Zločin bez kajanja

Under the Bridge, mini-serija, SAD, Disney+, 2024.

  • Kelly Ellard poznato je ime u Kanadi. Svoju prepoznatljivost, doduše, zahvaljuje nimalo lijepoj činjenici da je kao tinejdžerica pretukla a potom i ubila kolegicu Reenu Virk. Potonja je bila školska autsajderica, dijete indijskih doseljenika koji su u Kanadi uspjeli pronaći svoje mjesto tako što su društvenu mrežu gradili uz pomoć kršćanske sekte. Reena se svim silama nastojala uklopiti pa je tako došla u kontakt s „lošim društvom“ – djevojkama koje su dolazile iz problematičnih obitelji te su živjele u domu, a s njima se družila i dobrostojeća Ellard. Postoji jedna činjenica koja slučaj Reene Virk usmjerava onkraj klasičnih priča o bullyingu. Ubojstvo je prouzročilo u Kanadi opsežne društvene i medijske rasprave o nasilju u školskom sustavu te načinima kako ga spriječiti, a ne smije se zanemariti niti brojna produkcija dramskih, kazališnih i nefikcionalnih djela koje je aktualni slučaj pobudio. Jedno od njih je i knjiga Under the Bridge Rebecce Godfrey, na temelju koje je snimana i istoimena limitirana serija od osam nastavaka.

    Ono što lik i djelo Kelly Ellard izdvaja od sličnih školskih nasilnika i ubojica jest činjenica da prijestupnici kad-tad pokažu barem neki oblik kajanja ili empatije, a ako ih već ne osjete, onda se barem pretvaraju. Ellard je svoje neslavno mjesto među kanadskih ubojicama upravo zaslužila zbog izostanka ikakvoga osjećaja krivnje, žaljenja i empatije te je tijekom suđenja, koje se razvuklo na cijelo desetljeće, opetovano ponavljala da zločin počinila nije, a isto je tvrdila i nakon što je osuđena na doživotnu zatvorsku kaznu. U seriji je odlično glumi Izzi G (B Positive), čija svaka pojava u kadru jednostavno ledi krv u žilama. Glumica je bez ikakvih emocija, hladno i suzdržano utjelovila lik tako da se prema njezinom držanju te pojavi i Michael Myers, onako neekspresivan i gotovo mehaničkoga hoda, čini manje strašnim.

    Iz navedenoga bismo olako mogli zaključiti da je protagonistica demonizirana te svedena na nehumano stvorenje, međutim pažljivim praćenjem serije – a njezina pojava često izaziva zazorne osjećaje, uočava se da je uvjerljivo podcrtala psihopatsku crtu koju karakter nosi. U popularnoj kulturi zastranjenja u ponašanju redovito se nastoje tumačiti obiteljskim razlozima i odgojem. Serija taj klišej donekle nastoji razbiti jer Ellard ne dolazi iz problematične obitelji, nego je jednostavno specifična. Zlo ne mora biti isprovocirano porijeklom, obiteljskom situacijom, propustima u odgoju, psihopatologijom, nego su možda neki ljudi jednostavno zli po prirodi, lišeni empatije i osjećaja.

    Quinn Shepard slobodno je preradila knjigu Rebecce Godfey, koja je slučaju Reene Virk pristupila na dokumentaristički način, u seriju koja ulazi u domenu trenutno vrlo eksploatiranoga i zlorabljenoga žanra true crimea. Samo ubojstvo, događaji koji su mu prethodili te koji su uslijedili nakon njega poklapaju se sa stvarnim događajima, a autorica se odlučila za obilato povezivanje fakcije s fikcijom, ponajprije u sporednim fabularnim linijama. Primjerice Rebecca Godfrey (Riley Keough) uvedena je kao jedan od glavnih likova u priču, no posrijedi je u potpunosti fikcionaliziran lik, a jednim dijelom pomaže policiji u istrazi dok sakuplja materijal za knjigu koju o slučaju piše. Posebice je podcrtan njezin odnos s policajkom Cam Bentland (Lily Gladstone), s kojom je imala ljubavni odnos tijekom tinejdžerskih godina. Cam je pak indigenističkoga porijekla te ju je posvojila bjelačka obitelj, no tijekom radnje otkriva da je posvojenje inicirala organizacija koja je bila poznata po otimanju indigenističke djece te njihovu smještanju u bjelačke obitelji kako bi zatrle kulturu i identitet.

    Serija je zanatski solidno skrojena, no stilski nije osobito inventivna pa njezina zanimljivost više proizlazi iz tematike i problematike koju secira. Shepard je odlično uspjela ući u svijest svojih tinejdžerskih likova u rasponu od želje za pripadanjem, težnje za separacijom i individuacijom preko samoga zlostavljanja, njegovih temelja i posljedica. Pritom je veliku pomoć imala od mlade glumačke postave. Priča je manje uvjerljiva kada su u prvom planu odrasli likovi.

    Kroz lik Rebecce Godfry koristi se stari klišej o osobi koja je pobjegla zbog traume iz male sredine te se potom vraća nakon duljega izbivanja kako bi se s njom suočila. Kroz odnos s Warrenom Glowatskim (Javon Wanna Walton), koji je također uvelike fikcionaliziran, otvaraju se dvije teme. Pomoć mladiću ujedno predstavlja borba s traumom bratove smrti za koju se Rebecca krivi, a s druge srane otvara etičku dilemu. Posrijedi je osoba koja je sudjelovala u Reeninu (Vritika Gupta) ubojstvu, no protagonistica nastoji pronaći u njemu humanu stranu te ga predstaviti kao zabludjeloga mladića kojega su na krivi put odvele obiteljske i životne okolnosti. Serija donekle mehanički ukrštava Glowatskoga i Ellard kroz klasnu prizmu te sugerira da ne zaslužuju isti tretman jer je on sposoban za kajanje i empatije, čega je ona lišena. Dvojbe Godfrey ne djeluju uvjerljivo, a ne pomaže niti ponešto anemična glumačka kreacija Riley Keough. Njezina veza s Cam Bentland također ostaje nedorečena.

    Spomenuti lik, koji je u potpunosti fiktivan, dobiva pozadinsku priču kada dolazi do razrješenja tajne njezina porijekla, no taj je podzaplet suvišan i digresivan jer odvlači pažnju od središnje idejne niti. Problem je Shepard idejna i fabularna nekonciznost jer uz temelju temu nastoji unijeti u cjelinu niz dodatnih, za koje nema prostora da ih adekvatno razradi. Camina priča primjerice mogla bi biti jedna zasebna televizijska serija, kao i društveno-povijesna pozadina obitelji Virk kojoj je posvećena cijela jedna epizoda te nepotrebno retardira radnju, a u svrhu nastojanja da im se da glas. Autorica se ujedno koristi starim trikom poigravanja vremenskim razinama kako bi odgodila odgovor na pitanje tko će i na koji način odgovarati za zločin.

    Under the Bridge neosporno se bavi bitnom problematikom te otvara brojna važna pitanja, no cjelina je dramaturški nekoncizna, sa suviše podzapleta, te bi manji broj epizoda pomogao da fabula ostane usredotočena.

    ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. rujna 2024.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji