Poimanje modernog filma kroz povijesne stilske i filozofske prizme

András Bálint Kovács: Modernizam na filmu – Europski umjetnički film, 1950–1980 (Screening modernism: European Art Cinema, 1950–1980), prevoditeljica: Diana Nenadić, Hrvatski filmski savez, 2024.

• Modernizam kao kompleksan društveno-politički, kulturni, umjetnički i intelektualni pokret koje započinje krajem 19. stoljeća i traje do postmodernizma u drugoj polovici 20. stoljeća donio je nova, avangardna, antitradicijska i izvaninstitucionalna viđenja i nova strujanja u svim umjetnostima (intertekstualnost u književnosti, atonalnost i disonantnost u glazbi, apstrakciju i redukcionizam u likovnosti, primjerice) prekoračivši kanonizirane žanrovske granice i uzburkavši ustajale vode pionirskim preispitivanjima poretkovno ustaljenih zadanosti.

  Taj i takav modernizam svakako je cvjetao i na filmu. Djelo eminentnog mađarskog filmologa, profesora i osnivača Odsjeka za filmske studije na Sveučilištu ELTE u Budimpešti Andrása Bálinta Kovácsa Modernizam na filmu – Europski umjetnički film, 1950–1980, originalno izišlo 2007. godine, redovito nazivano kapitalnom, najreprezentativnijom, i najsveobuhvatnijom studijom europskoga filmskog modernizma u ovome stoljeću, bavi se upravo definiranjem, periodizacijom i klasifikacijom ovog stilskog pravca/perioda u kontekstu sedme umjetnosti, objašnjavajući kako njegove formalne karakteristike, jednako tako i intelektualnu podlogu/utemeljenost.

  

  Autor naime pravi distinkciju između modernizma kao vremensko-povijesnog razdoblja od onog avangardističko-modernističko-stilističko-estetskog kao pluralne, raznorodne mješavine svekolikih raznovrsnih gibanja, pokreta ili etapa nejedinstvenih obilježja, iznoseći prepoznatljive izlagačke postupke poput dominacije stila nad sadržajem, preferabilne subjektivne stvarnosti odnosno psihičkih namjesto fizičkih događajnosti, uopće interesa za aluzivno, snove, simbole, pokretačke nagone, nesvjesno, duševni život, fragmentarnost i radikalno razlaganje kronološke narativnosti, smanjene i kompleksne uzročno-posljedičnosti odnosno otvorenih završetaka, eksperimentalnih i nekonvencionalnih načina snimanja i montaže s općim snažnim otklonom od realističkog.

  

  Knjiga na 477 stranica obrađuje dvjestotinjak filmova najinventivnijih/najrenomiranijih/najprezentnijih/najosebujnijih europskih filmskih auteura poput Fellinija, Tarkovskog, Iljenka, Paradžanova, Pasolinija, Godarda, Bergmana, Antonionija… te je podijeljena u četiri dijela: Što je to moderno?, Oblici modernizma, Pojava i širenje modernizma (1949 – 1958) i Kratka povijest modernog filma (1959 – 1975) sa ukupno dvadeset poglavlja, uz početni uvod i zahvale, te finalni dodatak kronologije modernog filma, selektivne bibliografije, kazala imena, naslova i pojmova te bilješke o autoru.

  

  Kako se navodi na samom kraju, sve ilustrativne fotografije korištene su u edukativne svrhe, kao sastavni dio autorovih teza, budući da je i sama knjiga edukativne namjene. Bruno Kragić u svojoj recenziji navodi sljedeće: „Filmski modernizam općenito, njegov opis, tipologija i povijesni razvitak, jedna je od najrelevantnijih znanstvenih tema u području filmologije kao discipline, odnosno povijesti filma kao njezina dijela, ne samo s obzirom na povijesni značaj i mjesto filmskoga modernizma, nego i s obzirom na njegov utjecaj na suvremeni film“.

  Sam autor piše: „Moj je glavni cilj u ovoj knjizi razviti poimanje modernog filma u smislu stilske povijesti. To uključuje razumijevanje modernog filma kao povijesnog određenog entiteta smještenog u umjetničko-povijesno vrijeme i definirano konačnim brojem estetskih/stilskih značajki. Međutim, ne želim da to bude čisto formalistički rad. Želim razumjeti moderni film i njegove različite oblike u njegovim povijesnim i filozofskim kontekstima, koji su po meni presudno odgovorni za specifične estetske oblike što ih je razvio modernizam“.

  

  ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 10. travnja 2025.

Piše:

Katarina
Marić