Kulminativno napeto i katarzično remek-djelo elegantne estetike

Posljednja noć u Tremoru (La última noche en Tremor), red. Oriol Paulo, Španjolska, 2024.

• Filmovi El cuerpo (2012), Contratiempo (2016), Durante la tormenta (2018), Los renglones torcidos de Dios (2022) i serija El inocente (2018) cijenjenog španjolskog žanrovskog produktivca Oriola Paula, maestralno su skrojeni, suspenseom i twistevima bremeniti high-concept hičkokijanski psihološki trileri/misterije u kojima je stvarnost počesto dio uma protagonista, odnosno složene inscenacije koje se poigravaju narativom i percepcijom, uvijek s malom primjesom, natruhom, koketnošću ili hintom magičnog, međunarodno priznati, a svakako poznati i domaćim filmofilima.

  U najnovijoj seriji Posljednja noć u Tremoru Paulo surađuje sa stalnom scenaristicom Larom Sendim te Jordijem Vallejosom s kojim je surađivao i na naslovu El inocente (rađenom prema romanu hiperpopularnog Harlana Cobena, koji se doslovno suočava s hiperprodukcijom ekranizacija vlastitih naslova u zadnjih nekoliko godina: od The Stranger, 2020;  Stay Close, 2021; Fool Me Once, 2024. do Missing You, 2025. itd.), a i ovom prigodom transponira roman, i to bestseler autora Mikela Santiaga iz 2014. godine. I ovom prigodom također kreira maksimalno transgresivnu i mračnu napeticu s fraktalnim dijelovima slagalice i podzapleta koji se usložnjavaju raslojenije, modificiranije i dublje no što je to slučaj u knjiškom predlošku; santiagovska krešenda, naime, Paulo kroz slowburn evolutivnost i elegantnu estetiku topografije osame i ominoznih lajtmotiva (kiša riba, disonantna klavirska tipka, kucanje na vrata) podiže na frenetičan nivo fascinantne briljantnosti, nelinearnu naraciju – zamršenim rukavcima radnje unatoč, zadržavši fokusiranom i koherentnom.

  

  Popularan skladatelj Alex (interpretacija karizmatičnog Javiera Reya, koji je podjednako neurotičnog, tormentnog umjetnika u kući na osami tumačio i u nažalost ne bez potencijala ali finalno promašenoj La casa del caracol Macarene Astorga iz 2021.), nakon bolnog razvoda doživljava kreativnu krizu te odlazi u kuću za odmor na plažu Tremore u Irskoj; jedini su mu blizi susjedi simpatičan postariji bračni par a ljubavni interes intrigantna tajanstvena djevojka Judy, no nakon strašne oluje u kojoj ga udari grom, Alex počinje doživljavati intenzivne glavobolje i opetovane halucinacije strašnih uprizorenja, koja bi mogla biti jednako lucidni snovi delirična mjesečarenja kao i shizofrene atake ili pak znakovite prekognicističke vizije.

  Redatelj rečene enigmatske rukavce vodi impresivno inteligentno i uznemirujuće atmosferično; tanku liniju koja dijeli razum od ludila odnosno traumu od introspekcije iščitavajući kao dvije strane istog novčića, Alexove intrapsihizme zapravo prikazujući kao hipnagoški fenomen budnog sanjanja – znanog drevnim misticima i srednjovjekovnim monasima, jednako tako i suvremenim kvantnim fizičarima, kao propriocepcijsko šesto čulo, spontano posezanje u informacijsko polje izvan temporalno-spacijalnih zadanosti – u svojevrsne Akaša zapise iliti vibrirajuće baze podataka energetskih utisaka, kvintesencije svih mogućih opcionalnih budućnosti, prošlosti i sadašnjosti, što Paulo vrlo efektno i rezonantno podcrtava spomenutim lajtmotivima (a oluju kao inicijalno intervencionističko bogojavljanje redatelj tematizira i u svom naslovu Durante la tormenta).

  

  Rečena pak spontanost ulaska u takva stanja ipak je inicijalno potaknuta numinoznom intervencijom demijurga (u mitologijama znana od Jupiterovog i Zeusovog atributnog groma/strijele preko onog strijelboga Peruna, Indre ili Jahve kao boga bljeska i groma do Thorova čekića ili Dagdhine toljage) – iznenadnom teofanijskom munjom ili gromom koji pogađa odnosno dotiče odnosno odabire protagonista kao, posljedično, odabranika ili posvećenika koji će kroz subliminalne procese kanalizirati potisnute sposobnosti i postati regulatorno oruđe u ruci viših, kozmičkih planova.

  Javier Rey iznosi ga zadivljujuće, bez preglumljivanja, pariraju mu i Ana Polvorosa i Josean Bengoetxea, ali i čitav ansambl s uigranom i emotivno uočljivom dinamikom koja ne može ostati neprimijećena, a što svakako daje dodatno srce i dušu ovom malom kulminativno napetom i katarzičnom remek-djelu.

  

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 2. ožujka 2025.

Piše:

Katarina
Marić