Sukob dvaju disparatnih svjetova

17. Subversive Festival, 20. svibnja – 8. lipnja 2024.: Doseljenici (Los colonos), red. Felipe Gálvez Haberle, Čile, Argentina, UK, Tajvan, Njemačka, Švedska, Francuska, Danska, 2023.

  • Klasični američki vestern iz četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća, kao glavni pobočnik podržavanja mitologije o nastanku nove nacije kroz časnu i junačku misiju civiliziranja divljih domorodaca i konačni trijumf uljudbe nad zaostalošću i primitivizmom, doduše u kasnijim korektivnim izdancima žanra pokušava ispraviti takvu iskrivljenu, gledateljima (a i čitateljima petparačkih trivijalnih romana istog predznaka) desetljećima implantiranu sliku, e da bi se u suvremenosti sve više stvarala klima revizionističkog podžanra koji smjelo urušava tradicionalne odrednice odnosno rekonstruira i demistificira povijest (još od spiritualno-artističkog Jarmuscheva Mrtvog čovjeka 1995. preko doksa o stereotipima prikazivanja američkih starosjedioca u dotadašnjim filmovima Reel Injun Niela Diamonda 2009. do pronicljivog uočavanja ostavštine odnosno istinskih, bolno nepopravljivih posljedica krvavih čina predatorskih invazora na potomke izvornog američkog stanovništva u sadašnjosti Ratni poni/War Pony Riley Keough 2022).

    Upravo je takav primjerak impozantan i markantan, brutalan i direktan debitantski uradak Felipea Gálveza Haberlea o pravom značenju kolonizacije – riječju, progonu, pogromu i pokolju autohtonog stanovništva čileanske Ognjene Zemlje (Tierra del Fuego). Pod krinkom kartografskog označavanja, izvršena je više od stoljeća zataškavana masovna genocidna čistka nad više od 80 posto Selk’nam (Onawo, Ona) Indijanaca te Haberle prezentira upravo jedan takav kartografski pothvat označavanja itinerara za stada lokalnog poduzetnika Joséa Maríje Menéndeza. Povijesna ličnost, Menéndez (1846–1918) bio je ugledan poslovni čovjek – stočar, najveći patagonijski veleposjednik estanciasa svih vremena, koji je s drugim farmerima (rancheros) tog područja (Mauricio Braun, José Montes…) eksterminirao indigenističku populaciju. Njegov glavni plaćenik, zloglasni psihopatski lovac-egzekutor bio je pak Alexander MacLennan (1871–1917), zvan Crvena Svinja (Chancho Colorado).

    Radnja filma upravo prati Menéndezove najamnike: britanskog poručnika MacLennana, američkog kauboja Billa i mladog fikcionalnog (fokalizatora) mestika Segunda u tom nečasnom pohodu; kroz takvu plansku misiju prezentirajući sukob dvaju disparatnih svjetova: mobilne sakupljačke egalitarističke kulture prvobitnog naroda Selk’nam i radikalne, slijepe beskrupulozne eradikacije/eksterminacije istih od strane doseljenika, nastale iz agresivne supremističke uobrazilije superiornosti i dominantnosti. Haberle navedeno vrlo perceptivno podcrtava zapanjujućom fotografijom – izravnom metaforom stvarnog i činjeničnog stanja: dugokadriranih panorama i vȉšta veličajnosti moćne i stamene, ogoljele prirode kao oduhovljenog nijemog promatrača nekažnjenih okrutnosti, prizivajući aspekt zastrašne inovremenosti i kontrastirajući je i supostavljajući krvnicima – malenima i ništavnima u svom uskogrudnom, ambicioznom sljepilu.

    Umješno pritom redatelj čitavo vrijeme održava napetost, kameru nikad ne držeći na nasilju – radije na počiniteljima istog, inovativno i autentično baratajući žanrovskom ikonografijom, inverzirajući je, redefinirajući i koristeći u provokativno-polemičko-aktivističke svrhe, potpuno se odmaknuvši od dvaju najčešćih holivudiziranih slika indogenističkog stanovništva – one napadačkih neartikuliranih ratnika s jedne ili romantiziranih plemenitih divljaka s druge strane; njegova maestralnost poglavito se ogleda u činu dvodijelne prezentacije narativa – drugi dio naime odvija se godinama nakon gnjusnog zatiranja (koje se pak zbiva u, uvjetno rečeno, tri faze: prvo naglo, ho-ruk fizičko masakriranje; drugo raseljavanje i getoiziranje; treće asimilacijsko pripitomljavanje) i prikazuje nastavak dinamike moći na suptilnije, manje eksplicitne načine. Haberle, naime, potpuno shvaća toksičnu, perfidnu moć kolonijalizma koji genocid malo-pomalo vrši i danas – podmuklije, segregacijski, ostavštinom marginalizacije, nevidljivosti, bijede i poroka, naglasivši potentnost i licemjerje fotografije u samom finalu, koja kao etnografska mjera dokumentiranja stvarnosnog, nastavlja biti deseminator masovne lažne percepcije potlačenog autohtonog naroda i suradnik programiranog ispisivanja povijesti.

    Selk’nami su kolonijalističkim prosvjetljivanjem gotovo izbrisani s lica Zemlje. Potomci ovog naroda žive pod stigmom građana drugog reda. Posljednji izvorni govornik njihovog jezika umro je 1974., a danas je u Čileu samo jedan živući poznavatelj toga govora. Menéndez je pak vlasnik mauzoleja i bȉste u Punta Arenasu, a među brojnim biznisima koje je inicirao, preživjele su mnoge i danas poslujuće tvrtke (lanac supermarketa La Anónima, primjerice), te njegovi potomci nastavljaju uživati blagodati i ugled u regiji Tierra del Fuego.

    ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 23. lipnja 2024.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji