Novi generacijski klasik hrvatskog dječjeg filma

Hrvatska književnost i film: Dnevnik Pauline P., red. Neven Hitrec, 2022. (prema romanu Sanje Polak, 2000.)

  • Kad je 2000. godine Sanja Polak prvi put objavila svoj ultrapopularni dječji roman Dnevnik Pauline P., najvjerojatnije je morala slutiti da će postati jednom od najčitanijih književnica suvremene hrvatske književnosti. Naime, umješno se poslužila provjerenom formulom uspjeha – pisanjem u prvom licu, u dnevničkoj formi, s dječjim protagonistom iz nižih razreda osnovne škole i njegovim maštovitim pustolovinama, kakvoj su već pribjegli i planetarno popularni René Goscinny i Jean-Jacques Sempé u Nikici (Le Petit Nicholas, serijal započet 1959.), odnosno Anders Jacobsson i Sören Olsson u serijalu o dječaku Suneu (započetom 1984.) te Bertovim dnevnicima (Berts dagböcker, serijal započet 1987.) O istima su snimljeni i uspješni filmovi – između ostalih, primjerice, Sune protiv Sunea (Sune vs. Sune, 2018) Jona Holmberga ili Nikica u potrazi za blagom (Le trésor du petit Nicolas, 2021) Juliena Rappeneaua.

    I dok se Nikica još uvijek drži retro-vrijednosti i evocira družbeničke dogodovštine na tragu kako domaćeg dječjeg klasika Mate Lovraka ili suvremenijeg Ivana Kušana, odnosno naslove poput Družine Sinjeg galeba Tone Seliškara, Junaka Pavlove ulice Ferenza Molnára ili Emila i detektiva Ericha Kästnera, tako su Sune i Paulina senzibilitetom bliži suvremenim generacijama (primjerice, obje ekranizacije među brojnim razrednim dogodovštinama biraju uvrstiti motiv vršnjačkog suparništva – kod Sunea je to novi učenik s kojim junak dijeli ime, kod Pauline pak jednako tako nova učenica, pri čemu u oba slučaja od antagonista postaju prijatelji). Mjesto sirotog i najčešće uzornog djeteta prošlosti dakle posvemašnje zauzimaju neka nova, obična djeca iz susjedstva – dopadljiva, dosjetljiva i slobodoumna.

    Ipak, Paulinin karakter može se promotriti dvojako – kao onaj bistre i maštovite djevojčice snažne volje, no ujedno se da okarakterizirati i kao ne pretjerano simpatičan ili razmažen (vrlo nalik onom djevojčice Sofije u izvrsnom dječjem filmu Ljeto kada sam naučila letjeti Radivoja Andrića, 2022). Isto automatski načima pitanje sveukupne poprilično skromne vrijednosti knjiškog predloška (uobličenog i u formu kazališne predstave 2005. u Žar ptici u režiji Snježane Banović) uvedenog u školsku lektiru nauštrb mnogim vrijednim djelima koja današnjoj sve manje čitajućoj mladoj populaciji ostaju nepoznata pa se propušta ionako rijetka mogućnost da ih upoznaju, a i same ne samo obrazovne nego i odgojne, didaktičke poruke kakve Dnevnik Pauline P. odašilje upitne su. Iako, s druge strane, svojom neformalnošću, općom obljubljenošću te bestselerskom kvalitativnošću djelo čini svojevrstan otklon od petrificiranog determiniranog kanona koji nikad ne bi niti smio biti institucionalizirano stratificiran, normiran i nedodirljiv, odnosno ako ništa, a ono barem potiče kakav-takav razvoj u suvremenosti posvemašnje atrofiranih čitateljskih navika.

    Na stranu takve rasprave; film ne samo da odlično lovi predložak o light-humornim pustolovinama djevojčice a naknadno u knjiškom serijalu i tinejdžerice Pauline, on jednako tako umješno staje uz bok inim modernim europskim naslovima koloritnog i razigranog, živahnog i vedrog, dinamičnog i pomaknutog dječjeg svijeta, s izvrsnom malom glumicom Katjom Matković u naslovnoj roli i uopće vrlodobrom dječjom postavom i raspoloženim odraslima, na čelu s Juditom Franković Brdar (kamera Dragan Marković, montaža Slaven Zečević, scenografija Tajana Čanić Stanković, kostimografija Ivana Zozoli Vargović – svi redom zaslužuju pohvale).

    Naslov je to koji razbija predrasude o domaćem filmu, koji pozamašno grabi naprijed u općem procvatu domaćeg dječjeg filma i koji se fino sljubljuje sa senzibilitetom Nevena Hitreca za dječju psihologiju (prethodno iskazan u odličnom dokumentarcu Povuci-potegni, 2020) odnosno koji očigledno najavljuje novi serijal filmova o Paulini, na tragu onog o Koku, s novim zgodama koje će se prezentirati u netom najavljenom Drugom dnevniku Pauline P. (U tom bi slučaju za ekranizaciju još preostali: Pobuna Pauline P., Gorski dnevnik Pauline P., Morski dnevnik Pauline P., Skijaški dnevnik Pauline P., Priče s plaže Pauline P.) Sve zajedno očigledno upućuje na to da će rečeni serijal postati jedan od najpopularnijih i najgledanijih hrvatskih kinematografskih iskustava, baš kao što je i sama autorica Sanja Polak (vrlo nalik britanskoj glumici Natalie Dormer!), uz Sanju Pilić, Julijanu Matanović ili Mira Gavrana od svog pojavljivanja na književnoj sceni među najčitanijim i najpopularnijim hrvatskim autori(ca)ma.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 20. studenog 2024.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji