Hagiografija u književnosti i na filmu

Hrvatska književnost i film II: General, red. Antun Vrdoljak, 2019.; Prema romanu Ratnik, pustolov i general autora Nenada Ivankovića iz 2001.

  • Pustolovno-povijesni roman Ratnik, pustolov i general autora Nenada Ivankovića (2001.) prikazuje generala Antu Gotovinu kao arhetipskog junaka koji balansira između ratničkog kodeksa i ljudske empatije, pri čemu je vidljivo jasno Ivankovićevo propitivanje granica između vojnog pragmatizma i moralnih dilema. Ivanković, nadalje,  u svojem narativu propituje i problematiku identiteta koja je u prvom redu naglašena kroz Gotovininu potragu za pripadanjem, bilo kroz vojne strukture, nacionalni otpor ili osobne odnose. Jednako tako, koristeći tehniku selektivne retrospekcije, a s ciljem omogućavanja čitatelju dubinskog razumijevanja ključnih trenutaka Gotovinina života, pripovjedački se fokus organizira na način konstruiranja emotivne povezanosti čitatelja s glavnim likom. Stil pisanja usmjeren je prije svega na čitatelja, na olakšavanje razumijevanja glavnoga lika kojega se ne predstavlja isključivo kao vojskovođu, nego i kao čovjeka s kompleksnim identitetom. Gotovina u književnom djelu tako simbolizira borbu Hrvatske za ostvarenje političke neovisnosti i teritorijalne suverenosti. Kroz njegov lik i priču Ivanković zapravo gradi narativ o kulturnoj hegemoniji u kojoj glavni junak postaje simbol nacionalnog identiteta, utjelovljene vrijednosti poput hrabrosti, otpornosti i zajedništva.

    Vješto balansiranje između pripovijedanja i povijesne analize svakako je odlika Ivankovićeva književnog rukopisa. Međutim, povremeni padovi u glorifikaciju glavnoga junaka, njegovo mitologiziranje do mjere da se predstavlja herojem bez mana, otežavaju dublju analizu moralnih dilema i političkih složenosti njegove uloge u ratu, te kritički odmak općenito. Dodamo li navedenom suviše prisutan dokumentaristički pristup u pojedinim dijelovima, ali i lišenost literarne dinamike – dolazimo do onih elemenata književnog predloška, između ostalih, zbog kojih redatelj Antun Vrdoljak svojim ratnim filmom General (2019.) i nije ostavio značajnijeg traga. Naime, za razliku od Ivankovićeva nastojanja da dublje zađe u osobnost glavnog junaka, Vrdoljakov Gotovina je posve idealizirana figura s vrlo malo prostora za introspekciju ili emocionalnu dubinu. Jednako tako, sporedni likovi često su stereotipizirani ili tek svedeni na funkcije u radnji te im nije ostavljeno prostora za neki značajniji razvoj.

    Režija se tako oslanja prvenstveno na kronološko prepričavanje te je lišena mogućnosti bilo kakvog značajnijeg istraživanja šireg konteksta ili unutarnjih propitivanja. Dijalozi su najčešće didaktični i umjetni te se ostavlja dojam kako je osnovni cilj filma zapravo odavanje počasti generalu kao simbolu hrvatske borbe za neovisnost. Klišeiziranje filmske priče, prikazivanja antagonista kao jednodimenzionalnih zlikovaca, odsustvo nijansiranja perspektive povijesnih sukoba, odsustvo dublje psihološke analize, slabosti u adaptaciji biografskog materijala – temeljni su elementi Vrdoljakova narativa. Nije stoga ni čudo što je ovaj film naišao na brojne kritike te izazvao raspravu u javnosti i među kritičarima.

    Plošnost u prikazivanju filmske priče, nedostatak dublje psihološke analize likova i njihovih odnosa, pokazuje tako i svoje nedostatke u glumačkoj izvedbi. Goran Višnjić u ulozi Ante Gotovine nastupa suzdržano i minimalistički, oslanjajući se nerijetko na govor tijela i emocionalnu kontrolu. Višnjićeva karizma, dakako, pomaže u oblikovanju glavnog junaka, međutim njegova je uloga često previše idealizirana, a rigidnost i formalni ton dijaloga umanjuju prirodnost izvedbe. Nadalje, iako predstavlja važnu emotivnu poveznicu s Gotovininim privatnim životom, uloga Dunje (njegove supruge) koju utjelovljuje Marijana Mikulić, ostaje nedovoljno razrađena, ograničena slabim scenarijem. Među ostalim glumcima svakako valja izdvojiti Mustafu Nadarevića u ulozi generala Janka Bobetka, a čiji je prikaz suveren i karizmatičan bez obzira na to što povremeno klizi u klišeje vojnog autoriteta.

    U zaključku valja istaknuti kako je film General imao potencijala postati snažno biografsko i povijesno djelo, ali je ostao na razini jednodimenzionalne reprezentacije. Za razliku od Ivankovićeva književnog predloška kojim je donekle uspio ući u složenost tematske problematike, filmsko je ostvarenje lišeno narativne dubine i veće estetske vrijednosti. No, treba reći da je film u ključnom bio odan predlošku – tzv. hagiografski pristup prema Gotovini (čiji je život prema onome što je poznato bio sve osim svetačkog) iz knjige preuzeo je i Vrdoljak u svom filmu, prikazujući ga kao junaka novije hrvatske povijesti, čije su mane i kontroverzne životne epizode zaboravljene zbog njegovih ratnih zasluga.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    © Iva Rosanda Žigo, FILMOVI.hr, 11. prosinca2024. 

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše:

Iva Rosanda
Žigo

kritike i eseji