Njega vrijednih običaji uslijed beskrupulozne ruralne dezintegracije

Dani europske antropologije (17–28. veljače 2025.): Maškare iz Končanice (red. Ivo Kuzmanić, Aleksej Gotthardi-Pavlovsky, 2023.), Pesniki (Luka Šešo, 2007.), Pohod buša (red. Luka Šešo, Domagoj Jović, 2009.)

• 

  Mundus inversus kao izvrnuti, obrnuti svijet naopakih, paradoksalno-kontradiktornih stvari, svojevrsna boschovska impossibilia bliska travestijsko-lakrdijskom, satirično-ironijskom, farsično-parodičnom i burleskno-grotesknom, topos je poprilično raširen u pučkom kulturnom medijevalesknog, renesansnog ali i antičkog svjetonazora, a nigdje do izražaja ne dolazi toliko koliko u karnevalesknim ludovanjima, oživotvorenjima poredakovnog urušavanja i rugalačke prikazbe stvarnosnih naličja, kao svojevrsnih liminalno-prijelaznih, tranzicijskih rituala neminovnog kaosa upravo poradi uspostavljanja dva reda – onog zime i onog proljeća, kao i samog društvenog reda, a poteklih iz običajnih muških (poput moreške) ali i ženskih (ladarski, kraljički, ljeljački, rusalijski, dodolski) ophoda i kultova, kao i znanih luperkalija, saturnalija, bakanalija ili kompitalija, primjerice.

  Karneval (pust, mesopust, mesojeđe, maškare, mačkare, poklade, veljun, fašnik) slavi se diljem svijeta pa tako i kod nas, a kuriozitetna su i sporadična preklapanja regionalno-lokalno inače različitih izgleda samih maski – tako traminska wudele evocira međimurske čaple, španjolske tradicijske mahovinaste los hombres de musgo pak domaće smrekane, a ptujsko kurentovanje, asturijski los sidros ili grčki arapidesi nesporno dide cetinske krajine.

  

  Pritom ove procesijske svečanosti najčešće karakterizira manje verbalan aspekt a više onaj zaglušujućeg, invazivnog stvaranja buke – mahom bubnjanjem, zvonjavom (apotropejsko-divinacijski prosede), baš kao i raspojasana, skaradna kontaktnost – udaranje, valjanje prolaznik(c)a (panspermijsko-plodonosni prosede), odnosno činjenica da su nositelji tradicijskih maškara i njihovih tipiziranih predstavljalačkih karaktera gotovo isključivo (i to najčešće mladi) muškarci.

  Povodom obilježavanja Dana europske antropologije, Hrvatsko etnološko društvo organiziralo je online-prikazivanje tri domaća dokumentarna filma takve pokladne tematike: Maškare iz Končanice, Pesniki i Pohod buša.

  Maškare iz Končanice prikazuju karnevalske običaje češke nacionalne manjine u Končanici pored Daruvara, koja je od 2019. pod preventivnom zaštitom nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske – kamerom loveći sve stadijske faze ophoda: od dugotrajnih studioznih priprema do okupljanja u zoru, pridruživanja kontroverznog lika Mede, fijukanja bičem i cjelodnevnog kretanja praćena limenom glazbom kroz čitavo mjesto.

  

  Pesniki pak apostrofiraju aktere tradicijskog pokladnog ophoda, pod evidentnim utjecajem sličnih alpskih svetkovina, u risnjaškom zaseoku Crni Lug s običajem šičanja (bacanja muškaraca u zrak), plesova (a među poznatim karnevalesknim plesovima – reliktima pantomimskih plesova, ovisno o lokaciji, jesu nijemo ili šuplje kolo, kolo naopako, biralica, ples na šudarić odnosno diljem Europe poznati rudarski Morrisov/maurski ples s mačevima/sabljama: spadonari u Italiji, rugovski ratni ples u Albaniji, potom u Flandriji, Baskiji, Engleskoj itd.) i mesopustnom lutkom Korlom, a koji je također stekao status nematerijalne kulturne baštine ovog dijela Gorskog kotara.

  Pohod buša prezentira pokladne običaje Šokaca sa zatrašnim maskama bušara u mađarskom Mohaču, kontekstualizirajući prakticiranje istog od strane ujedinjenih etničkih grupacija (Mađara, Hrvata, Srba Roma…), upisan na UNESCO-ov popis kulturne nematerijalne svjetske baštine 2009.

  Uz ova tri filmovima približena poklada, vrijedni i fascinantni običaji postoje diljem zemlje: od prepoznatljivih Turčišćanskih lafri, lampi, naphaneca (), preko međimurskog selničkog pikača, mačkara dalmatinske zagore, murterskih baba, rukavačkih zvončara, halubajskih zvončara, do loparskih maškara, sovinjskih pusta, lastovskog poklada…

  

  Stoga je u suvremenom hektičnom dobu (a karnevalsknom i jest imanentno lamentiranje nad nedaćama i prljavštinama svake moguće, pa tako i tekuće ere) u kojem su drevne prakse postale krhka biljčica kojoj je itekako potrebna njega poradi sve veće i beskrupuloznije ruralne dezintegracije – barem putem egzodusa, uvijek nanovo i sve to više potrebna (ona roterdamovska igra duha) pohvala – Ludosti.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 16. ožujka 2025.

Piše:

Katarina
Marić