Solidan doprinos regionalnom razvoju kvalitetne televizije
Znam kako dišeš, BIH, HBO Max, 2023.
-
Serija se otvara intrigantno: samoubojstvom tinejdžera Emira za kojega se ispostavlja da su ga školski kolege zlostavljali. Navedeni uvod ima funkciju postavljanja fabularnog okidača, otkrivanja glavnih likova i kontura njihovih karaktera te žanrovska obilježja. Na početku ništa ne odiše regionalnim koloritom osim prostora i jezika, pa imate dojam kao da gledate američku seriju. Slučaj vodi tužiteljica Nevena Murtezić (Jasna Đuričić), koja zajedno sa svojim timom treba otkriti identitet zlostavljača. Fabularnim okidačem i tipom likova, kao i proceduralnim postupkom istrage, uvodimo se u kriminalistički kontekst, a za događaj koji je predmetom istrage nedvojbeno je autore Jasmilu Žbanić i Damira Ibrahimovića nadahnuo medijski popraćen slučaj samoubojstva osnovnoškolca Mahira Rakovca 2014. godine, za koji odgovorni nikada nisu bili sankcionirani. Tada je dječakov očuh Dubravko Lovrenović optužio školu da je ignorirala zlostavljanje te štitila zlostavljače, a posrijedi su bila djeca novokomponirane tranzicijske elite. U Znam kako dišeš očajni roditelji preminuloga dječaka čine korak dalje i izlaze u javnost s imenima zlostavljača, među kojima je tužiteljičin sedamnaestogodišnji sin Dino (Lazar Dragojević). Upravo kroz specifičnosti slučaja te odnosa institucija prema žrtvama i zlostavljačima serija uvodi razmatranje specifičnih društvenih okolnosti karakterističnih za ovu regiju, a ujedno povezuje osobno, obiteljsko i društveno te pokazuje ispresijecanost navedenih sfera.
Prve dvije epizode uspijevaju slučaj samoubojstva postaviti i razviti uvjerljivo, a pritom povezuju privatno i javno. Murtezić je osoba na životnoj prekretnici: u procesu je rastave braka s infantilnim Harisom (Ermin Bravo) koji se ponaša kao neodgovorni adolescent, sin sve više pokazuje problematično ponašanje, na poslu ovisi o hirovima nadređene Violete (Jelena Kordić Kuret) koja je u dosluhu s centrima moći korumpirane države jer položaj ovisi o stupnju (ne)poslušnosti. Privatno kolidira s javnim kada u medijski prostor izađu imena zlostavljača. Scenaristički je vješto u liku Nevene prikazan rascjep između poslovne dužnosti i profesionalnosti te roditeljskih principa te kako jedno utječe na drugo. Podjednako je naglasak stavljen na principe istrage i lik tužiteljice, njezin svakodnevni i profesionalni život te brojne nedaće s kojima se mora nositi u društvu koje joj nije naklonjeno i koje je još uvijek podosta konzervativno i patrijarhalno. Treba spomenuti i odličnu Jasnu Đuričić (Quo Vadis, Aida?) koja je uvjerljivo prikazala stres, zabrinutost, ali i ljutnju s kojom se njezin lik svakodnevno susreće i koja sve više posrće pod teretom društvenih i privatnih okolnosti. Pritom se sugestivno ocrtava društveno-politička pozadina, napose korumpirane države u kojoj ljudi gube povjerenje u državne institucije koje bi ih trebale štititi pa pravdu nastoje preuzeti u vlastite ruke. Radnja šest epizoda proteže se kroz jesen i zimu pa u vizualnom sloju fotografija atmosferično dočarava stanje društva koje je doživjelo dezintegraciju, a u kasnijem zimskom segmentu navedeno daje hladan štih portretiranju društva koje sve više postaje sebično.
Situacija se mijenja nakon druge epizode pa treći nastavak započinje novim slučajem, što nužno ne treba iznenađivati jer često se pokaže u ovakvim žanrovskim pričama da su zločini međusobno povezani. Prijestup je vezan uz brutalnu smrt djevojke, a osumnjičeni je bogati poslovni čovjek Arman Sarkić (Boris Ler), ujedno sin lokalnoga tajkuna i posljedično vrlo utjecajne osobe u svim državnim sferama pa tako i sudstvu. Peta epizoda pokazuje da prvi i drugi slučaj nisu povezani jer kreće trećim: ubojstvom lokalnoga kriminalca i švercera drogom, a nakon posljednja dva nastavka uviđamo da među njima nema korespondencije.
Na tri slučaja otpadaju po dvije epizode, koje su povezane fabularnim lukom pa se Znam kako dišeš primiče epizodičnom i proceduralnom formatu, međutim, pozadinska priča vezana uz poslovni i privatni svijet žene na životnoj prekretnici nastavke povezuje u čvršću cjelinu, čime djelo uspješno izbjegava zamke plošne karakterizacije likova, koja je znala biti karakteristična za epizodične serije. Unatoč navedenom, cjelina je dramaturški nekoncizna i neizbalansirana. Prvi i ujedno najzanimljiviji slučaj, zbog društveno-ekonomskoga i moralnoga konteksta, naprasno se prekida te je ostavljen bez čvršćega razrješenja. Njegove posljedice ostaju u obliku utjecaja na Nevenina sina i privatni joj život, ali i kao svojevrsna mrlja u njezinoj karijeri, no mnoga poticajna društvena pitanja koja otvara ostala su tek skicirana, naznačena i nerazrađena. Daljnji slučajevi kao da su preuzeti iz kataloga općih mjesta kriminalističkih serija te su uzgred obojeni lokalnim koloritom – stvaranja tranzicijske elite u drugom te oblikovanju lokalnoga kriminalnoga miljea u trećoj, što je rezultat također tranzicijskih procesa, ali i ponekih lokalnih osobitosti. Ne razvijaju se uvjerljivo, previše se baziraju na stereotipima pokupljenima iz američkih produkcija te završavaju napadno, bez da im se priča adekvatno razradila te uvjerljivije povezala s društvenim kontekstom, iako je solidno ocrtan njihov utjecaj na psihu protagonistice.
Autore je posebice zanimalo portretiranje protagonistice – uspješne i čvrste poslovne žene sa stavom i principima, koja mora djelovati u iskvarenom društveno-političkom i poslovnom okruženju, koje je ujedno vrlo patrijarhalno i mizogino. Na ovoj razini serija uspijeva uvjerljivo prikazati potragu junakinje za sobom i novim početkom, napose kroz konflikte s okolinom punom nerazumijevanja. Primjerice, prijateljica joj sugerira da traži muškarca, iako ona smatra da postoje mnoge stvari za ženu osim bivanja s muškarcem; kolega detektiv Džandžarević (Mirvad Kurić) često joj se obraća seksističkim komentarima i upadicama, kojih možda nije niti svjestan jer su kulturno toliko ukorijenjeni. Katkada je problem što se ova vrlo poticajna problematika, koja se nije do sada značajnije razmatrala u regionalnim serijalnim televizijskim produkcijama, ne razvija suptilno nego gotovo deklamatorski. Napose se to odnosi na Nevenine dijaloge i monologe, koji katkada zvuče kao iznošenje parola, za čime nije bilo potrebe jer treba prepustiti nešto i gledatelju da sam zaključi.
Znam kako dišeš solidan je doprinos regionalnom razvoju kvalitetne televizije, serija koja je imala mnogo potencijala, no koji nije dovoljno iskorišten zbog scenarističkih propusta pa ostavlja dojam da su u šest epizoda ugurana tri slučaja jer scenaristi nisu znali kako da jedan razrade na adekvatan način.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 5. siječnja 2024.
