Hrvatski filmovi i serije
-
Zagrebačke priče vol. 3, red. Ivan Salaj, Radoslav Jovanov Gonzo, Danilo Šerbedžija, Vlatka Vorkapić, Matija Vukšić, Petar Orešković
Piše: Marijan Krivak
Završivši s nadom svoje Zagrebačke priče vol. 3, autori su me ostavili u nostalgičnom raspoloženju. Ozračje je cijelog omnibusa nekako humano, ali opet ne i patetično. Naravno, kao i u svakom takovrsnom ostvarenju, neki su dijelovi bolji, a neki lošiji. Ipak, čini mi se da više nemam dileme oko smisla cijelog projekta. Sa zanimanjem čekam i četvrti dio priča iz dragog mi rodnog grada ...pročitajte cijeli tekst...
-
Život je truba, red. Antonio Nuić
Piše: Marijan Krivak
Režijski, vidimo autorov napredak od postava prethodnih filmova. Taj se napredak ponajbolje vidi u slojevitosti kadrova i relativno dobrim vladanju mizanscenom. Ipak, dramski je njegov odabir životnih situacija za film ostao nekako prazan, a cjelina umjetnički nedovršena. Zašto? Ponajprije, likovi iz filma ne djeluju uvjerljivo tj. kao utjelovljeni likovi od krvi i mesa iz poznate mi zagrebačke sredine ...pročitajte cijeli tekst...
-
Zvizdan, red. Dalibor Matanić
Piše: Marijan Krivak
Zvizdan je redateljski superiorno izveden filmski triptih. U svakoj dramaturški prenapregnutoj sceni autorov je pokret kamere suvisao i jasan. Matanić vješto izbjegava zamke narativnih šablona i uvijek se priklanja najboljim mogućim pozicijama kamere u mizansceni i totalima. Film zapravo nosi ljubavni par, a Goran Marković i Tihana Lazović gotovo pa autorski boje film svojim kreacijama ...pročitajte cijeli tekst...
-
Ti mene nosiš, red. Ivona Juka
Piše: Marijan Krivak
Autorica je obećavala mnogo više, posebice segmentom iz omnibusa Neke druge priče. Preambiciozni postav uništio je autoričino dokazano i nesporno zanatsko umijeće. Konstrukcija je to filmske zbilje iz koje je baš vidljivo da je – konstrukcija. Konstrukcija koja je više groteska a manje lirsko/epsko kino-djelo. Izvrsni Magna cum laude uradak (5+)? Ne, tek prolazni seminarski rad (2/3)!
...pročitajte cijeli tekst...
-
Tamo gdje palme cvatu, red. Ljiljana Bunjevac-Filipović
Piše: Janko Heidl
Autori filma ne samo da imaju pravo na svoj stav, nego je, štoviše, zastupanje stava i filmotvoračka vrlina. No izbjegavajući svaku kvrgu, izbočinu, udubinu, oštricu, praveći se da one i ne postoje, uz školski elementarno, uredno neodvažno izlaganje, Tamo gdje palme cvatu ne nadilazi razinu korektne portretne bilješke, pitomo zadovoljavajućeg dokumentarnog slikopisnog priloga biografiji oca Ante Gabrića ...pročitajte cijeli tekst...
-
24. Dani hrvatskog filma, Zagreb, 23. – 26. travnja 2015.: Pobjednički filmovi
Piše: Katarina Marić
Dobitnik Grand Prixa 24. DHF-a je kratki igrani film Piknik Jure Pavlovića, koji je odnio i nagrade za najbolje uloge (Emir Mušić, Aleksandar Seksan). Riječ je o zaokruženom i stilistički jednostavnom i ogoljenom no emotivno slojevitom, intimističkom filmu, lijepe i monokromatske fotografije, snimanom kamerom iz ruke koji socijalnoj drami kakvu prezentira daje dodatan dokumentaristički štih ...pročitajte cijeli tekst...
-
Lijepo mi je s tobom, znaš, red. Eva Kraljević
Piše: Marijan Krivak
Lijepo mi je s tobom, znaš je poetska studija s vizualnom toplinom koja izbija gotovo iz svakog kadra. Tijela i lica Eve i Mie često su spojena ili sasvim približena. Njihovi su razgovori slobodni i spontani, često o najbanalnijim stvarima. Autorica je, snimajući je i pričajući priču o svojoj sestri, zapravo, emotivno i izravno ogolila samu sebe. Film Eve Kraljević pruža emotivnu, no i autorski suvislu krišku života ...pročitajte cijeli tekst...
-
Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić
Piše: Marijan Krivak
U Petrinu hiper-turbo dizajniranom yuppijevskom stanu našao se i aparat za kapućino. Dvije žene koriste svaku prigodu za opuštanje uz taj napitak. Njegova je, pak, funkcija na simboličkoj razini filma, čini se, ta da pokaže kako su nam, tzv. mala zadovoljstva ona koja, zapravo, čine život sretnijim. Sam je kapućino tek „objet petit a“. Radi se o „nedohvatljivom predmetu želje“ (Lacan) ...pročitajte cijeli tekst...
-
Kosac, red. Zvonimir Jurić
Piše: Marijan Krivak
Jurić svoj film gradi strpljivo, ali suvereno i s potpunom kontrolom pripovijesti. Odmjereni dugi, ali opet ne predugi kadrovi, precizno upravljaju već spomenutim ozračjem. Sumornost, te neka prigušena emotivnost proizlaze iz bliskoga zadržavanja kamere na licima protagonista. Upravo to stvara dojam da se Jurić služi eminentno filmskim jezikom kako bi prenio svoju umjetničku poruku ...pročitajte cijeli tekst...
-
Takva su pravila, red. Ognjen Sviličić
Piše: Marijan Krivak
Cjelokupni je postav naglašeno realan, no zapravo stiliziran! U vizualnoj fakuri, pa onda i u ozračju kojem prisustvujemo, ne nalazimo nikakvih uporišta kroz koje bismo mogli odrediti karakter prikazanih likova. Takva su pravila već ima sjajnu recepciju i dojmljive uspjehe, ali film djeluje kao zbrkana sličica o nasilju među djecom i roditeljskoj reakciji na isto, beznadna po pitanju umjetničke, tj. filmske forme ...pročitajte cijeli tekst...
-
Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić
Piše: Marijan Krivak
Globalna metafora filma s mostovima u šumi i na rijeci ne djeluje dojmljivo niti na vizualnoj, ali ni na simboličkoj razini. Most na kraju svijeta ima neku vrijednost na socijalnoj razini! Njegova je društvena uloga i u tome da se prisjetimo nesretnog egzodusa bosanskih Hrvata. Most na kraju svijeta iako ne baš uspjelim filmskim jezikom, latentno iznosi bolnu istinu o tomu zašto nam je tako kako nam je ...pročitajte cijeli tekst...
-
Djeca tranzicije, red. Matija Vukšić
Piše: Marijan Krivak
Djeca tranzicije pripovijest je o četvero djece iz tranzicijske Hrvatske, a govori o njhovim željama, nadanjima, ali i strahovima i smrti. Matija Vukšć svojim nam je trećim autorskim radom podario uspio, ali i zastrašujući film. U svijetu tehnoznanstvenog oblikovanja života u kojem kao da nestaje dječje spontanosti budućnost se doima sasvim izvjesnom. No kakvu smo budućnost doista pripremili djeci tranzicije? ...pročitajte cijeli tekst...
Arhiv
