Jedan dan u životu
Mediteranske igre – revija mediteranskoga filma u Rijeci i Zagrebu: Drugi planet (Un altro pianeta), red. Stefano Tummolini
-
Film Un altro pianeta Stefana Tummolinija nezavisan je talijanski film, snimljen za svega sedam dana i s ekstremno malenim budžetom od tisuću eura, zbog čeka su se i glumci odrekli honorara.
Redatelj kreće u najboljoj maniri nezavisnoga filma – na izdvojenom prostoru – ovoga puta plaži, smješta grupicu protagonista, tri muškarca: Salvatorea, Christiana i Rafaellea i tri žene: Danielu, Stellu i Evu, te ih dovodi u suodnos, krećući od postavke da se karakteri najbolje otkrivaju u interakciji s drugim ljudima. Radnja je pritom ograničena na svega jedan dan – od jutra do večeri, a to je vrijeme redatelju bilo dovoljno da ostvari zaokružene portrete karaktera, da ih produbi te učini uvjerljivima, secirajući sloj po sloj njihovu psihu te različite svejetonazore, ali isto tako i da oslika anksiozni svijet kojim se kreću.
Kolikogod redatelj rukopis zaogrnuo dobrom dozom šarma i humora, iz njegova filma neprestano izbija potisnuta melankolija, što vrlo dobro korespondira s njegovim subjektima koji su i sami poprilično raskoljeni. Stoga prostor preuzima presudnu ulogu u filmu te djeluje kao svojevrsni medijator ili karalizator između Tummolinijevih preplanulih protagonista i njihovim životnih nedoumica. Njega (simbolički) možemo razmatrati na dvjema razinama. Prva razina je prostor plaže, javno mjesto, na kojem se likovi prikazuju onakvima kakvi bi željeli biti ili kako žele da ih drugi dožive. Simptomatično je da je posrijedi nudistička plaža premda likovi tijekom cijeloga filma ostaju odjeveni jer su nevoljko, i na nagovor jednoga od njih, tamo završili. Time se sugerira da nisu posve otvoreni prema okolini okolini te jedni prema drugima, što će redateljev suptilan prodor u njihove egzistencijalne situacije i emocionalne svjetove u konačnici potvrditi.
Dakle, prvi prostor je javni i svima vidljiv. Iza njega nalazi se prostor dina kojega većina posjetitelja plaže zaobilazi u širokom luku i gdje mnogi nesretnici nastoje doskočiti osamljenosti i izoliranosti seksualnim avanturama s onima koji su u sličnoj situaciji. To je lokus koji ostaje skriven daleko od pogleda drugih. Na taj način redatelj stvara intrigantan egzistencijalni mozaik, pri čemu je imao veliku pomoć razigrane i ekspresivne glumačke postave (Antonio Merone, Lucia Mascino, Francesco Grifoni, Chiara Francini, Tiziana Avarista, Saschat) te se čini da je svaki glumac uvjerljivo udahnuo svome liku upravo njegovu osobitost.
Tako postavljen prostor najbolje korespondira s likom Salvatorea, naoko pravoga macho muškarca, čiji mačoidni imidž predstavlja tek je privid iza kojeg se krije osjećajna osoba koja ne može preboljeti smrt ljubavnika. U sličnoj situaciji se našla i Daniela koja glumi bezbrižnu djevojku, premda je HIV pozitivna. Nije nimalo slučajno što će u konačnici njih dvoje završiti na dinama u izvrsno postavljenom i snažnim erotizmom nabijenom seksualnom okršaju koji postaje svojevrsni ispušni ventil njihovih frustracija i emocionalnih patnji.
Un altro pianeta izvrsno se uklopio u program ovogodišnjih, četvrtih Mediteranskih igara u Rijeci, jer Tummolinijeva plaža zaista je drugi planet za njegove likove, prostor bijega, možda i egzila iz njihovih svakodnevica.
© Dejan Durić, KULISA.eu, 18. travnja 2009.
