Odlično producirana sezona koja najavljuje nadolazeće epske sukobe
Zmajeva kuća (House of the Dragon), sezona 2, HBO, Max, SAD, 2024.
-
Ekranizacija Tolkienove trilogije Gospodar prstenova (The Lord of the Rings, 2001, 2002, 2003) u režiji Petera Jacksona, a potom i Hobbita (2012, 2013, 2014), nepotrebno razvučena u tri filma, otvorila je fantasyju brojne mogućnosti zbog enormnoga komercijalnoga i kritičarskoga uspjeha, ali i inovacije na području specijalnih efekata, posebice usavršavanje CGI-a. Nekako je ovaj žanr, barem u području filma, uvijek ostajao na marginama interesa, napose nakon osamdesetih godina prošloga stoljeća kada su se javili nešto izraženiji pokušaji za njegovom audiovizualnom popularizacijom. Potaknuto je to slomom Novoga Hollywooda te povratkom filmskoga eskapizma na velika filmska vrata s Georgeom Lucasom i njegovim Ratovima zvijezda (Star Wars, 1977) te Stevenom Spielbergom i njegovim Bliskim susretima treće vrste (Close Encounters of the Third Kind, 1977), E. T. – vanzemaljcem (E. T. the Extra-Terrestrial, 1982) te serijalom o Indiani Jonesu (1981, 1984, 1989).
Osamdesete su nažalost revitalizirale najgore osobine klasičnoga Hollywooda pa se fantasy izvrsno uklopio u tu priču sa sword & sorcery podžanrom, koji je u navedenom desetljeću naprosto metastazirao, očito odlično odgovarajući njegovoj ideološkoj matrici. Navest ću samo nekoliko primjera: Excalibur (1981) Johna Boormana, Dragonslayer (1981) Matthewa Robbinsa, Clash of the Titans (1981) Dasmonda Davisa, Conan the Barbarian (1982) Johna Miliusa, Hercules (1983) Luigija Cozzija, Red Sonja (1985) Richarda Fleischera, Highlander (1986) Russella Mulcahyja, Masters of the Universe (1987) Garryja Goddarda, The Princess Bride (1987) Roba Reinera, Willow (1988) Rona Howarda.
Kao što je primjetno, na ovoj površnoj listi nalaze se naslovi različitih produkcijskih i autorskih pozadina u rasponu od uglednih redateljskih imena i visokobudžetne produkcije do različitih B-produkcija na kojima su bili angažirani rutinski redatelji. Kako su osamdesete u američkom filmu bile sklone infantilizaciji i kiču, navedeno se odražavalo i na sword & sorcery podžanr, što ga je dovelo na zao glas pa je nakon spomenutoga desetljeća gotovo zamro te se preselio u sumnjive i marginalne produkcije. Sve do Jacksonove trilogije, koja nije skrivala da uvelike počiva na kulturnom kapitalu romanesknoga predloška.
Tolkienovski svijet međutim bio je čedan i aseksualan, mahom lišen snažnije izraženih ženskih likova (što se u filmskim ekranizacijama nastojalo izmijeniti) te prožet kršćanskom simbolikom. Tu čednost, iznim sporadično mračne atmosfere, preuzeli su i Jacksonovi filmovi. Sasvim drugačiji pristup nudila je romaneskna tetralogija Igra prijestolja (Game of Thrones) Georgea R. R. Martina, koja je vrvjela nasiljem, seksom i incestom, kao izravna opreka nevinom tolkienovskom svijetu. Navedene je osobine okoristila i njezina televizijska adaptacija Igra prijestolja (Game of Thrones, 2011-2019) u osam sezona. Iako oprečnih osobina, Jacksonov Gospodar prstenova i HBO-ova serija osigurali su fantasyju dozu ozbiljnosti te ga odmaknuli od infantilnosti i kičeraja dajući mu određeni kredibilitet, što nije slučaj s recentnom Amazonovom serijom temeljenom na Tolkienu (The Lord of the Rings: The Rings of Power, 2022, 2024). Zato je prednastavak Igre prijestolja (radnja se odvija dvjesto godina prije dotične serije) naslovljen House of the Dragon, nastavio na dobro utabanu produkcijsku i stilsku stazu koju je njegov prethodnik postavio.
Druga sezona prednastavka nikoga nije iznenadila jer nakon ogledavanja prethodnih deset epizoda bilo je jasno da je priča ostala otvorena, a veliki kulturni kapital među obožavateljima fantasyja, posebice zbog tetralogije Georgea R. R. Martina te televizijske serije od osam sezona, u ovom slučaju nikako ne može biti ostavljen po strani. Recentna sezona kraća je za dvije epizode, što je dobra dramaturška odluka jer se u prethodnoj sporadično javljao prazan hod. Autori su nastojali sve segmente ujednačiti na šezdesetak minuta trajanja, iako za to nije uvijek bilo opravdanih fabularnih razloga. Prvu su sezonu također obilježili vremenski skokovi jer se nastojalo likove od djetinjstva dovesti do zrelosti, no kao posljedica njihove prevelike uporabe ponašanja pojedinih likova ostala su ne sasvim motivirana.
House of the Dragon 2 fabuli pristupa na drugačiji način. Mnogo je usredotočenija te vremenski ograničenija. Nakon što je prva sezona završila raskolom u disfunkcionalnoj obitelji Targaryen zbog borbe različitih frakcija za prijestolje nakon smrti kralja Viserysa I (Paddy Considine), pratimo istodobno nastojanje njegove kćeri iz prvoga braka Rhaenyre (Emma D`Arcy) te kružoka oko sina Aegona (Tim Glinn-Carney) iz drugoga braka da različitim savezima i sredstvima osiguraju bolji položaj u neminovnom ratu za tron. Druga sezona time nastavlja razvijati priču o moći koja stvara neutaživu glad te zaokuplja cjelokupan mentalni i egzistencijalni prostor protagonista, što posljedično ima destruktivne učinke po njihovu okolinu.
Autor Ryan Condal ukrštava dvije fabularne linije oko glavnih oponenata – Rhaenyre i Aegona, a oko njih mozaično isprepliće niz podradnji vezanih uz sporedne likove poput Deamona (Matt Smith) i njegova nastojanja da organizira savezništva. Ovih je podradnji mnoštvo te katkada usporavaju ritam pripovijedanja, napose spomenuta s Daemonom, gdje se prate njegova psihička previranja eksplicirana kroz zanimljivo postavljene halucinantne prizore. Druga sezona ima puno manje akcijskih prizora i općenito akcije, a veći je naglasak stavljen na taktiziranje i verbalne duele. Primjetna je i znatno manja količina nasilnih prizora, a gotovo je u potpunosti lišena seksa pa djeluje nekako smirenije. Iako je produkcija odlično postavljena, specijalni efekti su na visokoj razini, kostimografija i scenografija lišene su kičeraja kojemu je fantasy inače sklon, kompozicija kadrova te mizanscenska rješenja općenito naglašavaju epičnost zbivanja, a glumačke su kreacije vrlo solidne, ostaje dojam kao da je recentna sezona priprema za nešto što tek treba uslijediti, svojevrsna međufaza, nakon koje slijede pravi sukobi.
House of the Dragon 2 solidan je izdanak kvalitetne televizije, koji će neosporno zabaviti ciljanu publiku i ljubitelje žanra.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 19. listopada 2024.