Senzacionalan epski horor

14. Fantastic Zagreb film festival, 27. lipnja – 7. srpnja 2024.: Exuma (Pamyo), red. Jae-hyun Jang, Južna Koreja, 2024.

• 

  Ultimativna kvalitativna pozicija bogate južnokorejske kinematografije neupitna je (remekdjela poput Oldboya / Oldeuboi, red. Chan-wook Park, 2003. ili Parazita / Gisaengchung, red. Joon-ho Bong, 2019., primjerice), a žanr horora unutar iste također zauzima kakvoćom respektabilno i izrazito distinktivno mjesto (Priča o dvije sestre / Janghwa, Hongryeon, red. Jee-woon Kim, 2003.; Naricanje / Gokseong, red. Hong-jin Na, 2016.). Sad je kolekciji itekako kontribuirao i novi krunski dragulj K-horora Exuma Jae-hyuna Janga, kojeg krase svi superlativi znani iz ove cijenjene filmske industrije: zadiranje u (širu i/ili dublju) društvenu problematiku; kreativan, oštroumno razrađen i visoko tenzičan narativni koncept; opipljivo iskreno i brutalno predočen osjećaj užasa; visoko estetizirana, minuciozna i promišljena, tzv. blackwood ruralna mizanscena; virtuozna, naizgledno bešavna režija, te u prvom redu nepredvidivost i upečatljivo nekonvencionalna, pršteća inovativnost kako u postupcima, tako i u potki – primjerice, simultano kulturalno autentični ali i prekrojeni, nanovo iščitani tropi tradicijsko-folklornog demonološkog imaginarija.

  Ominozna i pitoreskna zabit s izoliranim neoznačenim grobom kojeg mala skupina probranih stručnjaka za paranormalno dobiva u zadatak ekshumirati, punktna je i prijelomna točka radnje iz koje se granaju mnoge podradnje; zapravo metaforičke evokacije traumatske nasilne korejske prošlosti pod japanskom kolonizacijom, a ispod kojih kipti proliferantna antagonistička azijska kriptozoološka menažerija: od yōkaijevskih natprirodnih aparicija u obličjima maestralno začudne hibridne reptilne polužene-poluzmije (koja priziva ne samo japansku Nure-onnu ili korejsku Eopsin, nego i ine boginje i neljudska polubožanstva poput budističkih Nagi, bjeloruskih Vujalki, starovjerske Nikrmane, grčke Ékhidne, astečke Quilaztli ili kineske Bijele Gospe) ili paranormalnim obdarenih antropomorfnih trickstera superiorne inteligencije kitsune-lisica (vjenčanje takvih vilinskih lisica nezaboravan je segment Kurosawinih Snova / Yume, 1990) do samih zombičnih nemrtvih ili pritajenog moćnog bestijalnog drakulijanskog entiteta.

  Dinamična i sugestivna montaža podcrtat će ovakve susrete protagonista zadiranjem na tlo minuciozno rekonstruiranih i krajnje dojmljivo i zagušujuće krešendično izvedenih šamanskih rituala mantričnih pjesama, zviždanja, koreografiranog plesa, bubnjanja, nuđenja hrane i pića, ranjavanja nadomjesnih organizama u delirično-transičnoj repetitivnosti, u kojoj leži ključ invokacije/prelaska svijesti ka komunikacijskom udobrovoljenju i umirivanju duhova čiji se grobovi ekshumiraju, te koja će na vidjelo iznijeti iznimne glumačke napore i uživljenosti cjelokupnog casta (ali i crewa) u oživljavanju ovog maestralnog djela.

  

  Exhuma je stoga naslov ne samo neizostavan za fanove iznimnog, kvalitetnog horora, nego i must-see za ljubitelje južnokorejske kinematografije odnosno za sve filmofile. Zahtijevajući od svojih gledatelja kontemplativnost i introspekciju, ovaj senzacionalan epski naslov nesvakidašnje je, intenzivno iskustvo a svakako jedan od najboljih horora godine, koji ima dosta dodirnih točaka s gore spomenutim Naricanjem. Tko je volio Naricanje, znat će cijeniti i Exhumu.

  

  ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 20. srpnja 2024.

Piše:

Katarina
Marić