Paranoje suvremenog društva

Leave The World Behind, red. Sam Esmail, SAD, Netflix, 2023.

  • Za kraj godine, Netlix nas je odlučio zastrašiti ambiciozno postavljenom apokaliptičnom pričom o propasti društvenog uređenja kakvo znamo i koje nam je jamčilo kakvu-takvu zaštitu. Ekranizaciju istoimenoga bestselera Rumaana Alama iz 2020. godine redateljski i scenaristički potpisuje Sam Esmail, najviše poznat po autorstvu gledanih i hvaljenih televizijskih serija Mr. Robot (2015–2019) i Homecoming (2018–2020), a ispred kamere okupio je respektabilnu glumačku postavu koju čine Julia Roberts, Ethan Hawke, Mahershala Ali, Kevin Bacon i Myha`la. Redatelj je uspio izvući iz njih poprilično dobre glumačke kreacije. Julia Roberts (Zgodna žena, Nothing Hill, Odbjegla nevjesta) odlično se snašla kao antipatična, ogorčena osoba koja ljudskoj prirodi pripisuje najgore osobine te u svom nepovjerenju nema premca. Ethan Hawke (Prije svitanja, Prije sumraka, Prije ponoći) nažalost je dobio scenaristički najslabije razrađenu ulogu, ali vješto predstavlja kontrapunkt glumačkoj partnerici u ulozi ležernoga supruga, koji biva izbačen iz sigurne pozicije. Mahershala Ali (Moonlight, Green Book) zanimljivo balansira između humora i opuštenosti te gotovo mističnoga predviđanja ishoda budućih događaja, dok Myha`la (Black Mirror, Plan B) uvjerljivo postavlja lik njegove kćeri na izmjeni trenutaka pobune i ranjivosti. Svakako treba spomenuti i upečatljivu epizodu Kevina Bacona (Apollo 13, Mistična rijeka) kao pasioniranoga ljubitelja teorija zavjera, koji doživljava svojih pet minuta pozornosti.

    Postapokaliptične priče uvijek imaju dvije komponente: nakon apokaliptičnoga događaja pojedinac i skupina ljudi nastoje preživjeti u novonastalim i nezavidnim uvjetima te svijetu bezakonja, a pritom se nastoji objasniti što se dogodilo, odnosno što je dovelo do apokaliptičnoga događaja. Leave the World Behind u tom se segmentu poigrava obrascima filma katastrofe, no interes preusmjerava na osobne i društvene interakcije uz sporadične izlete u katastrofičnu ikonografiju, kao u scenama nasukavanja tankera ili pada zrakoplova, koje se nažalost ne mogu pohvaliti najuvjerljivijom uporabom CGI-ja, no nasreću takvih trenutaka nema puno.

    Film kreće od anegdotalne situacije. Amanda Sanford (Julia Roberts), uspješna urbana poslovna žena, u slobodno vrijeme strašna i niti malo simpatična mizantropkinja, odluči jednoga lijepoga i sunčanoga jutra supruga, profesora Claya (Ethan Hawke) i dvoje tinejdžerske djece – Rose (Farrah Mackenzie) i Archieja (Charlie Evans) odvesti na odmor u luksuznu kuću koju je iznajmila na Long Islandu. Unatoč bizarnim događajima toga dana, ništa ne može pokvariti obiteljsku idilu. Barem do trenutka kada se te večeri na vratima ne pojave G. H. Scott (Mahershala Ali ) i njegova kći Ruth (Myha`la), tvrdeći da su oni vlasnici luksuznoga zdanja. Na putu do grada došlo je do nestanka električne energije, objašnjavaju, pa su svratili da ih zamole da prespavaju na Long Islandu. Amanda, nepovjerljiva i ogorčena kakva već jest, nikako nije sklona pristati na prijedlog, za razliku od Clayja, a kroz navedeno provučene su i rasne tenzije, koje također suptilno upućuju na društvene i ine podjele u Sjedinjenim Državama. Spletom okolnosti, dvije obitelji bivaju primorane ostatak vremena provesti zajedno te pokušati preživjeti i pronaći odgovore na pitanje što se događa u okolnom svijetu, u trenutku kada neobične situacije počinju eskalirati.

    U Leave the World Behind priča o preživljavanju dobiva nove dimenzije: preživjeli se ne nastoje povezati s ostalim preživjelim skupinama ili se nužno zaštititi od nasilju sklonih skupina u bezakonom svijetu. Naglasak je na nekolicini likova koji moraju naučiti surađivati i vjerovati jedni drugima pa je priča usmjerena na prikaz promjena u dinamici njihova odnosa. Stoga su glumačke kreacije u ostvarenju bitne jer ono počiva na protagonistima i njihovu doživljavanju situacije te reagiranju na nju kao i druge osobe. Film time postavlja korelaciju između mikro i makrorazine: kako društvenoj cjelini nedostaje kohezije, tako i empatije te povjerenja u početku nedostaje među grupicom ljudi koja je primorana dijeliti kuću na Long Islandu.

    Istodobno protagonisti pokušavaju odgonetnuti što se događa. Redatelj i scenarist uspio je izbalansirano postaviti središnju enigmu. Svaki odlazak iz kuće predstavlja opasnost, a jedini način da netko otkrije što se događa jest da izađe iz kuće te da vidi što se po okolici zbiva. Esmail je maher u stvaranju atmosfere anksioznosti i neizvjesnosti, koja je obavijena moćnim velom paranoje. Sve komunikacijske mreže doživljavaju kolaps pa su likovi prepušteni sebi, vlastitom znanju i vještinama koje su nažalost zakržljale te postale sasvim neuporabljive. Tako Clay, moleći Dannyja (Kevin Bacon) antibiotike, kaže da je on temeljno beskoristan čovjek jer je bez pomoći i vodstva tehnologije nesposoban za ikakvo djelovanje. Prije toga, u prvoj polovici djela, odlazi automobilom vidjeti što se događa u okolici te se odmah gubi jer navigacija ne radi pa više nismo sposobni provozati se od sela do sela bez pomoći GPS-a. Pritom nije naglasak na velikom otkriću apokaliptičnoga događaja, nego na postepenom, analitičkom procesu dolaska do zaključka, odnosno točke preokreta, a on je bitan jer nakon problematike društvene kohezije i bolesnoga individualizma uvodi drugu bitnu tematsku okosnicu u priči: čovjekov zavisan odnos prema tehnologiji. Sve veće prepuštanje tehnologiji čini nas ovisnima i ranjivima, što stvara opasne sustave podložnosti koji nam se mogu odbiti o glavu. Situaciju u filmu samo korak dijeli od Skynet scenarija. Neodvojivost od popularne kulture i tehnologije, kao i konzumerističkih dobara, sjajno je prikazana u liku Rose, koja unatoč korjenitoj promjeni situacije u kojoj živi jedino promišlja da nije uspjela pogledati posljednju epizodu popularnoga sitcoma Prijatelji. Stoga i završnica predstavlja ironičan komentar na stanje svijesti podmlatka kojem svijet ostavljamo u nasljeđe.

    Redatelj vizualno i auditivno sugestivno gradacijski postavlja atmosferu dezorijentacije, koja dodatno potiče tenzije među likovima jer cilj je ukidanja protoka informacija, što ovisi o tehnologiji, stvoriti osjećaj izgubljenosti pa je ljude lakše usmjeriti da jedni druge doživljavaju kao neprijatelje. Kamerni pokreti i napadna zvučna slika za cilj imaju dočarati kako se likovi osjećaju u situacijama izgubljenosti i nemoćnosti jer ne mogu dobiti najosnovnije podatke što se događa neposredno pokraj njih. Esmail maštovito koristi kamerne pokrete, stilzirane rakurse te sintentizirane zvukove da bi predočio unutarnja stanja likova te paranoidne porive s kojima se suočavaju.

    Leave the World Behind zabavno je ostvarenje koje se ne libi komentirati stanje našega društva te propitati našu bespomoćnost kada tehnologija zakaže.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 30. prosinca 2023.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji