Svakodnevica maloga čovjeka na tuniškoj periferiji

18. Festival mediteranskog filma Split, 12. – 21. 6. 2025.: Odakle vjetar dolazi, red. Amel Guellaty, Tunis, Francuska, 2025.

• Natjecateljski program dugometražnih filmova 18. Festivala mediteranskog filma u Splitu otvoren je filmom Odakle vjetar dolazi (premijerno prikazan na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu) tuniške redateljice Amel Guellaty. Energija redateljičina prvijenca zarazno je osvojila splitsku publiku inteligentnim humorom, primamljivom scenografijom, sugestivnim humorom, a ponajviše autentičnom glumom mlade Eye Bellaghe i Slima Baccare.

  Riječ je o filmu koji u balansu drži ekspresiju stvarnosti, viđenu prvenstveno očima mlađeg naraštaja u jednoj od najpoznatijih magrebskih zemalja, i skriveni svijet predodžbi, snatrenja i zamišljanja sretnijeg života, koji su u cijelom filmu niti vodilje i pokretačke sile u ponašanju glavnih aktera. Sveopći umjetnički motiv sukoba ideala i stvarnosti (poznat u književnosti kao bovarizam i donkihotizam) kroz prizmu socijalne drame na pozornicu donosi dvoje glavnih protagonista u 20-ima: buntovnu Alyssu, pogođenu neimaštinom, teškom obiteljskom situacijom i očevom smrću, i slikarski nadarena, empatična inženjera informatike Mehdija, njezina prijatelja od djetinjstva.

  Periferija tuniškog vilajeta, monokromatski prizvana u svojoj skromnosti i oskudici, isuviše je uska i monotona za mlade umove kao što su njih dvoje – željni društvene afirmacije, rada i novca. Ta glad za novim iskorakom u život neobilježen egzistencijalnom negativnošću, Alyssu dovodi u iskušenje osobne brige za malodobnu sestru i bolesnu majku. Trenutak njezine grozničave želje za bijegom od učmala okruženja fabularno se podudara s intrigantnim zapletom u koji je uvučen talentirani Mehdi s crtežom koji bi trebao biti predstavljen  na slikarskom natjecanju u obližnjoj Djerbi.

  Blagom satirom redateljica podcrtava jedan od najvećih apsurda društva koje trpi posljedice diktature: i dok njih dvoje nemaju ni potrebna novca ni automobila, joint lako i povoljno pribave u svakom trenutku. Nezaposlenost i besperspektivni izgledi za život mlađeg naraštaja na afričkome tlu oštrica su aktualne društvene kritike, što film svrstava u angažiranu filmsku satiru, bespoštednu u prikazu ogromna jaza između bogatijeg sloja stanovništva i onog siromašnijeg.

  

  Krađom automobila Alyssa iskazuje nepokolebljivu želju za bijegom: da se, naime, domogne europskoga tla, misleći kako tamo život cvjeta u punini. Oslikavanjem aktualne svakodnevice tuniškog predgrađa uz psihološko-socijalnu profilaciju glavnih (anti)junaka film se u jednom trenutku posve prirodno pretače u uzbudljiv film ceste, svojevrsnu pustolovinu u kojoj će se dvojac, odrastanjem magnetno privučen, sukobljavati zbog naravi: Alyssa, nabijena muškom energijom i nerealnim snovima i mirni Mehdi, „čovjek Job“. Nadrealni odjeci ispunjeni halucinacijama, Alyssinim snovima o nekom novom identitetu i Mehbijeva dosljednost u brizi za dugogodišnju prijateljicu, dinamičan su dio filma popraćen, uz to, ekspresivnim ritmom mladenačkog trepa i mnogim poetičnim kadrovima nabijenima simbolikom (primjerice kad Alyssa na vlastitoj ruci prati izdanke biljke koji postupno jačaju u stabljiku s listovima).

  Jedna od idejno najljepših scenografskih sekvenci svakako je promatranje noćnog neba sa zvijezdama ili nepregledne morske pučine koja istovremeno budi i nadu i strah. Film, dakako, nije lišen ni melankoličnih trenutaka koji kod gledatelja pobuđuju najviše razmišljanja. Mehdijevo predstavljanje grafike s tužnim Alyssinim licem referira se na cijeli jedan naraštaj sposobnih i odškolovanih studenata koji muku muče s pronalaženjem profesije koja bi im donijela zadovoljstvo i mogućnost normalna života, lišena šibicarenja, zamaskirana prosjačenja i laži u svrhu preživljavanja. Amel Guellaty krajnje otvoreno i hrabro odašilje svijetu sliku izrazito bolna kontrasta između otvorenih i lucidnih umova poput Alyssina i Mehdijeva, i onih mediokritetskih i povlaštenih koji, nažalost, na natjecanju odnose kupljene lovorike.

  

  Što mlad čovjek, obdaren i socijalnom inteligencijom, može učiniti za sebe u tuniškom društvu ogrezlu u koruptivnu ponašanju i rasapu temeljnih građanskih sloboda, posebice onih koje se tiču položaja žene u patrijarhalnim islamskim zajednicama, jedno je od temeljnih pitanja koje zaokružuje ovu filmsku priču, prožetu poetičnošću i mimetičkim pristupom svakodnevici maloga čovjeka na tuniškoj periferiji. Otrežnjenje od propalih snova, na koje se nadovezuju mučne scene susreta sa spolnim uznemiravanjem i ilustrativne sekvence prikaza neučinkovita aparata izvršne vlasti u državi u kojoj je mnogo toga prepušteno slučajnosti, bolno je podcrtano Mehdijevim krasnoslovom legende o snažnu vjetru koji bude žene urlikavice. Može li za Alyssu i Mehdija započeti išta u ekspresiji nutarnjega urlika ili je ona znamenom dovršenosti u prihvaćanju egzistencije kao spasonosna trpljenja u kojem se mora naći smisao (u brizi za obitelj), duhovni je izazov za dvoje protagonista koji i s prostorne distance osjećaju zov srca što snažno kuca u utrobi zemlje (lijepo predočen kadar i u auditivnom smislu).

  Ipak, društvena zrcala jednoga naroda i njegove kulture teško mogu izaći na kraj sa svojim istinama na tuđem terenu. Tko je skromno odjeveni Mehdi, kratko podšišane kose i zamišljena pogleda, nakon nekoliko godina u Marseilleu? Ostvareni čovjek ili sjenka?

  Odakle vjetar dolazi po mnogočemu je intrigantan i zavodljiv film koji se rađa iz mladenačka prkosa, a živi od eskapizma glavnih protagonista i njihova neumitna povratka u grubu stvarnost, ma gdje ih ona zadesila.

  ©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 22. lipnja 2025.

Piše:

Vesna
Aralica