Neumorni vizionar i njegovo carstvo radoholičarske filantropije

21. ZagrebDox – Međunarodni festival dokumentarnog filma, 30. ožujka - 6. travnja 2025.: Blum – Gospodari svoje budućnosti, red. Jasmila Žbanić, Bosna i Hercegovina, 2024.

• Od svoje prve međunarodne premijere u New Yorku u okviru prestižnog festivala Doc Fortnighta, a potom i prikazivanja u službenom programu Zagrebdoxa 2025. (Majstori Doxa), Blum – Gospodari svoje budućnosti, novi film Jasmile Žbanić, osvojit će i najzahtjevniju publiku objektivnim evociranjem života i djelovanja najuspješnijega sarajevskoga gradonačelnika 80-ih godina prošloga stoljeća Erika Bluma – idejnoga tvorca najvećega koncerna s prostora bivše Jugoslavije s međunarodnom reputacijom – Energoinvesta, proizvodnoga diva koji je 70-ih godina raspolagao sa 36 tvornica, šest rudnika, pet tvornica u izgradnji, četiri znanstveno-istraživačka centra, 31 predstavništvom u inozemstvu i 17 u Republikama bivše Jugoslavije.

  Višestruko nagrađivana bosanskohercegovačka redateljica i scenaristica, poznata po svojoj socijalnoj angažiranosti i rasvjetljavanju istine o ratu u BiH (Grbavica, igrani, Quo vadis, Aida?, igrani, Jedan dan u Sarajevu, dokumentarni, Slike s ugla, dokumentarni, Noć je, mi svijetlimo, dokumentarni) i dokumentarnim uratkom o bosanskohercegovačkom poduzetniku židovskih korijena, ostavlja pečat sofisticirana filmaškog profesionalizma, redateljske i osobne odgovornosti. Ponajprije u povezivanju arhivske građe, iskaza svjedoka uspješne ere poslovanja Energoinvesta (domaćih i inozemnih) te objektivnih povijesnih činjenica. I premda je najveći jugoslavenski izvozni magnat smješten u kontekst jugoslavenskoga socijalističkog samoupravljanja, sinegdoha Energoinvesta ponajviše se zrcali u osobnosti Emerika Bluma, intelektualca s kompleksnom biografijom, čovjeka koji je s obitelji prošao pogrom četiriju koncentracijskih logora (Jasenovca, Stare Gradiške...), preživio gubitak najbližih i vizionarski stvorio poslovno carstvo na temeljima radoholičarske filantropije.

  Energoinvest, po iskazima svjedoka: rukovodećih djelatnika većinom, i temeljem arhivske građe iz ranih 50-ih godina 20. st., bio je sinonimom izlaska iz poslijeratnoga siromaštva upravo svojom okrenutošću energetici. Emerikova liberalna utjecajnost u poslovnom svijetu bila je i svojevrsna  reklama gotovo utopijskog ugleda bivše Jugoslavije na čelu s Titom, ne samo u Pokretu nesvrtstanih nego i u globalnim razmjerima. Blumovi čelni ljudi bili su sposobni razbiti i blokovsku podijeljenost ondašnjeg svijeta šireći svoje poslovanje u Zemlje trećeg svijeta, na Bliski istok, srednju Europu i USA.

  Ono što Jasmila Žbanić posebno podcrtava u profilu vizionara Bluma, njegovo je investiranje u obrazovanje svojih djelatnika (veliki broj stipendista godišnje) koji su se redom po završetku školovanja na prestižnim američkim sveučilištima vraćali u Sarajevo kako bi kreirali domaći proizvodni dizajn. Originalnost, otpor licenciranju (Energoinvest uspio je svojedobno natkriliti i Siemensovu proizvodnju) i pokušaju upliva američkog menadžmenta u blumovsko samoupravljanje, znakovi su vremena koje baštini razrađeni model zdravstvene skrbi, obrazovnog sustava, spolnu jednakost pri zapošljavanju, brigu o smještaju i ostvarivanju radničkih prava itd. I premda se govor o ovim činjenicama doima pomalo i panegiričkim (promatračevo oko neprestano traga i za naličjem toga sustava), iskazi svjedoka i nepobitna dokumentaristička građa sa snimkama vraćaju u vremena kad se stvaralo i gajilo veliko povjerenje u komunizam.

  

  Arhivske snimke osvjetljavaju eru blokovske podijeljenosti svijeta u kojoj je Blumu uspijevalo poslovnim vizijama razbijati granice uz povoljan politički vjetar s vrhuške, no druga strana medalje te neupitne Energoinvestove prezentnosti u svijetu vremenom se očitovala i u pojavi obračunavanja s lokalnim partijskim „funkcionerima“, poltronskim izdancima, koji su u Blumovu otvaranju Zapadu vidjeli opasnost za socijalistički model upravljanja velekompanijom.

  Film Jasmile Žbanić, međutim, ne zadržava se toliko na odnosu politike i čelnika Energoinvesta  koliko na odnosu vizionara Bluma i njegovih djelatnika. Glazbeni isječak o egzistencijalnom značaju poslovnog diva (pjesmu izvodi Kemal Monteno) simbolički stoji na početku i na kraju dokumentarca, a slavi upravo taj ideal o radničkoj slozi i njezinu entuzijazmu. Naivno bi bilo, dakako, pomisliti kako takav sustav nije imao i manjkavosti i različitih pukotina, no Emerikova energija stvaranja ostaje kao nepobitna činjenica, kao i njegov spiritus movens u izgradnji Sarajeva kao metropole u njegovim poodmaklim gradonačelničkim danima: na zimskoj Olimpijadi 1984. čitav je sportski svijet boravio podno Trebevića. Njegovo mecenatsko djelovanje i u području kulture (sponzorstvo nagrađenog Kusturičina prvijenca Sjećaš li se Dolly Bell? iz 1981.) ostavilo je neizbrisiv trag u sarajevskoj povijesti.

  

  I premda dokumentarac Jasmile Žbanić nostalgično evocira jedan dio Bosne i Hercegovine koja je u eri prosvijećena poslovnog apsolutista Bluma (premda ga pojedini iskazi negdašnjih djelatnika opisuju i kao diktatora, većinom u smislu onoga koji je odgovorni alfa i omega) 70-ih i 80-ih godina bila na svome gospodarsko-kulturnome vrhuncu, on aktualno propituje današnju socijalnu sliku Bosne i Hercegovine. Što je danas Bosna i Hercegovina u sjeni Daytonskog sporazuma s geopolitički određenim entitetima i što je ostalo od negdašnjeg suživota i samog Energoinvesta?

  Arhivske snimke njegovih porušenih proizvodnih postrojenja (ratni ožiljci) i opustošenih tvorničkih hala kontrastno zaokružuju priču o jednome vremenu i nepovratno nestalom poslovnom integritetu u čijoj je izgradnji ime Emerika Bluma ostalo zapisano velikim slovima. Svojevrsni omaž vizionaru Blumu utkan je ovim filmom i kozmopolitskom prepoznatljivosti u jezičnoj domeni: svjedoci vremena govore i bošnjačkim (s engleskim titlovima) i engleskim (mahom Amerikanci) jezikom, a upravo je autentični govor bliskih suradnika i onih koji su s njime ostvarivali dugogodišnju suradnju, najpouzdaniji oblik borbe protiv svih mistifikacija.

  Blum – Gospodari svoje budućnosti Jasmile Žbanić ide u red u onih filmova istine koji se odgledaju u jednome dahu, zahvaljujući pomno osmišljenoj, kompilacijskoj režiji utemeljenoj i na subjektivnu, tj. esejističku pristupu arhivskoj građi, postojećim snimkama i sačuvanim fotografijama.

  ©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 15. svibnja 2025.

Piše:

Vesna
Aralica