Vječne teme, nove feminističke fronte
Drugi spol: Tragom Simone De Beauvoir, red. Valerie Urrea, Nathalie Masduraud, Fransucka, 2024.
-
Simone de Beauvoir 1949. godine napravila je svjetsku senzaciju objavom kapitalnog feminističkog djela Drugi spol, referirajući se na takozvani slabiji ženski spol. Uvelike je to djelo utjecalo na percepciju žene ali i rodnih uloga danas i ne samo da je utemeljilo feminističke nego i antropološke i sociološke studije.
Recentni dokumentarac Drugi spol: Tragom Simone De Beauvoir redateljica Valerie Urrea i Nathalie Masduraud donosi efektnu i snažnu priču o feministici i njezinom utjecaju na ženski status unutar dominantnog tadanjeg patrijarhalnoga društvenog uređenja postratnog svijeta sredine 20. stoljeća.
Dvije godine prije objave djela, 1947. Simone se uputila u daleki SAD a tadanji SAD bio je duboko segregirano, duboko nejednako društvo. Tamo je autorica Drugog spola susrela svoju veliku ljubav, književnika Nelsona Algrena, Židova iz Chicaga koji ju je nježno ali strastveno volio, a i ona njega. Usprkos svojoj borbi za prava žena i njihov bolji položaj u svijetu, umrla je s njegovim, muškarčevim poklonom, srebrnim prstenom na ruci te je netom prije smrti tražila i da je zakopaju s istim. Je li tako sebi pljunula u lice, je li tako pljunula u lice svojoj vjekovnoj borbi? Mislim da ne.
Simone De B. bila je buržujskog, bjelačkog, francuskog porijekla te ju je Amerika ostavila nespremnom i zatečenom. Iako je tamo uživala u druženjima s raznim polusvijetom, striptizetama, boksačima i crnim kavanskim pjevačicama, nije napisala niti retka poslije u svojoj knjizi o položaju crnaca i crnačkih žena toga doba. To je opravdavano time da je ona buržujskog bjelačkog porijekla, no ipak, znatan je propust u djelu znanstvenice. Kako su žene dugo bile vlasništvo muškaraca, tako su crnci bili vlasništvo bijelaca, a crne žene dvostruko posjedovane – od strane nadmoćnije boje i od strane nadmoćnijeg spola.
Bijele znanstvenice tako su se borile protiv kolonijalizama (recimo borba za neovisnost Alžira 1950-ih) no nikako za bolji položaj crnačkog stanovništva, uključujući žene, recimo na području SAD-a, kamo su stigle trgovinom robljem u prijašnjim stoljećima.
U tom dijelu filma ističe se zanimljivost da su se bijele sufražetkinje i feministice godinama borile za ženska prava, prava glasa i slično, no nisu dopuštale da na prosvjedima takozvane obojene žene hodaju ispred, samo iza njih. Nije li to apsurd par excellance? Tako su se bijele žene borile protiv svoje podređenosti nauštrb podređenosti žena drugih rasa.
Ipak, na borbu Simone de B. koja se oglušila na borbu žena potlačenih rasa, treba ipak gledati naklono jer bez njena kapitalna djela koje je osvijestilo žene u vrijeme kada su bile smatrane strogo vlasništvom muškaraca (nisu se školovale niti radile, bar većina njih) ne bi bilo današnjih ženskih prava.
Ona je prva analogizirala povezanost između posjedničkih muških osvajanja (borba za domorodačku zemlju, naprimjer u SAD-u, gdje je zemlja otimana autohtonom stanovništvu te su je posjedovali i obrađivali bijelci pravdajući se činjenicom da Indijanci tu zemlju nisu iskorištavali kako treba) te posjedničkih muških osvajanja žena (bilo bi dobro da je još neosvojena, djevica znači, da je plodna te se u nju što više može „sijati“ ne bi li što više rađala itd.). Ta analogija u feminizmu zove se eko-feminizam. Ne zaboravimo da je ženska rasplodna karakteristika nagrađivana u fašističkoj Italiji naprimjer medaljama za žene koje su imale više od desetero djece. Prokreativni uspon povezuje se s rastom kapitalizma te prodesničarskim stremljenjima i prokatoličanstvom.
Još jedan važan segment koji je obilježio borbu za ženska prava je svakako borba za legalizaciju i pravo na abortus. Simone de B. potpisala je Manifest tristo drolja ili žena koje su otvoreno 1970-ih priznale kako su abortirale. Danas s jačanjem desnice u svijetu ponovno jačaju borbe protiv pro-choice politike a u toj borbi daju se zakonska prava fetusu i tako kriminalizira abortus i oduzimaju se ženska prava na vlastito tijelo. Izgleda da borba ide dalje i danas čak i u našoj maloj Hrvatskoj gdje legendarni klečavci – odmila zvani čučavci, mole za pokorne žene, što više djece te kriminalizaciju prava na vlastito tijelo. Ta regresija i vraćanje u daleku povijest povezana je i s migrantskim politikama, kada se diljem svijeta trbuhom za kruhom ali i zbog političkih konotacija ljudi sele a ne bivaju prihvaćeni u militarističkim ksenofobičnim okruženjima.
Poanta knjige Simone De B. jest u njezinom univerzalističkom pristupu svakoj ženi ponaosob i osvještavanju da ima pravo na izbor hoće li se udati, roditi, raditi i obrazovati. Čini nam se da žene prije osvještavanja – izuzev sjajnih izuzetaka, nisu niti imale izbora. Njihovi putevi najčešće su završavali u braku, na grbači muža, kao odgajateljice odgajale su mnogobrojnu djecu. One koje zbog nekih razloga nisu bile udane bile su ili kaluđerice ili stare cure izrugane u okolini. Jer žena se vrednovala kako se dobro udala, kako je dobro svladala kućanske poslove te koliko je djece izrodila.
Iako su se vremena promijenila, u mnoštvu situacija regresija na stare tradicijske vrijednosti kakve njeguju desne politike koje jačaju u svim krajevima svijeta dovode do novih borbi. Neki tvrde da je žena feminizmom sama sebi uskočila u usta i za vrat, jer sad uz odgoj djece i kućanske poslove ima na grbači i vlastiti posao i financije. No, nije sve tako jednostavno.
Kako veli crna aktivistkinja iz filma – sve je pravo na izbor, i to ne samo pravo na abortus ili neimanje djece nego i pravo na mnogobrojnu obitelj i mnogobrojnu djecu također. Jer, nismo li se za to borili? Pravo na izbor i za klečavce dok god ne ugrožavaju status drugih, pravo na izbor za transrodne i homoseksualne osobe dok god ne ugrožavaju status drugih. Bez knjige Drugi spol, koja je osvijestila jedan podređeni spol, bitno je napomenuti da se nikada ili bi se teško razvile rodne teorije. Jer kako se u filmu lijepo prikazuje, biologija i biološke karakteristike ne uvjetuju rodnu pripadnost i određenje. Žena može ostati bez maternice uslijed bolesti te je i dalje žena. Žena može posjedovati maternicu te se određivati kao muškarac. Rodne pripadnosti su nešto što ne određuje biologija, kako to određena populacija misli.
Također, i ženski se spol kroz vrijeme itekako mijenjao, kao i njegova uloga u društvu. Kako je žena postajala ravnopravniji član društva u 20. stoljeću te se mogla obrazovati i raditi nekoć tzv. muške poslove, tako niti njezina seksualna uloga više nije bila da samo raširi noge svome gospodaru. Ona je također imala pravo na uživanje u seksu kao što je to oduvijek primarno dodjeljivano kao bonus muškarcima. Tako su žene postale njegovanije, stiliziranije, osvještenije i seksualnije bez da ih se proglašavalo ženama laka morala.
.jpg)
No zaključak svih zaključaka leži u pravu na izbor i jedino se kroz njega i davanje mogućnosti svakome spolu, svakome rodu i identitetu može neometano i lijepo živjeti. Jer u različitostima je ljepota, a tako je naime slobodarskog i neosuđujućeg duha svoju epohalnu knjigu pisala i Simone de B., velika filozofkinja, žena koja je živjela pravi slobodarski život tih davnih godina kada se to rijetko koja žena usuđivala. A sama je ustvrdila ključnu rečenicu: „Ženom se ne rađa, ženom se postaje“.
Hodala je ona, buržujka i bjelkinja, sama Harlemom u doba kada je tamo crnačko stanovništvo bilo 100-postotno, pjevala u dimu cigare i mirisu burbona uz crne senzualne pjevačice u Chicagu, utirala je put za život žena kakav danas možemo voditi ako želimo.
Ovaj dokumentarac je stoga dobar potez nacionalne hrvatske televizije da tako na sam Dan žena kroz recentnu produkciju progovori o vječnim i danas itekako aktualnim temama borbe za razne vrste prava, u ovom slučaju dominantno ženskih. Naratorica filma je kanadska glumica Noemie Merlant – najpoznatija po nedavnoj roli u remakeu poznatoga erotskog filma Emmanuelle – Emmanuelle kao alegorija za žene koje nesputano uživaju u raznim ljepotama života. Ima li bolje analogije na cijeli ovaj tekst od te? Emmanuelle je davno prestala biti sinonim za ženu laka morala. Nije li ljepota u progresiji ljudskih poimanja nemjerljiva?
©Ivana Perić, FILMOVI.hr, 17. ožujka 2025.
