Fragmentirane naracije i propušte potencijal ludila

The Madness, mini-serija, SAD, Netflix, 2024.

  • The Madness, ako se povedemo za onom izrekom – nomen est omen, predstavlja pravo fabularno ludilo. Priča je usredotočena na Afroamerikanca i televizijskoga voditelja Muncieja Danielsa (Colman Domingo), koji je u mlađim danima bio angažiran u radikalnim društveno-političkim pokretima koji su se borili protiv američkoga rasizma, a ujedno mu je i otac završio u zatvoru nakon što je optužen za ubojstvo stanodavca koji je otvoreno iskazivao rasističke stavove. U zreloj je dobi protagonist sređeni pripadnik društva, uspješan na profesionalnom, a malo manje na privatnom planu jer je u procesu razvoda od supruge Elene (Marsha Stephanie Blake), što se odražava i na odnos sa sinom Demetriusom (Thaddeus J. Mixon). Pritom treba spomenuti i zastranjeni odnos s Kallie (Gabrielle Graham), kćeri iz prijašnjega odnosa. Junak, umoran od poslovnoga života, odlučuje se na neko vrijeme izolirati u unajmljenoj kući u šumama Pennsylvanije kako bi se posvetio svojim strastima, odnosno napisao roman. Gotovo idiličan boravak u prirodi biva prekinut na brutalan način jer tamo svjedoči ubojstvu bijelca Marka Simona (Tahmoh Penikett) kojega je upoznao dan ranije. Nakon tog trenutka, priča se zapliće te u nju bivaju uključene različite interesne strane: lokalna policija, FBI, antifašistička organizacija koja se zalaže za pravo na slobodno raspolaganje vatrenim oružjem, bjelačka suprematistička skupina koja želi rasno čistu Ameriku, multimilijarder Stu Magnusson (Bradley Whitford) te korporacija Revitalize i interesne skupine i pojedinci koji stoje iza nje.

    Probijanje kroz osam epizoda serije nalik je probijanju kroz labirint zapleta i podzapleta, narativnih rukavaca i epizoda, koje nastoje povezati različite trenutačno aktualne teme i skupine u američkom društvu, no to često rezultira bizarnom fabularnom kombinatorikom. Primjerice Muncieja prate različiti bijelci, stvarajući ozračje paranoje, koji kao da su povezani s rasističkom skupinom, a u svakom trenutku znaju gdje se nalazi. U jednom trenutku serije takav nadzor nad likom iznenada i nemotivirano nestaje, kao da su scenaristi zaboravili na ovu podradnju. Antifa skupina koja živi i djeluje u svojevrsnoj komuni, a zalaže se za slobodno posjedovanje oružja, također je neobična pojava. Kao da su producenti igrali na sigurno pa se nisu htjeli zamjeriti niti jednoj strani političkoga spektra pa su sve radikalne društveno-političke entitete sagledali kao negativne, što je vrlo slično ponašanju protagonista koji puno govori, ali malo čini.

    Serija autora Stephena Belbera poigrava se često korištenim konceptima. S jedne strane nalazi se običan lik u neobičnoj situaciji. Muncie se nakratko želi izolirati da bi sabrao misli, pokušao činiti nešto drugo u životu poput pisanja te eventualno popravio narušene obiteljske odnose. Pritom se zatekao u krivo vrijeme na krivom mjestu te je svjedočio nečemu čemu nije trebao, a u zločin uključene strane, kako bi skrenule pažnju sa sebe, nastoje mu podvaliti prijestup i prikazati da je on brutalni ubojica koji je zatečen u procesu čerečenja tijela. Povod za to pronalaze u činjenici da je ubijeni bio vođa bjelačke rasističke skupine, a da protagonist kao i njegov otac imaju povijest radikalne borbe protiv rasizma. Stoga nije teško pretpostaviti da će Daniels postati bjegunac, koji će na svoju ruku provoditi istragu u otežanim okolnostima kako bi pokušao dokazati nepovjerljivom sustavu da nije počinio ubojstvo. Navedeno će ga dovesti do niza zamršenih otkrića, ali i nevoljkosti organa reda da se zamjere utjecajnim vlasnicima korporacija koji se služe obimnim resursima da bi prikrili pravu narav svoje djelatnosti, često maskirane iza društveno proaktivnih ciljeva. Muncie je ujedno i lik u krizi, koji je izgubio egzistencijalnu neposrednost te se pomalo osjeća umorno. Taj krizni moment dodatno pojačavaju posrnule obiteljske veze pa optužba za zločin predstavlja izbacivanje iz kolotečine te svojevrsni put iskupljenja na kojem će spoznati prave vrijednosti te početi više cijeniti suprugu i sina.

    Običan lik u neobičnoj situaciji te lik u krizi dakle smješteni su u kriminalistički kontekst te okrilje paranoja trilera u koje je naoko upleteno propitivanje rasnih odnosa, no serija navedeno više koristi intrige radi jer malo toga ima za reći o suvremenom sistemskom rasizmu. Naspram toga je usmjerena na seciranje problematike korporativnoga utjecaja, sugerirajući da koncerni danas imaju neograničenu moć djelovanja ne samo na politiku i političare nego i na pravosudni i policijski sustav te medije. Ponovno nespretnom scenarističkom kombinatorikom zla korporacija u seriji dovedena je u vezu s vođom rasističke organizacije koji je slijepo vjerovao bogatašima da se zalažu za njegovu stvar, a zapravo su iznevjeravali nacionalne interese. The Madness ostavlja dojam da je cjelina trebala više scenarističke discipline te konkretnije profilirane fabularne linije jer je na ovaj način završila u dramaturškom neredu, kroz koji se provlači protagonistov rastući osjećaj paranoje, a pritom nikako ne pomažu logički propusti u priči i nemotivirani obrati. Cjelina se ujedno muči s fabularnim lukovima te njihovom logičnošću i sustavnošću, a pojedine epizode i s ritmom pripovijedanja.

    Pritom je serija mogla biti kraća barem za dvije epizode. Radnju neprestano retardiraju dramski segmenti u kojima se razmatraju, odnosno nastoje popraviti obiteljski odnosi, no pate od odveć sporoga ritma pripovijedanja. Posljednji nastavak gotovo je suvišan jer se priča gotovo razriješila u sedmoj epizodi. Nemotivirano postupanje Demetriusa u završnom nastavku kao i naprasno uklanjanje glavnoga negativca kako bi junak ostao na putu dobra i vrline te sam ne bi trebao uprljati ruke ne drže vodu. S druge stane, vizualno i stilski djelo je dopadljivo te je redateljski trojac Clement Virgo, Jessica Lowrey i Quyen Tran vrlo solidno obavio zadatak.

    The Madness može funkcionirati kao solidna zabava, no priča je imala više potencijala, koji se nažalost izgubio negdje po putu realizacije pa cjelinu najviše drži glumačka kreacija Colmana Dominga (The Birth of a Nation, The Color Purple).

    ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 8. siječnja 2025.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji