Tehnički besprijekorno, s brojnim dramaturškim nedostacima
Furiosa: Pobješnjeli Max saga (Furiosa: A Mad Max Saga), red. George Miller, SAD, Australija, 2024.
-
U Millerovu spoju reboota i prepravka postapokalitičnoga serijala o Maxu Rockatanskom (Mad Max: Fury Road, 2015), osobitu je pažnju plijenio lik Furiose u tumačenju Charlize Theron. S obzirom na činjenicu da je Max iz prošloga stoljeća (Mad Max, 1979; Mad Max II, 1981; Mad Max: Beyond Thunderdome, 1985) bio manje-više muška priča, u novom se ostvarenju te u skladu s promijenjenim kulturnim obrascima nastojao uvesti upečatljiv ženski lik koji će parirati glavnom muškom liku (u tumačenju Toma Hardyja) te će priču opskrbiti novom dimenzijom. Protagonistica s odbjeglim ženama Immortana Joea (Hugh Keays-Byrne) nastoji pronaći zelenu oazu u postapokaliptičnom svijetu, koju vode žene, daleko od destruktivne muške logike koja je uništila planet pa time priču opskrbljuju ekofeminističkim elementima. Istodobno je njezina pojava dala izvrsnu mogućnost za spin off film koji će i dalje pripadati Mad Max univerzumu, a izgledat će ozbiljnije od kičaste Wonder Woman i njezina dramaturškoga kaosa. Tako je nastala Furiosa (2024) kao prednastavak Fury Road s ciljem da nas upozna s nastankom i pozadinom naslovnoga lika, kojega glume u različitim dobima Alyla Browne i Anya Taylor-Joy.
Mad Max priča je o svijetu koji je skliznuo u kaos, gdje se ljudsko društvo fragmentiralo te pretvorilo u grupacije svedene na predkulturnu razinu, koje se bore za životne resurse u negostoljubivom svijetu budućnosti. Pustinjski pejzaži, nedostatak vode i hrane sugeriraju potencijalne klimatske razloge koji su doveli do posrtanja društvenih zajednica te institucija civiliziranoga društva na koje su se pojedinci i skupine mogli osloniti u nadi da će ih zaštiti od nereda i bezakonja. Cijeli serijal, s obzirom na provodni motiv nafte i vozila koja se pokreću njezinim derivatima te predstavlja osnovni resurs u pustinjskom svijetu, možemo shvatiti kao filmsku inačicu petrofikcije, termina koji je u opticaj uveo indijski pisac Amitav Gosh. Podrazumijeva korpus fikcionalnih djela koja razmatraju uporabu nafte u ljudskom društvu te na koji način ona utječe na usmjeravanje društvenih, kulturnih i političkih odnosa.
U Pustopoljini postoje tri utvrde, ujedno i proizvodni pogoni, koje kontroliraju trojica ratnih gospodara – muškaraca. Prvi je Citadel, koja svoj status održava posjedovanjem vode kao agensa o kojem ovisi opstanak života. Ona posljedično omogućuje stvaranje temeljnih životnih resursa poput hrane, koja je također nužan preduvjet za preživljavanje. Mogućnost proizvodnje hrane stoga Immorten Joeu otvara priliku za razmjenu dobara, koju čini s ostale dvije utvrde. U Naftogradu se crpi te prerađuje nafta, čime se stvaraju naftni derivati o kojima je ovisila posrnula ljudska civilizacija prije apokaliptičnoga događaja. Osigurava pokretljivost, obranu i druge blagodati u opasnom i nepredvidljivom svijetu budućnosti. Naftne derivate je stoga moguće zamijeniti za hranu. Na Farmi metaka, kako joj i naziv sugerira, proizvodi se oružje koje je nužno za obranu, ali ujedno onima s ekspanzionističkom i konfliktnom prirodom omogućuje da napadaju druge te ratuju s njima upravo u borbi oko resursa. Oružje je moguće razmjenjivati za naftu i hranu. Tri središta moći djeluju u međusobnoj harmoniji kako bi obespravljene mase držali u pokornosti. Furiosa tako sugerira da su voda, nafta i oružje tri temeljna entiteta oko kojih se opstanak života vrti, a oni su u filmu u rukama muškaraca te hrane njihovu nasilnu i gramzivu prirodu, koju potvrđuje glavni negativac Dementus (Chris Hemsworth). Posrijedi je sumanuti pustinjski prorok sa svojom bandom pljačkaša koji se namjerio osvojiti utvrde te poremetiti nategnuti balans, što mu dijelom polazi za rukom, no ne uspijeva zadržati red i pokornost podanika zbog načina vladanja.
Trima utvrdama suprotstavljeno je područje Green Place of Many Mothers, u kojem postoji svježa voda te proizvodnja hrane, a ljudski odnosi temeljeni su na međusobnom podržavanju umjesto na strahu i porobljavanju. Taj je utopijski predio žensko područje, koje u prologu filma otkrivaju dvojica pljačkaša te igrom slučaja zarobljavaju malu Furiosu. Nakon niza peripetija ona odrasta s Dementusom da bi naposljetku došla u posjed Immortan Joea, gdje je smještena u njegov harem iz kojega uspijeva pobjeći te izgraditi karijeru kao automehaničarka.
Furiosa je tehnički besprijekorno izvedeno djelo. George Miller odlično orkestrira glomazne i bučne akcijske sekvence, koje su režijski, auditivno, vizualno i montažno besprijekorno izvedene, iako su rađene prema već viđenim obrascima u prijašnjim izdancima serijala. Evociranje radioaktivne pustopoljine s nizovima upečatljivih kadrova prostora naglašava čovjekovu neznatnost u postapokaliptičnom svijetu, u kojemu mu sudbina ovisi od ratnih vođa koji zbog vlasti nad resursima imaju moć u svojim rukama. Svijet Mad Maxa glasan je, ružan i odbojan te umrijeti na takvom grozomornom mjestu ne djeluje kao tako strašna sudbina.
Kolikogod film u tehničkom smislu bio besprijekoran, dramaturški je problematičan, napose iz perspektive oblikovanja priče te karakterizacije likova. Cjelina je podijeljena u pet poglavlja: The Pole of Inaccessibility, Lessons form the Wasteland, The Stowaway, Homeward i Beyond Vengeance, koji u linearno-kronološkom slijedu – od ranoga djetinjstva do odraslosti i konačnoga sukoba s Dementusom – iznose životnu priču naslovne junakinje, koja je temeljena na poznatom i uvelike rabljenom konceptu. Posrijedi je dijete visokoga roda koje biva oteto ili odvedeno iz svoga habitusa te mora naučiti preživjeti u novom okruženju, ispod svoje društvene razine, da bi se u konačnici potvrdilo kao junak/junakinja i pronašlo svoj put kući. Priča je vrlo bazična, no to je karakteristika cijeloga serijala, a i George Miller nikada scenaristički nije bio osobito jak. Stoga je film trebao trajati tridesetak minuta kraće, jer dvoipolsatno vrijeme trajanja ne odgovara količini priče te ističe njezine nedostatke. Unatoč izvrsnoj režiji, akcijski prizori također su predugački. Treće poglavlje The Stowaway u cijelosti predstavlja jednu dugu akcijsku sekvencu potjere, koja ima dramaturško opravdanje u razvoju lika i njezina položaja u postapokaliptičnom svijetu, no ipak nije bilo potrebe za tolikim razvlačenjem. Naslovna protagonistica također je zaslužila bolju scenarističku obradu pa Furiosa predstavlja tek solidan doprinos Mad Max univerzumu, dok istodobno funkcionira i kao glomazni, (pre)bučni ljetni blockbuster.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 19. rujna 2024.
