Dekonstrukcija negativca kroz gangsterski prikaz DC univerzuma
The Penguin, TV-serija, HBO Max, SAD, 2024.
-
Warner Bros. i HBO nastoje na tržištu parirati Disneyju koji je akvizicijom Foxa uspio ujediniti Marvelove filmske i serijalne ekranizacije u prepoznatljivi brand Marvel Cinematic Universe u kojem su djela ulančana te čine međusobno isprepletene dijelove sveobuhvatnije cjeline, a slično nastojanje uočljivo je i s Ratovima zvijezda nakon što se ista korporacija dočepala Lucasfilma. Istodobno je Warner Bros. s DC Comics nastojao povezati stripovske junake spomenutoga izdavača, doduše na nešto primitivnijoj razini putem ne osobito maštovita ostvarenja Batman protiv Supermana (Batman vs. Superman, 2016) Zacka Snydera. Posrijedi je postupak baštinjen iz stripovskih serijala koji su i zamišljeni da međusobno mogu posuđivati superjunake pa je Snyderovo ostvarenje u filmski opticaj uvelo slavne likove poput Wonderwoman i Aqumana, koji su ubrzo dobili vlastite filmske serijale. Za razliku od decentnijega Marvela te s iznimkom darkerskoga Batmana, DC-jev univerzum, u kojem superjunaci naokolo trčkaraju u šarenim trikovima, odavao je dojam campa i kiča, a kao preteče takvoga stilskoga opredjeljenja treba istaknuti ostvarenja Batman Forever (1995) i Batman & Robin (1997), koje potpisuje Joel Schumacher.
Serijal o Batmanu je od devedesetih do suvremenosti doživio čak četiri reboota. Prvo s redateljima Timom Burtonom i Joelom Shumacherom devedesetih (glavnu su ulogu tumačili Michael Keaton, Val Kilmer i George Clooney), potom s Christopherom Nolanom u prvom desetljeću dvijetisućitih (s Christianom Baleom u glavnoj ulozi), zatim nesretnim Zackom Snyderom i njegovom Justice League koja je nastala na temelju Batmana protiv Supermana (Batmana tumači ponešto nespretno za ulogu odabrani Ben Affleck) u drugom desetljeću novoga stoljeća te naposljetku s The Batman (2022) Matta Reevesa s Robertom Pattinsonom u glavnoj ulozi, koji nas vraća u protagonistove mlađe dane, a u narednih godinu ili dvije očekuje se premijera nastavka. Reeves zadržava darkerski štih karakterističan za protagonista, no zanimljivo ga vizualno nadograđuje kroz oniričku i halucinantnu urbanu slikovitost presvučenu kroz psihološku i egzistencijalističku prizmu, a pritom hrabar iskorak čini prikazivanje negativaca u mnogo realističnijem kontekstu.
Upravo je jedan od temeljnih poticaja serijalnoga Pingvina proizašao iz takvoga pristupa profiliranju likova jer se naslovni protagonist recentne HBO-eve serije izravno naslanja na sporednoga protagonista Oswalda Cobba, kojega u filmu, kao uostalom i u seriji, tumači neprepoznatljivi no izvrsni Colin Farrell. Pritom ne smijemo zanemariti niti utjecaj precijenjenoga filma Joker (2019) Todda Phillipsa s Joaquinom Phoenixom u naslovnoj ulozi. Spomenuto je ostvarenje od sporednoga karaktera te negativca u DC-jevu univerzumu stvorilo glavni lik i antijunaka koji provocira društveni establišment. Bez uspjeha ovoga uratka teško da bi bilo serijalnoga Pingvina, posebice u izdanju u kakvom ga imamo prilike gledati.
Za razliku od groteskne i izobličene figure koju je odlično tumačio Danny DeVito u Batman Returns (1992) Tima Burtona, Farrellov Pingvin mnogo je prizemljenija i realističnija persona. Posrijedi je fizički nakazna i ograničena figura, sirova lica izbrazdana ožiljcima te s problemima s nogom koji uzrokuju šepanje pa se gega nalik pingvinu, od kuda potječe i njegov neslavni i omraženi mu, u srži degradirajući nadimak, koji ga podsjeća na fizičku i društvenu marginalizaciju te činjenicu da ga je u kriminalnom miljeu malotko doživljavao ozbiljno. Oswald Cobb drugorazredni je gangster koji radi za mafijaškoga bossa Carminea Falconea (Mark Strong) u kriminalu ogrezlom Gotham Cityju. Radnja serije nastavlja se na vrijeme radnje The Batmana, gdje Cobba upoznajemo kao voditelja noćnoga kluba čiji je pravi vlasnik Falcone. Fabularni okidač u seriji je mafijaševa smrt, koja otvara mogućnost borbe između suprotstavljenih obitelji za prevlast nad gradom, ali i frakcija unutar same obitelji Falcone. Upravo u navedenoj situaciji Pingvin vidi mogućnost za vlastitim uzdizanjem, što treba predstavljati briljantno odigranu igru, u kojoj će se osvetiti svima koji su pridonijeli njegovoj marginalizaciji i poniženju. Oswald će tako pokušati sjediti na više stolica, istodobno spletkareći protiv svih uključenih strana, no tvrdokoran problem predstavljat će mu Sofia Carmine Gigante (Cristin Milioti). Carmineova kći na početku priče, i nakon što je Cobb zbog poniženja ubio njezina ljubljena brata Alberta (Michael Zegan), biva puštena iz psihijatrijske ustanove, gdje je provela cijelo desetljeće poradi navodnoga serijskog ubijanja prostitutki po gradu, što joj je priskrbilo nelaskav nadimak Hangman te zazor unutar obitelji.
Slično kao u Jokeru, tako i The Penguin liku koji je u stripu i njegovim ekranizacijama bio postavljen kao entitet bez psihologije, jednostavno oličenje psihopatologije i negativnosti, sada nastoji ponuditi produbljenu psihološku dimenziju, koja je motivirana njegovom prošlošću. Gledajući seriju, nije teško uočiti da protagonist ima patološki blizak odnos s majkom, koja potiče njegov neograničeni narcizam, ključan u narativnoj sadašnjosti za njegov specifičan oblik djelovanja u gradskom podzemlju. Sedma epizoda naslovljena Top Hat uvodi nas u domenu psihološke traume iz djetinjstva kao zametka osjećaja drugosti i poniženosti. U konačnici se ispostavlja da su Oswald i Sofia mnogo sličniji likovi nego što se na prvu čini jer srž njihove pobune i želje za dokazivanjem leži upravo u obiteljskim i društvenim relacijama iz prošlosti – u njegovu slučaju prevladavaju klasni, a u njezinu rodni parametri.
Serija od osam nastavaka koji prosječno traju šezdesetak minuta, a autorski je potpisuje Lauren LeFranc, fabulu lišava nadnaravnoga te je usmjerava na kolosijek gangsterskoga žanra pa su posrijedi Dobri momci zapakirani u DC ruho. U okvirnom segmentu priče stoga se susrećemo s dobro poznatim motivima te fabularnim sklopovima gdje se razne interesne skupine bore za kontrolu, moć i prevlast, a protagonist predstavlja aktivno središte priče preko kojega se antagonističke kriminalne sile ukrštavaju.
Taj je gangsterski segment manje zanimljiv jer počiva na učestalo korištenim motivima i tipovima likova, što su autori vjerojatno i sami shvaćali pa je iskorišten tek kao povod za ekstenzivan portret naslovnoga lika. Oswald Cobb projekcija je populističkoga političara koji svakome govori ono što želi čuti, a pritom najviše koristi nastoji izvući za sebe. Pingvin se obraća obespravljenim masama, polusvijetu koji je ogrezao u kriminal jer su ga društvene elite zaboravile. Posrijedi je projekcija prezrenoga radništva koje više ne pronalazi uporište u lijevim političkim strujanjima pa se opredjeljuje za populističke manipulatore i desnicu, koje utjelovljuje upravo na riječima spretan Oswald Cobb, koji svojim retoričkim strategijama uspijeva pridobiti masu u vlastitu misiju. Njegov uspjeh počiva na uspješnom uvjeravanju društveno marginaliziranih da su političke i ine elite zaboravile na njihove potrebe pa stvara podzemnu vojsku koja je spremna rastočiti urbano društveno tkivo.
Kroz lik Sofije, u odličnoj glumačkoj kreaciji Cristin Milioti, u seriju se nastoje unijeti feministički akcenti, koji se dodatno razrađuju kroz primjere različitih oblika ženske solidarnosti koji se ostvaruju kroz priču. Mafija je muška priča, a muškarci drže pravni, policijski i medicinski sustav koji ima moć odlučivanja o nečijoj nevinosti i krivnji, normalnosti i devijantnosti, što po protagonisticu ima pogubne posljedice kada se drzne preispitati muški autoritet. Sofijina odmazda nije usmjerena samo na Cobba nego i na članove vlastite obitelji, za čiju smrt otvoreno kaže da nema potrebe za žalovanjem jer su to sve bili loši ljudi te će svijet bez njih biti bolje mjesto. Nažalost, segment priče vezan uz protagonisticu nije scenaristički najspretnije izveden. U fabulu je uvedena kao prijeteća figura upravo puštena s psihijatrije da bi u četvrtoj epizodi Cent`Anni dobili pretpovijest koja mijenja gledateljevo viđenje njezine situacije. Preobrazba od u načelu dobre osobe do osvetoljubivoga stvorenja izvedena je zbrzano i slabo motivirano, pa u konačnici Sofia predstavlja iskarikiranu negativku koja je zapravo trebala biti pozitivka.
The Penguin u vizualnom sloju uspješno rekreira mračan batmanovski svijet, koji dodatno naglašava portretiranje urbanoga podzemlja te urbane sredine u poodmaklom stupnju društvenoga rasapa. Epizode potpisuju poznatiji (Craig Zobel, Helen Shaver) i manje poznati (Krvin Bray, Jennifer Getzinger) redatelji i redateljice, no cjelina je vizualno ujednačena, sa stiliziranom uporabom zagasitih boja te low key osvjetljenja, koji seriji daju noirovski štih.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 2. siječnja 2025.