Ironija uspjeha u svijetu kriminalnog biznisa i korupcije
The Apprentice, red. Ali Abbasi, Kanada, Danska, Irska, SAD, 2024.
-
Film posuđuje naslov od reality showa koji je osmislio britanski producent Mark Burnett, a prikazivao ga je NBC tijekom mnogobrojnih sezona u periodu od 2004. do 2017. godine. Projekt je okupljao grupu natjecatelja koji su bili izloženi brojnim zadacima, kako to obično u ovom formatu biva, u čijem su rješavanju trebali pokazati svoje beskrupulozne poslovne sposobnosti. Svijet je kapitalistička arena u kojoj samo najambiciozniji i najagresivniji uspijevaju, a prvi korak prema uspjehu je da se prilagodite takvom svjetonazoru. Voditelj realityja bio je trenutačni američki predsjednik Donald Trump te se smatra da mu je upravo ova televizijska emisija priskrbila širu popularnost te posljedično čelno mjesto u Bijeloj kući jer bi inače u povijesti ostao upamćen prema nizu ružnih, megalomanskih i kičastih građevina. Ironija je da mlade ljude poslovnoj borbi uči temeljno problematičan poslovni čovjek, koji je doživio nekoliko bankrota, a sudeći prema raznim izvorima i medijskim pričama, svoj je uspjeh dugovao sumnjivim postupcima i praksama, koji su često zadirali u područje kriminalnoga.Film ironično koristi naziv realityja kako bi podcrtao odnos mladoga Donalda Trumpa (Sebastian Stan) te pravnika Royja Cohna (Jeremy Strong), koji je tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća predstavljao oličenje najgorih osobina reganizma. Cohn je karijeru izgradio još tijekom mekartijevskih pedesetih i lova na vještice te se hvalio da je zaslužan za pogubljenje Ethel i Juliusa Rosenberga. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih, kada je upoznao ambicioznoga Trumpa, koji je nastojao umaknuti očevoj papuči, bio je odvjetnik brojnim personama iz njujorškoga podzemlja, a svoje odvjetničke uspjehe nije toliko temeljio na pravničkom talentu koliko na sposobnosti za korupciju, ucjenu i iznuđivanje. Pritom je homofobni Cohn bio prikriveni gej te je naposljetku umro od posljedica AIDS-a, iako je pravu narav bolesti negirao te u javnosti govorio da boluje od raka jetre.
Redatelj Ali Abbasi (Holy Spider, 2021) odnos Trumpa i Cohna u početku postavlja kao izmješteni faustovki ugovor jer potonji, u odličnom i odmjerenom tumačenju Jeremyja Stronga (Zero Dark Thirty, Molly`s Game, The Big Short) mršavom pojavom, apaurinskom bojom glasa, gestama i mimikom, napose smirenošću i staloženošću neprestano upućuje na prijeteće i opasno, gotovo đavolje oličenje najgorih osobina američkoga individualizma i kapitalizma. Cohn ne naplaćuje Trumpu usluge jer u njemu vidi hiperambicioznoga čovjeka kojim može manipulirati pa mu otvara put prema vrtoglavom uspjehu. Taj je put, sugerira priča, rezultat kriminalnih, ilegalnih i koruptivnih postupaka.
Priča je usredotočena na početnu fazu Tumpova poslovnoga uspjeha te odnos s Cohnom, pa završava u trenutku smrti potonjega. Njegova žudnja za uspjehom i posjedovanjem ujedno se manifestira i kroz mizogin odnos sa ženama, što se provlači cijelim ostvarenjem, a posebice je eksplicirano putem relacije s češkom manekenkom Ivanom Zeličkovom (Maria Bakalova), koja je scenaristički papirnato i stereotipno prikazana. Aktualni je predsjednik bio zavidan na poslovne sposobnosti prve mu supruge, kojom nije mogao lako vladati. Njezino osvajanje na početku odnosa paralelizirano je njegovim poslovnim osvajanjima.
Đavolji odvjetnik Trumpu daje savjet kako uspjeti, a on se sastoji od triju taktika, koje potonji u konačnici preuzima kao vlastite pa je glavni lik sagledan kao svojevrsni đavolji pripravnik. Kroz priču o poslovnoj korupciji Abbasi pritom postavlja potku o drugoj vrsti korupcije – moralnoj, te nimalo suptilno progovara o rađanju zla, čije oličenje vidi u aktualnom američkom predsjedniku. The Apprentice time kroz glavni lik skicira luk od mladenačke ambicije do zastranjenja američkoga sna, no pritom ostaje na površinskoj razini jer američki novinar Gabriel Sherman u debitantskom scenariju nikada ne ulazi podrobnije u psihu protagonista kako bi razmotrio njegove psihopatologije, koje su očito brojne.
Abassi je odlučio film snimiti u neobičnom formatu 1.50:1, koji je nešto uži, čime je priču usredotočio na lik Trumpa te svijet koji neposredno doživljava. Lik svojom ambicijom i energijom dominira u svakom kadru, što je dodatno podcrtano energičnom glumačkom kreacijom za Oscara nominiranoga Sebastiana Stana (Pam & Tommy, The Martian, I, Tonya). Redatelj time gledatelje želi postaviti u usku perspektivu lika koji je isključivo vođen ambicijom, a izrazito je uskih intelektualnih, obrazovnih i kulturnih dosega. Podcrtano je to susretom s Andyjem Warholom na jednoj od Cohnovih razuzdanih zabava, gdje pita prepoznatljivoga umjetnika tko je on i čime se u životu bavi. Pesimistično sugerira djelo kako je za uspjeh jedino potrebno da se povežete s pravim ljudima. Zrnasta fotografija, restorani prigušenih svjetala, njujorške ulice u stanju dekadencije stvaraju dojam polusvijeta i kriminalnoga ozračja iz kojega je krenuo poslovni uspjeh glavnoga lika. Redatelj neprestano naglašava osjećaj nečistoće koji se provlači filmom. Dinamična pak kamera, koja prati likove i često skače na njihove facijalne ekspresije, kao da nastoji ostvariti dojam dokumentarističnosti, uz kostimografski, scenografski i zvukovno vjerno dočaranu atmosferu vremena radnje.
Pritom je biografska priča posložena konvencionalno linearno-kronološki, no ostala je nefokusirana. O razmatranoj fazi Trumpova života postoje brojni novinski članci te dokumentarci, tako da film u cjelini, osim odličnih glumačkih kreacija Stronga i Stana, temeljno ne nudi ništa novo niti provokativno. Posrijedi je fikcionalna rekreacija uvelike poznatih, dakle best of trenutaka s početka Trumpove karijere, koja je učinjena na dopadljiv i zabavan način, u kojem se osjeća redateljev parodijski odnos prema liku, odnosno predmetu razmatranja.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 1. travnja 2025.
