Neuvjerljivi prirodni nabujak dobrih namjera
Bijeg (The Outrun), red. Nora Fingscheidt, Velika Britanija, Njemačka, 2024.
-
.png)
Treći dan 22. Zagreb film festivala u tu hladnu zimsku noć uputih se na jednu od lokacija festa, kino Kinoteka. Program se zvaše Velikih 5, gdje se prikazuju recentni filmovi najvećih 5 europskih država. Tako je kinematografija Velike Britanije ponudila novi naslov Nore Fingscheidt: Bijeg (The Outrun), redateljice poznate po hvaljenom filmu Razbijačica sustava o neprilagođenoj ili neshvaćenoj djevojčici i njezinu turbulentnom odrastanju.
Iz kaotične svakodnevnice jedne djevojčice Nora Fingscheidt prebacila se na kaotični život 29-godišnje Rone, Engleskinje rođene u Škotskoj na farmi ovaca, na prekrasnom škotskom arhipelagu Orkney. A Orkney je više od prirode, krajolika i samo prostora za život. Orkney je priča u priči, surov i blag, plav i zelen, crn i siv, on je sve najnemogućije i najmogućije što vam Zemlja može pružiti. Vjetrovi i valovi koji sežu do nemjerljivih visina mogu pružiti utočište samo najnemirnijima od svih nas koji ne traže utočište nego možda i sam kraj.
Rona (Saoirse Ronan) je biologinja koja živi u nemirnom i kaotičnom Londonu, u vezi je sa simpatičnim dečkom, no Rona je uz to i ranjiva alkoholičarka, nestalna i temperamentna kao i otočje s kojeg dolazi. U sve je uključena i problematična priča oko njezina bipolarnog oca koji je imao svoje psihotične epizode kroz cijeli njezin život. Majka se okrenula vjeri i Bogu, što Ronu naročito živcira. Nakon što dotakne dno, prisiljena je potražiti pomoć, no neće sve ići tako glatko. Vratit će se na rodni otok te tamo naučiti ili ne naučiti svoju lekciju života, u sprezi s prirodom, s koscima, rijetkim pticama kojima prijeti izumiranje. U zelenilu i sivilu otoka i života, uz porođaje ovaca i očeve težnje da zaustavi vjetar i da se obogati s rijetkom ambrom koju je pronašao na plaži, Rona će se primiriti, ali da li i smiriti?
Malo o glumici Saoirse Ronan. Ova 30-godišnja Irkinja nastanjena u New Yorku jedna je od najupečatljivijih glumica svoje generacije. Da će tako biti dalo se naslutiti još 2007. godine u Okajanju Joea Wrightea, gdje je odglumila zavidnu i malkice malicioznu sestru glavne junakinje Keire Knightley, gdje je postala glavna pokretačica radnje a i zasjenila slavniju kolegicu. Otad je ostvarila zapažene uloge u Brooklynu, Hannah, Malim ženama i Mary, kraljici Škotske. Ipak, mišljenja sam da ovu prije svega karakternu glumicu tek čeka velika karijera ako negdje ne posrne putem.
Njezino lice je poput prirode: bljedunjavo, krhko i pjegavo, razigrano djeluje dijametralno suprotno: krajnje upadljivo i aristokratski nadmeno ali i neupadljivo iscrpljeno i sušičavo. Ovisno o pogledu na isto, ovisno o pogledu koji smo odlučili poduzeti. Ta dvojaka, jednako snažna i jednako fragilna glumica utjelovila je Ronu smjelo i nimalo pomirljivo. Rona je divlja, neukrotiva, ali smjerna i podatna kada treba biti, ona je u dosluhu s prirodom jer prosto od takve materije jest i takvo joj je odrastanje bilo. Kao malena, Rona je mislila da njezin otac komunicira s vjetrom i da ga može kontrolirati te da ima posebne moći. Polazimo tu od svega: bolesti, ludila, komunikacije s onostranim i nevidljivim, komunikacije s prirodom koja je itekako vidljiva no samo naizgled; ona je ispod i iznad, ona nas okružuje a možda je i glavni pokretač filma. Pak kad ponovno posrne i ogriješi se o svoju ovisnost o alkoholu, Rona seli na još udaljeniji Papay, otočje još sjevernije u oceanu. Na krajnjoj osami i vjetrometini ona ili će se pronaći ili će crknuti, drugoga nema.
.jpg)
Beskrajno su romantične ali i opasne litice na kojima glavna junakinja sluša svoju elektronsku glazbu u mirnoći ili deliriju, ovisno o fazi u kojoj je. Litice su postojane, valovi divljaju a psihička i fizička stanja u kojima se nalazi ovise i o prirodi koju ona osluškuje, osluškuje nju i njezin smjer kretanja. Veliki ocean nepreglednosti iz kojeg dolazimo svi i u koji se svi vraćamo, na obalu izbacuje morske trave čije su mogućnosti upotrebe raznovrsne a Rona poseban iscjeliteljski i endorfinski moment otkriva u plivanju na mrzloj pučini skupa s tuljanima koji je promatraju. Nema li ljepšeg i iskonskijeg od tog prizora? To je njezin način da nađe svog Boga, baš kako je njezina majka kao spas našla svog, onog općepoznatijeg i prihvaćenijeg. Ronin put iscjeljivanja uz pomoć prirodnih mijena nije lagan no prije svega je svrsishodan i put kojim preko prirode upoznaje i samu sebe.
Nora Fingscheidt lijepo je izrežirala film, no sam kraj ove bajke o samospoznaji i samorealizaciji za moj je ukus iritantan i infantilan. Kraj u kojem Rona orkestrira prirodom, oceanom i vjetrom, a tako i svojim bivšim i sadašnjim bićem i životom, uz sve boje i premaze, uz sve glazbe i tonove, pomalo podsjeća na jedan posve drugačiji film o pravoj dirigentici iz filma Tar, isto dvojakoj kao Rona, no životnijoj i pristalijoj za ozbiljnu ekranizaciju.
Tijekom cijelog filma Bijeg Rona je pomalo neupečatljiv i nedostatan lik, smješten dopadljivo u krasne sekvence i krasne krajolike; ona pati i ključa do iznemoglosti, no jednostavno nije životna. Lik dirigentice manipulatorice iz filma Tar mnogo je slojevitiji i uvjerljiviji te bi njoj stajalo da orkestrira i živim orkestrom od ljudi ali i oceanom od živih algi i morskih nemani. Rona kao da je zalutala u posljednju, nazovimo snažnu sekvencu filma, pa vrhunac djeluje kao neki smiješni rozi ili narančasti nabujak koji – budimo realni, nitko ne želi pojesti. Infantilnost kraja i neuvjerljivost klimaksa naivna je do mjere neukusa, pa sve dobre namjere redateljice malo padaju u drugi plan.
Nije da Ronan kao glumica ne može iznijeti Ronu – itekako može, no cijela malo beskrvna priča (bazirana na priči redateljice Nore Fingscheidt i suautorice Amy Liptrot) može držati vodu ako ne očekujete mnogo. Fine snolike scene, predivna priroda i uvjerljiva gluma nisu dovoljan začin da sve bude ukusno na kraju. Nabujak od ovog filma stoji, no bojim se, svako malo će se rasprsnuti kao onaj debeli iz filma Monty Python.
Ostanimo na ocjeni – solidan pokušaj. Za one hrabrije, pogledajte neke druge filmove o ovisnosti poput Transpottinga, Zvijezda je rođena, Glavom kroz zid ili Barska mušica.
Za one romantičnije, posegnite i za Bijegom.
©Ivana Perić, FILMOVI.hr, 22. studenog 2024.