog naglaska na psihološkim i emocionalnim učincima traume, dok im je središnji dio kontrapunktiran čestim korištenjem planova prostora da bi naglasio izoliranost vojnika u besmislenoj situaciji.Fokstrot je vizualno i glumački te strukturno impresivno djelo koje hrabro progovara o intimnim proživljavanjima, ali i stranputicama suvremenog izraelskog društva....pročitajte cijeli tekst...

  • Uredno zaokružena priča

    Na plaži Chesil (On Chesil Beach), red. Dominic Cooke

    Piše: Katarina Marić
    Odlučivši se za takvo, aneksno uredno zaokruživanje svoje priče, posljedično sjetna, sudbonosna romansa o neumoljivom protoku vremena Na plaži Chesil ostavlja okus konvencionalnosti, na vlastitu štetu inače vrlo solidnog europskog naslova.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Prisutnost snažne psihološke dimenzije

    Krivnja (Den Skyldige), red. Gustav Möller

    Piše: Dejan Durić
    Određena predvidljivost ipak je kompenzirana vještim vođenjem priče s mnoštvom obrata, te pažljivo građenom napetošću i osjećajem užasa koji je vezan uz obiteljsku dramu u koju se protagonist neintencionalno upleo.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nekonvencionalan žanrovski miks

    Izgaranje (Beoning), red. Lee Chang-dong

    Piše: Katarina Marić
    Riječju, nedorečen i težak za iščitavanje ali ne i praćenje, te podložan svekolikim interpretacijama, Izgaranje je još jedan moćan i nezaobilazan naslov distinktivne južnokorejske kinematografije....pročitajte cijeli tekst...

  • Dramaturški neuvjerljivo

    Kucni o drvo (Undir trénu), red. Hafsteinn Gunnar Sigurðsson

    Piše: Marijan Krivak
    Iako volim neobične sižee i karaktere, podaleko od standardizirane holivudske i mainstream kinematografije, ne volim kad iste (bizarnosti) remete dramaturšku uvjerljivost filmske cjeline. Niti jedan od Sigurðssonovih karaktera nije pokazao niti imalo iskrene emocije....pročitajte cijeli tekst...

  • Iz perspektive marginaliziranosti

    Jedna fantastična žena (Una mujer fantastica)

    Piše: Dejan Durić
    Spomenuto lišavanje ispovijednosti pomoglo je redatelju da ne upadne u pretjeranu patetitiku i rječitost. Naspram toga, usredotočio se na Veginu pojavnost, njezine facijalne ekspresije te govor tijela. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ishitren završetak

    Mračna rijeka (Dark River), red. Clio Bernard

    Piše: Dejan Durić
    Završnica ostavlja dojam ishitrenosti: redateljica kao da nije bila sasvim načistu kako da priču razriješi pa je pribjegla katarzičnom rješenju u kojem Joe krivnju preuzima na sebe te se na taj način iskupljuje za propuste u prošlosti. Međutim, nakon što dođete do odjavne špice, niste posve sigurni je li to katarzično rasplitanje uopće imalo učinka....pročitajte cijeli tekst...

  • Bogata i fantazmogorična simbolika

    Thelma, red. Joachim Trier

    Piše: Dejan Durić
    Trier je jako dobar u oblikovanju atmosfere. Hladnoća, sivilo i tmurnost vješto korespondiraju s problematikom potiskivanja, kao i mračni i zagasiti tonovi koji prevladavaju, pa čak i arhitektonska zdanja isijavaju hladnoćom i neugodnošću. Pritom je Eili Harboe odlična u naslovnoj ulozi, te redatelj vješto koristi krupne kadrove njezina lica kako bi naglasio psihološko sjenčanje putem njezinih reakcija....pročitajte cijeli tekst...

  • Slobodna adaptacija psihološkog trilera

    Dvostruki ljubavnik (Double Lover), red. Francoise Ozon

    Piše: Dejan Durić
    Redatelja ne zanimaju trilerski koliko psihološki i psiho-seksualni aspekti, pa je posrijedi djelo u kojem priču i događaje treba sagledati kroz prizmu psiholoških proživljavanja junakinje jer cijelo smo vrijeme suočeni s njezinim subjektivnim projekcijama. U Dvostrukom ljubavniku tanka je granica između stvarnosti i fantazije....pročitajte cijeli tekst...

  • Plošni i jednodimenzionalni likovi

    Djevojka u magli (La ragazza nella nebbia), red. Donato Carrisi

    Piše: Dejan Durić
    Djevojku u magli možemo shvatiti i kao djelo koje progovara o medijaliziranoj kulturi te kulturi spektakla. Detektivu je potreban negativac, priča oko njega, javna hajka, kako bi preusmjerio pažnju sa svoga djelovanja, čime se principi slaganja priče kriminalističke istrage ne razlikuju bitno od kreiranja medijskih narativa.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ostvarena bogata atmosferičnost

    Napad na Nile Hilton (The Nile Hilton Incident), red. Tarik Saleh

    Piše: Dejan Durić
    Cjelina počiva na oštrim kontrastima: s jedne strane su zakrčene, prljave te pune smoga gradske ulice, a s druge strane su bogataške vile; s jedne strane su migrantska geta lišena osnovnih životnih uvjeta, a s druge strane su luksuzni hoteli za podobnu domaću te bogatu stranu klijentelu. Lik detektiva povezuje različita područja te nastoji između njih balansirati. Saleh je izvrstan u stvaranju bogate atmosferičnosti. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nesnalaženje umjetnika u trivijalnoj egzistenciji

    Isabellino sunce (Un beau soleil intérieur), red. Claire Denis

    Piše: Marijan Krivak
    Claire Denis, miljenica art-kino kritika, pa i filozofskih interpretacija svojih filmova, ovim je ostvarenjem našla put do najšire publike. Dozom prihvatljivog blagog humora, bez ikakva dociranja, predstavila nam je (i našu) slabost nesnalaženja u naoko jednostavnim situacijama. Isabellino sunce plijeni ponajviše sjajnim interpretacijama glumaca, a Juliette Binoche naprosto je fantastična u ovoj roli....pročitajte cijeli tekst...

  • Kičast i plošan patriotski film

    Kraljev izbor (Kongens Nei), red. Erik Poppe

    Piše: Dejan Durić
    U Kraljevu izboru naglasak nije stavljen na javnu dimenziju bitaka i otvorenih oružanih sukoba. Poppea više zanimaju pregovori iza kulisa te dvojbe protagonista. Kako bi bespotrebno potpirio nacionalni patos, redatelj se katkad opredjeljuje za inscenaciju oružanih sukoba - kao u slučaju seoske bitke između brojčano i oružano nadmoćnih nacista te Norvežana. Nažalost, ova dva dijela nisu najbolje izbalansirana te predstavlja balast koji nepotrebno retardira radnju....pročitajte cijeli tekst...

  • Sugestivna završna sekvenca

    Julien u sredini (Jusqu à la garde), red. Xavier Legrand

    Piše: Marijan Krivak
    Xavier Legrand iznio nam je filmski case study nasilja Realnog. Artistička je vrijednost njegova kino-uratka tek gestalt-lik u pozadini ozbiljnosti teme. Autori su filma osebujni zamor pri naraciji ove »studije slučaja« uspjeli kinematografski artikulirati u više negoli sugestivnoj završnoj sekvenci. Konačno, Julien u sredini postavlja pred nas jedno ultimativno pitanje: jesmo li danas uopće sposobni stati na vlastite noge, a ne ostati »skvrčeni u kadi«? NE, nasilje se ne dešava uvijek i samo tek onima Drugima!
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dokumentarno i intimno intonirani segmenti

    120 otkucaja u minuti (120 battements par minute), red. Robin Campillo

    Piše: Dejan Durić
    Unatoč teškoj i depresivnoj problematici, Campillo ne želi gledateljima ponuditi sumoran film. Bolest i umiranje konstanta su u životima protagonista, no upravo vjera u mogućnost da se nešto može promijeniti, da se treba boriti i protestirati, cjelinu puni dinamizmom. Stoga politički i egzistencijalno odgovorno ponašanje daje protagonistima nadu. S obzirom na potku o aktivizmu, djelo je danas više nego aktualno jer smo sve više svjedoci pasivnosti masa i pojedinaca....pročitajte cijeli tekst...

  • Humoristično seciranje političkog inženjeringa

    Staljinova smrt (The Death of Stalin), red. Armando Iannucci

    Piše: Dejan Durić
    Kontekst Staljinove smrti redatelju služi da pokuša pronaći univerzalno u konkretnom te pritom secira političke procese i narav autokratskog vladanja. Osobito ga zanima humorno seciranje političkog inženjeringa i borbe za moć te raskoraka između osobnih težnji političara i nedostatka sluha za ljude čiji životi o njima ovise....pročitajte cijeli tekst...

  • Vizualno ocrtan jezik žudnje

    Skrivena ljubav, r. Luca Guadagnino

    Piše: Dejan Durić
    Redatelj je najbolji u onim segmentima u kojima vizualnim sredstvima, dakle bez puno dijaloga, nastoji ocrtati jezik žudnje pa Skrivena ljubav vrlo uspjelo priču skreće na kolosijek senzualnosti. Pritom naglasak stavlja na psihologiju protagonista i njihova proživljavanja, naglašena čestom uporabom krupnih planova lica izvrsnoga glumačkoga dvojca Timothéea Chalameta i Armieja Hammera....pročitajte cijeli tekst...

  • Kritičan povijesni trenutak

    Prijelomni čas (The Darkest Hour), r. Joe Wright

    Piše: Dejan Durić
    Wright vrlo didaktično progovara o potrebi za snažnim i odlučnim, ali demokratičnim vođama koji će se suprotstaviti rastućim diktaturama, populizmima i fašizmima, koji sve više uzimaju maha među povampirenim političarima i masama. Pritom nije uspio izbjeći niti zamke nepotrebne nacionalne patetike. Time stvara patriotsku bajku koja Britaniji osvjetljava njezinu ulogu lučonoše u svjetskoj povijesti....pročitajte cijeli tekst...

  • Društvena kritika europske ksenofobije

    Iz ništavila, r. Fatih Akin

    Piše: Dejan Durić
    Akinova se priča razvija na dva kolosijeka. Prvi ima trilerske obrasce jer se traga za počiniteljima terorističkoga čina, a potom se s iščekivanjem očekuje razrješenje sudskoga procesa, da bi u posljednjem dijelu bili u nedoumici kako će i hoće li protagonistica uopće reagirati. Navedeno je dobro dočarano tempom pripovijedanja, odnosno specifičnim ritmom koji redatelj nastoji ostvariti. ...pročitajte cijeli tekst...

  • U potrazi za izgubljenim smislom

    Happy End, red. Michael Haneke

    Piše: Marijan Krivak
    Michael Haneke zaista dojmljivo vodi svoju dramsku situaciju upravo u ovome ključu. Naime, realiteta, stvarnosti… zbiljnosti. Sasvim je, pak, zastrašujuće što taj Realitet doživljavamo nečime – neznano od koga i odakle – nametnutim. Nečime za što nikada nismo sami krivi nego nas je Zlom sàmim uvijek pohodila neka tamna sila izvan Čovjeka. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Barbarizam digitalne kulture

    Bez ljubavi (Nelyubov), red. Andrey Zvyagintsev

    Piše: Dejan Durić
    Naslov Bez ljubavi tako ne upućuje samo na obiteljsku strukturu, nego i cjelokupnu društvenu. Potpuna otuđenost signalizirana je maničnom uporabom komunikacijske tehnologije i sredstava javnog informiranja. Protagonisti neprestano vise na mobitelima, snimaju selfije, dijele svoje živote na društvenim mrežama, što upućuje na nemogućnost uspostavljanja autentične komunikacije s bliskim ljudima.
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Relacijska estetika

    Kvadrat (The Square), red.Ruben Östlund

    Piše: Željko Kipke
    Östlundov scenarij za veliki ekran korak je više u širenju ideje o umjetničkom svetištu za sve brojniju populaciju koja gubi vjeru u svijet i ljude, bez obzira na placebo-učinak sličnog aktivizma. Zagovarajući relacijsku estetiku, švedski je redatelj zapravo stao uz bok sve brojnijih aktivista u polju suvremene umjetničke prakse koji vjeruju da se društvene rane mogu liječiti umjetničkim projektima....pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike i eseji