Komunalne traume i poticajna eko-fikcija
Toxic Town, red. Minkie Spiro, mini-serija, UK, Netflix, 2024.
-
Priznat ćete, naslov britanske miniserije od četiri nastavka Toxic Town (2024) djeluje pomalo trashy, a s obzirom na činjenicu da je pridjev toksično danas naširoko rabljen i zlorabljen u kulturnom kontekstu, na prvu biste mogli zaključiti kako je posrijedi djelo koje progovara o poremećenim međuljudskim odnosima u kakvom malom i nebitnom gradiću. Iskusnoj serijalnoj redateljici Minkie Spiro (The Plot Agains America, Better Call Saul, Downtown Abbey, 3 Body Problem) te jednako iskusnom scenaristu Jacku Thorneu (Wonder, Enola Holmes, Radioactive, His Dark Materials) ipak nije bilo do prenesenih značenja, pa je mjestašce iz naslova doslovno zatrovano i otrovno, što je posljedično dovelo do problema s ljudskim zdravljem te rađanja djece s tjelesnim nedostacima.
Priča sadrži dvije isprepletene idejne komponente – financijsku i ekološku, te razmatra zastranjenja Laburističke stranke u dijelovima Velike Britanije koji su bili izrazito radnički usmjereni te onima u kojima je ujedno bila smještena prljava industrija. Stranka koja se klela u zastupanje prava radničke klase te poboljšanja njihova položaja i životnih uvjeta, iznevjerila je svoja temeljna načela jer se okrenula kapitalu i beskrupuloznom bogaćenju pojedinaca koji su bili bliski političkim centrima moći, a nauštrb svoga glasačkoga tijela. Kada je u pitanju kapital, najčešće, osim ljudi, ispašta priroda, koja potom utječe na te iste ljude, što dovodi do pogubnih posljedica po njihovo zdravlje i kvalitetu života.
Toxic Town stoga predstavlja komad poticajne ekofikcije, koja se nastavlja na dugi niz sličnih što filmskih a što serijalnih djela poput primjerice Erin Brokovich (2000) Stevena Soderbergha, A Civil Action (1998) Stevena Zailliana ili Dark Waters (2019) Todda Haynesa, u kojem se pojedinci ili skupine bore, najčešće pravnim putem, protiv korporacija i političara koji su uništili prirodu oko područja gdje žive ili su ih izložili utjecaju štetnih i otrovnih supstanci kako u njihovom domovima, tako i na radnim mjestima. Sigurnosni protokoli su zaobilaženi i zanemarivani u ime povećanja kapitala te smanjenja troškova proizvodnje. Čini se da kapitalizam doslovno ubija bez obzira na stranačku pripadnost jer mu svi robuju.
Serija je temeljena na istinitom događaju, odnosno stvarnom slučaju koji se odigrao u Corbyju u Engleskoj, koji je do 1981. godine bio jedno od svjetskih središta u proizvodnji čelika zbog velikoga postrojenja u vlasništvu British Steel Corporation. Tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća tvornica je upala u krizu te je s vremenom zatvorena. Gradsko vijeće Corbyja je potom donijelo odluku da veliku površinu koju je tvornica zauzimala pretvori u koristan javni prostor i time popravi kvalitetu života u mjestu. Da bi to postigli, nije trebalo samo srušiti postrojenje nego i na adekvatan način zbrinuti toksičan industrijski otpad te očistiti tlo. Tu nastaju problemi jer je proces ekološki zahtjevan, odnosno skup i dugotrajan, a u situaciji kada se želi proći jeftinije i brže, dolazi do propusta koji rezultiraju zagađenjem okoliša. Posljedično ono dovodi do ugroze ljudskoga zdravlja i života pa je tako krajem dvadesetoga stoljeća otkriveno da je stopa rođene djece s deformacijom gornjih udova u Corbyju tri puta veća nego u okolnim područjima. Priča serije prati nastojanje majki da se organiziraju te pokrenu parnicu protiv gradskoga vijeća, što je rezultiralo dugovječnim sudskim procesom, a predstavlja vješt spoj fikcije i fakcije, koji oštro prokazuje sebične interese političara.
Toxic Town od ostalih sličnih naslova razlikuje činjenica da naglasak stavlja na protagonistice te njihovu borbu, a ujedno je posrijedi priča o postepenom shvaćanju da krivnja nije u njima, kao što su vjerovale, nego u nesmotrenom i beskrupuloznom ponašanju muškaraca iz njihove okoline. U svijetu Colbyja niti jedan društveno i politički važan položaj ne zauzimaju žene. Političari, poslovni ljudi, pravnici – sve su to muškarci koji kroje javnu dimenziju, a većina njih slijedi sebične porive za uspjehom i materijalnim stjecanjem. Stoga ne čudi što su zagađivači upravo muškarci, koji misle da imaju pravo nad javnom sferom, prirodom i ženskim tijelom, a da pritom nikome ne trebaju polagati račune.
Thorne je odlično prikazao toksičnu solidarnost koja postoji među muškarcima jer bez obzira na klasni položaj, oni mahom brane jedni druge, poput primjerice Dereka Mahona (Joe Dempsie) koji će se radije solidarizirati sa svojim nadređenim Patom Millerom (Ben Batt) nego sa suprugom Maggie (Claudia Jessie). Partner glavne protagonistice Susan McIntyre (Jodie Whittaker) Peter (Michael Socha) nakon rođenja sina napušta obitelj jer ne želi preuzeti odgovornost za dijete. Većinom su muškarci kukavice koje se ne žele zamjerati drugim muškarcima i nadređenima te su daleko od podrške svojim partnericama, iznim Traceyna (Aimee Lou Wood) supruga Marka (Matthew Durkam).
Za razliku od njih, protagonistice u početku ne pokazuju solidarnost te nisu međusobno značajnije povezane. Svaka živi s krivnjom da su poteškoće s kojima je dijete rođeno posljedica njihova ponašanja, stila života ili životnih navika. Takva djeca predstavljaju sramotu i o njima se javno ne govori, a njihovi se problemi sakrivaju između četiriju zidova kuća. Tek upit istraživačkoga novinara, iako s podosta opreza, otvara vrata sumnji da je posrijedi propust nekoga drugoga, čime se počinje razvijati priča o ženskoj solidarnosti naspram muške ignorantnosti.
Minkie Spiro pritom odmjereno i promišljeno vodi priču koja ne docira niti se gubi u melodramatskim momentima pretjerane sentimentalnosti nad teškim životnim situacijama protagonistica, nego je zaogrće velom realističnosti, sporadično i humora kroz jezičavost i izravnost lika Susan, nastojeći uvjerljivo ocrtati društveni kontekst te egzistencijalne uvjete likova. Tom dojmu neposrednosti doprinose i odlične glumačke kreacije, napose Jodie Whittaker (Broadchurch) te Aimee Lou Wood (Sex Education), a Jack Thorne uspio je likove živopisno postaviti te scenaristički dobro uobličiti.
Toxic Town poput uspješne serije Broadchurch (2013, 2015, 2017) nastoji progovoriti o komunalnim traumama te mukotrpnom procesu suočavanja s njima, a putem priče o odražavanju loših i korumpiranih javnih politika na živote cjelokupnih zajednica.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 14. travnja 2025.
