Spektakl specijalnih efekata ili dramaturško-narativni promašaj?
La Palma, mini-serija, Norveška, Španjolska, Netflix, 2024.
-
Još jedna neobična blagdanska televizijska serija dolazi ove sezone iz Norveške, a Božić smješta u tople predjele Kanarskoga otočja, omiljenoga ljetovališta brojnih Norvežana koji radije vole provesti blagdane u ugodnijim klimatskim okruženjima nego u glacijalnom ozračju svoje zemlje. Serija je naslov dobila prema od kopna najudaljenijem otoku arhipelaga, koji pritom ima i aktivan vulkan, važan za fabularnu okosnicu serije. Sama priča polazi od kontroverzne teze koja se pojavila početkom dvadeset i prvoga stoljeća kada su dva geologa iznijela tvrdnju o mogućnosti nastanka kataklizmičkoga tsunamija. Ako nekada u budućnosti dođe do velike erupcije na otoku, ona može rezultirati masivnim odronom zapadne padine vulkana, koji bi završio u moru, što će posljedično rezultirati megatsunamijem. Narednih je godina navedena teza znanstveno preispitana te se pokazalo da nema nikakvih dokaza da se tako nešto uistinu može dogoditi. Naravno, stvarnost je jedno a fikcija nešto sasvim drugo pa su ovu bombastičnu i katastrofičnu tezu scenaristi Lars Gudmestad i Harald Rosenlow-Eeg iskoristili kao polazište za miniseriju od četiri nastavka, koja progovara o godišnjem odmoru koji se pretvara u neslućeni pakao.
Priča povezuje individualno i kolektivno. Frederik (Anders Baasmo) i Jennifer (Ingrid Bolsø Berdal) sredovječni su bračni par u krizi, koji godinama božićno-novodišnje praznike provode na La Palmi. Boravak na otoku gotovo simbolizira njihovu bračnu rutinu i monotoniju. Evidentno nesretni jedno s drugim, sve se više međusobno udaljavaju, što utječe i na njihovu djecu: autističnoga sina Tobiasa (Bernard Storm Lager) i adolescentsku kći Saru (Alma Günther), koja teško uspostavlja odnos s okolinom. Rutinsko zimsko ljetovanje u njihovu će slučaju kroz suočavanje s katastrofom očito utjecati na ponovno zbližavanje te otkrivanje pravih obiteljskih vrijednosti. Drugi fabularni rukavac vezan je uz otočki geološki institut, čiji djelatnici – doktorandica Marie (Thea Sofie Loch Næss) i iskusan joj kolega Haukur (Ólafur Darri Ólafsson) otkrivaju neobičnu geološku aktivnost na otoku koja ih dovodi do mogućega zaključka o apokaliptičnoj erupciji, velikom odronu i kataklizmičkom tsunamiju.
Međutim, njihov nadređeni Alvaro (Jorge de Juan), koji se opekao u prošlosti zbog slične priče, ne želi riskirati svoj položaj, kao što i lokalne vlasti ne žele stvarati paniku jer je ona loša po masovni turizam. Ponovno se povezuje privatno s kolektivnim putem unošenja osobnih priča protagonista pa je Marie s bratom Erikom (Armund Harboe) preživjela tsunami na Tajlandu, koji je usmrtio njihove roditelje, a brata ostavio s teškim traumama. Treća fabularna linija odvija se u Norveškoj te je vezana uz Jensa Uvdala (Thorbjørn Harr), djelatnika ministarstva vanjskih poslova zaduženoga za krizne situacije i Jenniferina brata, koji nastoji pomoći sestrinoj obitelji te ostalim unesrećenim Norvežanima. Pritom se javlja raskol između dužnosti i obiteljskih osjećaja jer ima izravnu zapovijed da nikome izvan ministarstva ne smije prenositi informacije.
Fabularna kombinatorika je predvidljiva ponajprije jer su likovi plošni i papirnati, bez složenije psihološke razrade, pa se unose u očekivane situacije na koje očekivano reagiraju. Gledatelj je svjestan da će u nepredvidljivim i opasnim situacijama poljuljano obiteljsko zajedništvo biti postavljeno pred iskušenje čiji će rezultat predstavljati pozitivan pomak u obiteljskim odnosima. Mlada znanstvenica čiji je profesionalni predmet interesa rezultat traume iz prošlosti najučestalije je zlorabljen motiv u kojem se Hollywood usavršio, kao i sukob sa starijim nadređenim i političkim centrima moći koji ne žele slušati upozorenja znanstvene zajednice u ime kapitala i navodnoga suzbijanja širenja panike. Dramaturški najslabiji aspekt serije norveška je dionica koju nosi Jens. Priču je bilo moguće neznatno prestrukturirati pa da se ovaj segment sasvim zaobiđe jer nepotrebno retardira radnju, nije osobito razrađen, a protagonistov potencijalan romantičan odnos s kolegicom s posla nažalost ne vodi nigdje.
U La Palma Europa se nastoji igrati Hollywooda i pokazati da može isproducirati jednako bombastične naslove s nabrijanim specijalnim efektima. Serija je stoga u potpunosti identična američkim visokobudžetnim produkcijama u domeni filma katastrofe, kakve su velikim platnima žarile i palile devedesetih godina prošloga stoljeća, primjerice Deep Imapctu (1998) Mimi Rogers, Dante`s Peaku (1997) Rogera Donaldsona i Volcanou (1997) Micka Jacksona ili nešto recentnijim naslovima iz ovoga stoljeća poput 2012 (2009) Rolanda Emmericha. Navedeno znači da su dramaturška konciznost i promišljenost kao i razrađeni likovi od pozadinske važnosti, a naglasak je stavljen na skupe specijalne efekte te raskošno inscenirane prizore prirodnih i njima srodnih katastrofa, koje se nižu kao na pokretnoj traci ne bi li gledatelje i gledateljice držale prikovane za ekrane bez i trunka predaha. Pritom se scenaristi pretjerano ne zamaraju logičkim propustima u priči i nemotiviranim obratima, što je evidentno i u recentnoj seriji čiji scenarij vrvi rupama. Primjerice otvorenim pitanjem ostaje kako je netko mogao preživjeti u avionu na pisti koji je upravo pogodio megatsunami. Pritom je zrakoplov manje-više ostao na mjestu. Isto je tako Sarina ranija odluka da napusti avion jer je primila SMS poruku od predmeta svoga emotivnoga interesa scenaristički sasvim nemotivirana, da ne spomenem kako je u svega nekoliko dana preživjela dvije zrakoplovne nesreće.
La Palma doslovno predstavlja bježanje od svih mogućih katastrofa u vrlo kratkom vremenskom periodu: otrovnih plinova iz zemljine utrobe, brodskih udesa, zrakoplovnih nesreća, odrona, potresa, erupcija vulkana te u konačnici tsunamija. Pritom se napetost neprestano nastoji umjetno potencirati nepotrebnim ili nelogičnim obratima u radnji, što je prožeto nizom melodramatski intoniranih prizora koji su uneseni u cjelinu da bi se zadovoljili i oni gledatelji koji su skloni emocionalnom pražnjenju. Serija dakle osobito pametna nije, ali je na trenutke zabavna u toj svojoj katastrofičkoj suludosti.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 29. siječnja 2025.
