Sapunasto i nemušto vrludanje između kriminalističkoga i satiričnoga

The Perfect Couple, red. Susanne Bier, mini-serija, Netflix, 2024.

  • Američke su televizijske serije, napose one nastale u produkciji velikih streamera, posljednjih godina opsjednute rastakanjem američkih obitelji. Inače je obitelj velik ideologem u američkom društvu te su ideologije obiteljskoga života oduvijek bile zanimljive kako filmskim tako i televizijskim stvarateljima, bez obzira na to jesu li nastojali očuvati njezin društveni status ili su ga kritički razmatrali i secirali. Australska glumica Nicole Kidman (The Others, Eyes Wide Shut) u tom je televizijskom povratku obitelji doživjela karijerno uskrsnuće. Nekoliko prestižnih projekata poput Big Little Lies (HBO, 2 sezone, 2017, 2019, autor David E. Kelley; redatelji Jean Marc Valle, Andrea Arnold) i The Undoing (HBO, 2020, autor David E. Kelley; redateljica Susanne Bier) dali su novi impuls njezinoj glumačkoj karijeri, ali i opasno zaprijetili da je tipiziraju u ulozi supruga i majki koje imaju zaoštrene odnose s obitelji, napose supruzima te se svim silama trude održati prema javnosti privid savršenoga braka. Na spomenuti niz nastavlja se i ambiciozna Netflixova serija The Perfect Couple (2024) koju autorski potpisuje Jenna Lamia a redateljski Susanne Bier, dobitnica Oscara za danski film In a Better World (2010), koja je na engleskom govornom području kasnije uspjeh postigla upravo u formatu televizijskih serija (The Night Manager, 2016; The First Lady, 2022).

    Nicole Kidman glumi uspješnu spisateljicu Greer Garrison Winbury, autoricu serijskih kriminalističkih romana za masovno tržište, klasno ponosnu i strašno uštogljenu, koja je udajom za alkoholu i marihuani sklonoga Taga (Liev Schreiber) ušla u bogatu obitelj, dugoga društvenoga pedigrea, koji je podcrtan raskošnim ladanjskim imanjem na istočnoameričkom mondenom otoku Nantucketu. Priča miniserije od šest nastavaka temeljena je na zlorabljenom tropu uljeza – osobe niže klasno pozicionirane, koja kao autsajder ulazi u obitelj te je izložena raznim oblicima šikaniranja i marginaliziranja, ali sa specifičnom svrhom da se razotkrije ponašanje ciljane društvene skupine. U ovom slučaju posrijedi je zoologinja Amelia Sacks (Eve Hewson), zaručnica Greerina sina Benjija (Billy Howle), koji se upravo planiraju vjenčati na ceremoniji koja se treba održati na otoku. Amelia je klasno daleko ispod ranga Winburyjevih, što joj se članovi obitelji implicitno i eksplicitno ne libe spočitati, a svojim slobodnim, neusiljenim i spontanim ponašanjem iritira Greerina klasna i moralna načela, što ih katkada otvoreno dovodi do sukoba. Noć prije vjenčanja smrtno strada njezina najbolja prijateljica Merritt Monaco (Meghann Fahy), što posljedično rezultira policijskom istragom, prilikom čega se sumnja postavlja na sve prisutne uzvanike.

    Priča satiričan učinak nastoji temeljiti na metačimbeniku. Obiteljski matrijarh ujedno je i spisateljica kičastih kriminalističkih romana hiperboliziranih zapleta, koje – ispostavlja se – mora štancati kako bi uzdržavala obitelj te njezin život na visokoj nozi jer se suprug ponaša nesposobno, a sinovi su neozbiljni i ovisni o roditeljima. Pritom nije niti malo simpatična te joj je jedino stalo do savršene slike koju je o svom kućanstvu u javnosti stvorila. U tako brižno građenu fasadu, u čije su očuvanje utrošena ne samo znatna financijska sredstva nego i veliki fizički i psihički napor, što se odrazilo i na obiteljske relacije, sada prodiru elementi koji su bili svojina protagonističkih fiktivnih priča: neobična, životna fabularna kombinatorika puna zavrzlama, preljuba, životnih nedoumica te neočekivanih obrata, što graniči sa sapunskim zapletima te cjelini daje vrlo trivijalan prizvuk.

    Autorica Jenna Lamia nije sigurna kojim bi putem krenula. The Perfect Couple vrluda između kriminalističke serije, koja u tom segmentu opasno prijeti da će postati camp, te društvene analize i satire u kojoj kriminalistički zaplet ne služi oblikovanju fabularnih intriga, nego kao poticaj da se nemilosrdno razotkrije ponašanje viših društvenih slojeva, dokonih bogataša, koji iza ideologija obiteljskoga života kriju problematične aspekte vlastitih prošlosti i nesigurnosti. Pritom Amelia, kao klasni uljez, treba nuditi perspektivu nekoga izvan njihova klasnoga kruga, čime se grozno ponašanje Winburyjevih te njihovih prijatelja i suradnika jače ističe. Međutim, njezina je pozicija svedena na opće mjesto, tim više što je podcrtana mnogo puta viđenim rivalskim odnosom majke i buduće supruge njezina sina, koji nije osobito scenaristički produbljen. Podjednako nisu razrađeni niti sporedni likovi, koji su često svedeni na puke karikature, poput promiskuitetne francuske obiteljske prijateljice Isabel Nallet (Isabelle Adjani), a napose se to odnosi na dvoje papirnatih karaktera policijskih istražitelja Dana Cartera (Michael Beach) i Nikki Henry (Donna Lynne Champlin).

    The Perfect Couple ujedno, uz ne osobito inventivnu i razrađenu karakterizaciju likova, nemušto vrluda između kriminalističkoga i satiričnoga, što rezultira ponešto nemotiviranim i zbrzanim razrješenjem otkrića identiteta počinitelja ubojstva, u kojem je – pogađate – presudan motiv predstavljao novac. Cjelina vrvi neuvjerljivim prizorima. Primjerice, Amelia pronalazi u Benjijevoj ladici izazovne slike Merritt, nakon čega se sva uznemiri. Kada zatraži od zaručnika objašnjenje, zadovoljno prihvaća njegovo tumačenje da mu je prijateljica poslala fotografije jer je željela da naslika njezin portret, a Ameliji ništa nije spomenuo jer je želio da joj priredi iznenađenje. Loš Amelijin portret, koji Benji naslika te joj ga neposredno prije vjenčanja poklanja, jedan je od malih vrhunaca kičeraja u seriji. Obol tome dala je i Irina Dubova kao stereotipna kućna pomoćnica ruskoga naglaska a porijeklom iz Poljske, koja je zaljubljena u poslodavca, odnosno Taga.

    Bier naraciju organizira retrospektivno pa u narativnoj sadašnjosti pratimo posljedice čina ubojstva i policijsku istragu, a kroz analeptičke sekvence analitički se nastoje otkriti segmenti prošlosti likova, što je prošarano prizorima intervjua sudionika vjenčanja u kojima često otkrivaju što misle o pripadnicima obitelji. Na formalnom planu redateljica se dakle opredjeljuje za slijeđenje već viđenih postupaka i rješenja, a u vizualnom sloju osjeti se dah televizične, sapunske vizualnosti. Cringe najavnu špicu, u kojoj glumačka postava pleše na plaži, pritom je najbolje ne komentirati.

    ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 22. listopada 2024.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji