Remake koji se nikada nije trebao dogoditi

Twisters, red. Lee Isaac Chung, Japan SAD, HBO MAX, 2024.

  • Druga polovica devedesetih godina prošloga stoljeća doživjela je veliki revival filma katastrofe, u kojima su svijetu prijetile erupcije raznih vulkana (Dante`s Peak, 1997; Volcano, 1997), razorni asteroidi iz svemira (Deep Impact, 1998; Armageddon, 1998) te gigantska čudovišta iz noćnih mora (Godzilla, 1998). Jedan od većih hitova, međutim, bavio se vremenskim nepogodama, odnosno tornadima. Posrijedi je Twister (1996) Jana de Bonta, uspješnoga snimatelja koji je dvije godine prije nastanka spomenutog ostvarenja prešao u redateljske vode s blockbusterom Brzina (Speed, 1994) s Keanu Reevesom i Sandrom Bullock u glavnim ulogama. Twister je bio ambiciozan ljetni naslov, čiji je suscenarist bio bestseler spisatelj Michael Chrichton (Jurski park), a producent Steven Spielberg. De Bont je pak bio opravdan izbor za redatelja očito u nastojanju da se ponovi adrenalinski učinak redateljskoga mu prvijenca, što je proizlazilo i iz same naravi priče. Djelo je prikazivalo lovce na tornada, skupinu znanstvenika koji nastoje prodrijeti u srž ovoga meteorološkog fenomena, što je pritom za Jo (Helen Hunt) imalo i ulogu osobnoga iskupljenja jer joj je otac poginuo u djetinjstvu dok ju je pokušao spasiti od tornada.

    Kako Hollywood više od svega voli reciklirati, na red su došli filmski hitovi iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Posrijedi je cikličan proces, koji se u prosjeku odvija svakih tridesetak godina. Stasava nova mlada publika kojoj je zazorno gledati zaboravljene filmove stare tri desetljeća pa se poseže za prepravcima, u kojima se priča osuvremenjava kako bi bila u skladu s duhom vremena u kojem potencijalni konzumenti ostvarenja žive te glumačkom postavom koja im je godinama, ponašanjem i svjetonazorom bliska.

    Danas je ujedno prisutan i fenomen u kojem se brišu granice između remakea i reboota. Primjerice, Twisters, koji redateljski potpisuje Lee Isaac Chung (Minari), istodobno funkcionira kao jedno i drugo. Unatoč velikom potencijalu za dodavanje novih priča te uspjehu na kinoblagajnama, de Bontovo ostvarenje, što iznenađuje, nikada nije polučilo nastavke. Twisters pak preuzima određene konture priče izvornika: lov na tornado, osobna tragedija, borba za kolektivne ciljeve, znanstvena radoznalost, što ga dovodi u okrilje remakea, tim više što počiva jednim dijelom na kulturnom kapitalu prethodnika. S druge strane, likovi su novi i pomlađeni, a priča se koristi otrcanim motivom umirovljenja. Kate Carter (Daisy Edgar-Jones) u ambicioznim je studentskim danima bila predani lovac na tornada dok njezinu skupinu kolega nije zadesila kataklizmička oluja koja je usmrtila troje studenata, a među njima i njezina partnera. U narativnoj sadašnjosti protagonistica se zaposlila u njujorškoj meteorološkoj postaji na dosadnom uredskom poslu, gdje joj pristupi bivši kolega Javi (Anthony Ramos) s intrigantnom ponudom da se vrati na teren, koju ona nevoljko i navodno na kratko vrijeme prihvaća. Izmjene u konceptu i likovima, ali zadržavanje prepoznatljive okosnice znanstvenoga lova na tornada, od ostvarenja čine reboot, koji će vjerojatno nakon komercijalnoga uspjeha na kinoblagajnama prerasti u filmski serijal.

    Twisters nam na zanimljiv način može dočarati kako se američka filmska industrija razvijala u vremenskom rasponu od devedesetih godina prošloga stoljeća do suvremenosti. Da se razumijemo, nije niti de Bontov film bio primjer kompleksne zabave, ali u usporedbi s njim recentni uradak djeluje kao da mu je scenarij pisala umjetna inteligencija. Pritom sve mora izgledati veće, skuplje i bombastičnije. Stoga i naslov Twisters jer sada nemamo samo jedan tornado, nego ih je posrijedi više, a ponekad se i usporedno javljaju. Područje na kojem se radnja odvija upravo je u tom trenutku izloženo višekratnim olujama, iako se scenaristi nisu uopće zamarali da navedeno motiviraju, odnosno da gledateljima ponude ikakva objašnjenja koja bi zbivanja u priči barem donekle pokušala učiniti uvjerljivima. Tornada su pritom izrazito razorna, pojavljuju se nenadano, a gledatelj svjedoči i pojavi plamenoga tornada nakon što oluja prođe kroz rafineriju nafte. Pritom imperativ postaje isprazna bombastičnost, dok likovi i priča balansiraju na rubu banalnosti.

    Predimenzioniranost se očituje i u činjenici da ne postoji samo jedna skupina koja lovi tornada, nego se javljaju dvije grupe oprečnih svjetonazorskih i poslovnih modela. Prva, koja djeluje ozbiljno, ispostavlja se da je vezana uz krupni kapital i tajkune koji žele zaraditi na nesrećama nevremenom pogođenoga stanovništva. Druga, koja djeluje ruralno i neozbiljno, proizlazi da se bori za pravu stvar i kolektivnu dobrobit. Kate u početku balansira između njih da bi se kao prava junakinja opredijelila za „dobre dečke“ te pritom našla i ljubav života, iako je sama ljubavna priča monotono izvedena, a između Glena Powella i Daisy Edgar-Jones nedostaje kemije. Kao i svakom šablonskom blockbusteru, naglasak je na tradicionalnim vrijednostima ljubavi, obitelji te komunalnih sprega, koje trebaju predstavljati suprotnost agresivnom individualizmu. Pritom se Kate, koja se boravkom u gradu odvojila od svojih ruralnih korijena, ponovno treba integrirati u zajednicu, a u tome će joj pripomoći lokalni mladić Tyler Owens (Glen Powell), koji nije samo meteorolog nego i internetski celebrity.

    Između akcijskih i katastrofičkih scena prekrcanih očitim CGI-em, ugurani su mirniji segmenti priče, koji prikazuju povezivanje likova te njihov razvoj prema društvenoj osjetljivosti jer će opaki tornado u završnici krenuti prema nezaštićenom provincijskom gradiću, a jedina potencijalna šansa za spasenje bit će im eksperiment protagonista za koji nitko nije siguran hoće li uopće polučiti uspjeh. Akcijski su prizori spektakularni no rutinski izvedeni, a ostavljaju dramaturšku pustoš. Priča je nakrcana tornadima i suparništvima te ispremrežena čeprkanjima po osobnim traumama, što ostavlja dojam kao da smo sve to već nebrojeno mnogo puta gledali. Osim tanašne priče, likovi su na rubu banalnosti: jednodimenzionalni, stereotipni, svedeni na opća mjesta te u konačnici strašno nezanimljivi i dosadni.

    Twisters je remake/reboot koji se nikada nije trebao dogoditi jer za njim ne postoji opravdana potreba.

    ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 2. siječnja 2025.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji