Uvjerljiv spoj romanse i društveno-političke problematike
Fellow Travelers, SAD, Showtime, 2023.
-
Fellow Travelers (2023) gej je saga u formatu ograničene serije od osam nastavaka, kakva recimo prije tridesetak godina ne bi bila zamisliva na američkoj televiziji, pa čak niti na premium kabelskim kanalima poput Showtimea, koji razmatrano djelo prikazuje. To je uostalom i doba kada je njezin autor Ron Nyswaner napisao Philadelphiju (1993) Jonathana Demmea (Kad jaganjci utihnu, 1991) i dobio Oscara za najbolji originalni scenarij. Priča o odvjetniku Andrewu Beckettu (Tom Hanks), koji je otpušten iz ugledne i uspješne pravne tvrtke nakon što poslodavci otkriju da je gej i ujedno HIV pozitivan te njegova pravna borba protiv korporativnoga diva, označila je prodor problematike AIDS-a te društvenoga tretmana gejeva i lezbijki u američku mainstream kinematografiju (film je postigao veliku gledanost u kinima), što u onom trenutku nije značilo malo, iako nakon Demmeova ostvarenja nažalost nije došlo do naročitoga pomaka u reprezentaciji spomenute problematike. Philadelphia je došla u pravom trenutku, napose nakon konzervativne Reaganove administracije osamdesetih godina prošloga stoljeća, koja je pandemiju ADIS-a negirala, što je posljedično dovelo do smrti nebrojeno mnogo ljudi.
Nyswaner se s Fellow Travelers ponovno vraća problematici AIDS-a te američke kulture i njezina odnosa prema gej i lezbijskoj populaciji, a kao referentan vremenski okvir znakovito uzima razdoblje od pedesetih do osamdesetih godina prošloga stoljeća, naravno s razlogom. Spomenuti je period omeđen dvama ultrakonzervativnim i u doslovnom smislu riječi ubojitim političkim administracijama – mekartizmom i reganizmom, koje su djelovale u sprezi s religijskim centrima moći, a u suštini su bile krajnje licemjerne, destruktivne i pogubne po veliki broj ljudi, čije su živote nepovratno i trajno uništile. Obje također obilježava medijska i javna histerija vezana uz fabriciranje priče o navodnim komunističkim i sovjetskim infiltracijama koje prijete da će uništiti američki način života te uz stigmatiziranje određenoga dijela populacije zbog navodnoga širenja HIV-a.
Naracija se paralelno odvija na dvjema temporalnim razinama. Prva, okvirna, vezana je uz osamdesete godine dvadesetoga stoljeća te predstavlja narativnu sadašnjost. U njoj pratimo pokušaj ponovnoga povezivanja dvojice muškaraca: uglednoga političara i cijenjenoga obiteljskoga čovjeka Hawkinsa Fullera (Matt Bromer), koji je odlučio život provesti u laži, te aktivista Tima Laughlina (Jonathan Bailey), koji umire od komplikacija uzrokovanih AIDS-om. Njih su dvojica u prošlosti bili ljubavnici, no Fuller nije bio dovoljno hrabar da bi slijedio Laughlinove želje oko ostvarivanja njihova odnosa. Prvi ostaje raditi u državnoj administraciji, ženi se kćeri uglednoga demokratskoga senatora te se uspinje na političko-birokratskoj ljestvici i živi svoj plastični američki san. Drugi, izgubivši vjeru u katoličku doktrinu te desne političke opcije, napušta državnu mašineriju, veže se uz kontrakulturne pokrete te nastoji proaktivno djelovati na promjenu društvene svijesti. Hawkins tako bira egzistencijalistički neautentičan život, za razliku od čovjeka svoga života, koji kao poraženi melodramatski junak neispunjenu ljubav sublimira u društveno angažirano djelovanje te nastoji promijeniti socijalnu svijest. U sraz se postavljaju dva oprečna načina reagiranja na osobnu, ali i društvenu kriznu situaciju vezanu prvo uz komunističku paranoju a kasnije i epidemiju bolesti, koju politički centri moći ignoriraju. Serija vješto stvara korelacije između jedne i druge te pokazuje određene univerzalne obrasce u povijesnim kretanjima.
Druga narativna linija, retrospektivno organizirana, vezana je uz postepeno iznošenje prošlosti protagonista. Početak odnosa vezan je uz znakovit povijesni trenutak – mekartizam pedesetih godina, tijekom kojega se „lov na vještice“, odnosno masovna histerija oko otkrivanja navodnih komunista i komunističkih špijuna u američkom establišmentu proširuje i na neheteroseksualne osobe i odnose, odnosno na gejeve i lezbijke. Pozadina toga je poticanje medijske histerije, čime se nastojalo javnost pridobiti da podrži američku vanjsku i unutarnju politiku, a u nečasnom paktu s religijom jer se McCarthy neprestano pozivao na kršćanske vrijednosti. U ovome segmentu djelo vješto povezuje fikciju i fakciju pa bitne figure predstavljaju senator Joseph McCarthy i njegov pobočnik Roy Cohn. Chris Bauer i Will Brill živopisno su dočarali dvije povijesne osobe, štoviše toliko im sliče da to na trenutke stvara zazoran učinak. Ne treba spominjati da su navedene ličnosti i same vodile dvostruke živote, pa se Cohn preselio u onostranost upravo zbog komplikacija uzrokovanih AIDS-om, iako je do kraja života u javnosti negirao vlastitu homoseksualnost.
.png)
Najveći aspekt s razlogom otpada na pedesete godine, no serija se, oblikujući društvenu fresku, dotiče bitnih povijesno-političko-društvenih događaja šezdesetih (kontrakulturni pokreti) i sedamdesetih godina prošloga stoljeća (pokreti za prava gejeva i lezbijki). Pritom se autor opredjeljuje za klasičan pristup: osobne sudbine korespondiraju s društveno-političkim trendovima kako bi se ostvario privid socijalne panorame s ciljem da se pokaže u kolikoj je mjeri američko društvo nehumano tretiralo dio svojih sugrađana i sugrađanki. Najbolji aspekt svakako otpada na pedesete godine, gdje serija uspijeva zlokobno dočarati nijanse ne samo društvenih nego i individualnih paranoja, u okruženju koje je prije svega usmjeravano da nadzire, špijunira i dojavljuje. Kada su likovi postavljeni u javni prostor, kamera ih primjerice često prati na način da fingira taj aspekt nadgledanja te potiče paranoidne osjećaje, često postavljajući protagoniste proturječnih osjećaja u situacije kada moraju donositi moralno upitne i egocentrične odabire da bi se spasili, čime se dodatno potencira problem društvenoga pritiska. Time se nastojalo prikazati koliko su pedesete i mekartizam bili restriktivni. Ujedno je posrijedi komentar na poguban američki individualizam te nedostatak društvene kohezije.
Društveno-politička problematika povezana je s melodramatskih aspektima: rafinirani vizualni stil te napadno uočljiva glazbena partitura naglašavaju emocionalni aspekt priče koji se bavi učestalom temom: ljubavi koja nailazi na prepreke te se ne može ostvariti jer joj socijalni uvjeti to ne dopuštaju, no dio krivice je i na likovima koji su katkada sami sebi najveći neprijatelji. Romansa se uvjerljivo razvija, napose zbog glumačkih ostvarenja Matta Bromera (Doom Patrol, The Sinner) i Jonathana Baileya (Broadchurch, Bridgerton), između kojih postoji fina kemija, a prizori seksa dobro su ukomponirani u priču kako bi doprinijeli razradi dinamike odnosa protagonista. Ipak, cjelina je predugačka, sporadično se javlja prazan hod, posebice u drugom dijelu sezone, pa određena kraćenja ne bi bila naodmet. U posljednja dva nastavka kao da se uočava da cjelina pomalo gubi dah te se rasplinjava.
Fellow Travelers elegantno je napravljena, klasično i bez pretjerano eksperimentiranja oblikovana televizijska serija visoke produkcijske razine, koja fingira i kao povijesna lekcija.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 16. siječnja 2024.
