Autentičan i prepoznatljiv autor koji prkosi dramaturškim konvencijama i produkcijskom sustavu

Nezavisni projekti Anđela Jurkasa: Zbog tebe, Fuck Off I Love You, Happy End: Glup&Gluplji 3, Do kraja smrti, 4:2

• 

  Anđelo Jurkas, samouki redatelj i autor, jedan je od istaknutih predstavnika nezavisne filmske produkcije u Hrvatskoj. Njegov rad karakteriziraju inovativni pristupi filmskoj umjetnosti, često obilježeni kombinacijom pop-kulturnih referenci, autorske estetike i odmaka od tradicionalnih obrazaca hrvatske kinematografije. Trilogija filmova Zbog tebe (2016.), Fuck Off I Love You (2017.) i Happy End: Glup&Gluplji 3 (2018.) predstavlja središnji dio njegovog filmskog opusa, a prožeta je tematikom ljubavi i muško-ženskih odnosa.

  Zbog tebe: Prvijenac nezavisne produkcije

  Film Zbog tebe debitantsko je djelo Anđela Jurkasa koje, premda nastalo u gotovo gerilskim uvjetima, uspijeva okupiti respektabilnu glumačku postavu i privući pozornost šire javnosti. Strukturiran kao mozaik sedam nepovezanih priča, film tematizira različite aspekte ljubavi i međuljudskih odnosa (Njegić, 2016). Iako su recenzije bile podijeljene, od pohvala za iskrenost i entuzijazam do kritika zbog dramaturške aljkavosti (Homovec, 2016), Jurkasovo inzistiranje na nezavisnoj produkciji bez potpore HAVC-a izazvalo je zanimanje publike i struke (Sinovčić, 2016).

  Film se istaknuo i zbog unikatnog soundtracka s hrvatskim i inozemnim izvođačima, što pridonosi njegovom prepoznatljivom pop-kulturnom identitetu (Jutarnji.hr, 2016). Kritičari poput Ivančevića (2016) istaknuli su kako film donosi svježinu u hrvatsku kinematografiju, dok su drugi, poput Homovca (2016), smatrali da je film dramaturški nedosljedan. Ova produkcija bez potpore HAVC-a svjedoči o autorskoj hrabrosti i želji za eksperimentiranjem (Derk, 2017).

  

  Fuck Off I Love You: Kontinuacija i izazovi

  Drugi film u trilogiji, Fuck Off I Love You, nastavlja istraživati složenost muško-ženskih odnosa, pritom zadržavajući Jurkasovu prepoznatljivu kombinaciju dramskog i humorističkog pristupa. Ovaj film dobio je više tehničkih pohvala nego njegov prethodnik, ali i dalje pati od nedostatka konzistencije u naraciji (Radić, 2017).

  Jurkas ponovno zauzima središnju ulogu u filmu, što su neki kritičari protumačili kao egocentričan pristup (Pavlić, 2017). Unatoč tome, elementi poput korištenja estradnih zvijezda i pop-kulturnih referenci pridonose specifičnoj atmosferi filma, što ga izdvaja iz konvencionalnih okvira hrvatske kinematografije (Kolar, 2017). Estradne zvijezde u filmu pojavljuju se u netipičnim ulogama, što pridonosi osebujnom tonu ove produkcije (Vešković, 2017).

  Iako film pokazuje napredak u odnosu na Zbog tebe, kritičari su i dalje prepoznali nedosljednost u narativnoj strukturi i preopterećenost sadržajem. Radić (2017) ističe kako prevelik broj vinjeta rezultira zamorom kod gledatelja, dok Čegir (2017) naglašava da je Jurkasov stil i dalje nedovoljno zreo, posebno u razumijevanju ženskih likova.

  

  Happy End: Glup&Gluplji 3: nominalni zaključak trilogije koji to nije

  Nominalno po autoru treći dio trilogije, Happy End: Glup&Gluplji 3 zamišljen je kao provokativna komedija o dvojici nezaposlenih tridesetogodišnjaka koji nude tajnovite seanse ženama u nevolji. Jurkas se nastavlja oslanjati na svoj prepoznatljivi stil, no kritičari poput Veškovića (2017) postavljaju pitanje je li ovaj film uspio pružiti zadovoljavajući zaključak trilogije. Kritika se pitala zašto je baš Happy End: Glup i gluplji 3 zaveden kao finale trilogije, a ne Do kraja smrti koji se žanrovski, tematski i stilski naslanja na prethodna dva filma (Njegić, 2018).

  Do kraja smrti: Niz nepovezanih priča

  Film Do kraja smrti Anđela Jurkasa mozaične je strukture, sastavljen od niza dramaturški nepovezanih priča o ljubavi koja nadilazi razne prepreke poput rasnih, dobnih i rodnih razlika. Svaka priča temeljena je na stihu kultne pjesme, što pridonosi jedinstvenom spoju glazbe i naracije, prepoznatljivom za Jurkasov stil​.

  

  Unatoč impresivnoj glumačkoj postavi, kritičari su istaknuli da film pati od scenarističkih i režijskih nedostataka. Najbolji dio filma, prema mišljenju nekih, jest scena u kojoj dvoje otuđenih supružnika (Bojana Gregorić i Luka Dragić) putuju u tišini, dok se njihovi unutarnji monolozi ispisuju na ekranu. Ova scena označena je kao jedan od najemotivnijih trenutaka u Jurkasovoj karijeri​.

  Rad na filmu bio je obilježen skromnim budžetom i oslanjanjem na entuzijazam glumačke ekipe, što je rezultiralo raznolikim kvalitetama pojedinih segmenata. Iako tematski zanimljiv, film je često kritiziran zbog pretjerane patetičnosti i klišeja​ (Radić, 2019).

  

  4:2: Sportska drama s emocionalnom jezgrom

  4:2 je film koji istražuje paralelu između sportskog trijumfa i osobnih borbi. Dok se radnja odvija tijekom ključne nogometne utakmice Svjetskog prvenstva, priča prati Paolu i Petra na njihovom emocionalnom putovanju prema Gorskom kotaru. Njihova osobna drama, obiteljski izazovi i simbolika nogometa kao zajedništva i strasti čine jezgru filma. Kritičari su pohvalili ideju filma koji se gotovo u cijelosti odvija u automobilu, hvaleći spoj radijskog prijenosa s introspektivnim trenucima likova, ističući doprinos glumačke ekipe autentičnosti priče.

  Djelovanje izvan okvira sustava

  Jurkasov rad u cjelini kritiziran je zbog dramaturške nepovezanosti i sklonosti „naivnim klišejima“ (Derk, 2017; Pavičić, 2017), dok su ga drugi hvalili zbog hrabrosti i inovativnosti u okviru nezavisne produkcije (Njegić, 2015). Njegov rad definiran je odlukom da djeluje izvan sustava institucionalnog financiranja, što mu osigurava umjetničku slobodu, ali i otežava komercijalnu isplativost (Grgić, 2019).

  Upravo je ta nezavisnost ono što ga stavlja u fokus kao jednog od najistaknutijih nezavisnih autora u Hrvatskoj. Premda tehnički nesavršena, njegova djela nose dozu autentičnosti i prepoznatljivosti koja privlači i iritira jednako. Njegovo djelovanje izvan okvira sustava omogućuje mu eksperimentiranje s formom i sadržajem, iako ga to često dovodi u sukob s konvencionalnim očekivanjima filmske publike i kritike.

  Rad Anđela Jurkasa predstavlja zanimljiv eksperiment u hrvatskoj kinematografiji. Dok kritičari i dalje analiziraju njegove uspjehe i nedostatke, jedno je jasno: Jurkas je autor koji izaziva reakcije i potkopava standardne okvire filmske produkcije u Hrvatskoj. Njegova djela svjedoče o potencijalu nezavisnog filma i njegovoj sposobnosti da, unatoč ograničenim sredstvima, prodrma ustajale strukture domaće kinematografije. 

  © Zlatko Vidačković, FILMOVI.hr, 27. studenog 2024.
  
  Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije
  iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.

Piše:

Zlatko
Vidačković