Dvojbe i problemi mladih

21. Zagrebački filmski festival, 6.-12. listopada 2023.: Glavni program

  • <em>Kako se poseksati</em>, red. Molly Manning Walker

    Glavni program Zagrebačkoga filmskoga festivala ove je godine imao osam natjecateljskih dugometražnih igranih filmova i održao se u CineStaru Branimir, koji se pokazao kao najbolje i najugodnije mjesto u sadašnjoj situaciji u Zagrebu. Bilo bi dobro da se i ubuduće ondje održava. Dakako, kao i uvijek na ZFF-u, u tome se programu prikazuju prvi ili drugi cjelovečernji igrani filmovi redatelja iz cijeloga svijeta, i hrvatski kada ih ima. Ove je godine čast da otvori festival pripala upravo hrvatskomu filmu, prvijencu Sedmo nebo Jasne Nanut, inteligentnoj i duhovitoj komediji koja progovara o važnoj temi s izvrsnim glumcima. Nedostaje nam više takvih komedija u našoj kinematografiji. Film koji je došao iz najudaljenije nam zemlje jest vrlo dobar južnokorejski Prošli životi Celine Song. No o tim filmovima već je bilo riječi, a ostali postupno dolaze u kina.

    Kada se promisli o ostalim filmovima, a svi su drame, uočava se tematska povezanost koja se očituje u odrastanju i sazrijevanju mladih, katkad djece, koji imaju dvojbe i probleme u životu. Zanimljivo je da se u najviše filmova teme i motivi vrte oko seksualnosti, te jedan film ima socijalno-školsku i jedan političku tematiku. I pobjednik, dobitnik Zlatnih kolica, već u naslovu otkriva problem: Kako se poseksati. To je nagrađivani britanski film, prvi redateljski uradak Molly Manning Walker, inače izvrsne snimateljice, primjerice također britanskoga dobroga filma Buntovnica, prikazanoga kod nas premijerno na Cinehill Motovun festivalu. U zagrebačkom pobjedničkom filmu istaknula se mlada glumica Mia McKenna, utjelovivši glavni lik, maturanticu Taru. Ona s dvije kolegice, sve tri maturantice, odlazi u Grčku gdje se žele dobro zabaviti, ali i izgubiti nevinost. Film vodi od razuzdanih tuluma do otrežnjenja i novog pogleda na događaje, od zabave do drame.

    <em>Ekskurzija</em>, red. Una Gunjak

    Očito danas mladi žele izgubiti nevinost do kraja školovanja, i to ne samo do kraja srednje škole, nego i osnovne. O tome je riječ u bosanskohercegovačkom filmu Ekskurzija Une Gunjak, kojemu je jedan od koproducenata Hrvatska. Prije odlaska na školsku ekskurziju na kraju devetoga razreda sarajevske osnovne škole, izjava o gubitku nevinosti učenice Iman dovede do mnogo problema. Film nema dobru dramaturgiju, ali daje dobar prikaz raznovrsnosti društvenih slojeva ljudi, njihovih tradicija, mentaliteta i načina života.

    Španjolski film 20.000 vrsta pčela, prvijenac redateljice i scenaristice Estibaliz Urresola Solaguren, ima u središtu osmogodišnje dijete, dječaka kojemu su roditelji nadjenuli ime Aitor, a zovu ga Coco. No on ne zna tko je, što je, i želi da ga zovu Lucia. To pitanje rodnoga identiteta tematizira se u vrlo dirljivom i lijepom filmu, koji daje i obiteljsku sliku, rad umjetnika, te u ladanjskom okruženju mnogih vrsta pčela pomaže u pronalaženju imena i međuljudskoga sklada. Film je premijerno prikazan na Berlinaleu, a djevojčica Sofia Otero za izvrsnu ulogu lika Coco dobila je Srebrnoga medvjeda te postala najmlađom dobitnicom te nagrade.    

    <em>20.000 vrsta pčela</em>, red. Estibaliz Urresola Solaguren

    Djeca se pak neočekivano poigraju s mogućim seksualnim zlostavljanjem kada time pokušaju ostvariti kakav svoj cilj, čak i lažima. To zateče likove u filmu (i gledatelje!), koji ostavlja mogućnost dvostrukoga tumačenja kraja filmske priče. Riječ je o islandskome filmu Sami u Reykjaviku, dugometražnom prvijencu redateljice Ninne Pàlmadóttir, čiji je kratki igrani film Svi psi odlaze nastao u hrvatskoj koprodukciji i prikazan je lani na ZFF-u. Istaknuti scenarist Rúnar Rúnarsson, poznat i u nas po filmovima Vrapci, Vulkan i Jeka, napisao je scenarij za dramu Sami u Reykjaviku. Ta je drama vrlo dobro snimljena, montirana i režirana. Islandski filmovi obiluju lijepim prikazima prirode, ljudi i životinja. U filmu dobrodušan sredovječan čovjek Gunnar mora ostaviti svoj samački dom u selu jer se gradi brana i bit će poplavljen. Sâm je u stanu u gradu, osamljen, a desetogodišnji dječak Ari iz susjedstva počinje ga samoinicijativno posjećivati…

    <em>Sami u Reykjaviku</em>, red. Ninna Pàlmadóttir

    Politika, nažalost, može vrlo jako, negativno i tragično utjecati na srednjoškolce, posebice kada se zbog poslova roditelja nađu u teškoj situaciji. To pokazuje veoma dobar, ali i potresan film, snimljen zrnatom teksturom slike, Lost Country Vladimira Perišića. Redatelj je imao slično iskustvo s majkom, kao i lik Stefana u filmu. To je srpsko-francuska drama čiji je koproducent hrvatska Kinorama. U ulogama djeda i bake, toplijega i ugodnijega dijela obitelji, nastupaju hrvatski glumci Duško Valentić i Helena Buljan. Ulogu majke, glasnogovornice u Miloševićevoj vladi u vrijeme studentske pobune 1996. godine, glumi uvijek izvrsna Jasna Đuričić. Jovan Ginić odlično je utjelovio Stefana pa je u Cannesu, gdje je bila premijera filma, dobio nagradu za zvijezdu u usponu. Brojne unutrašnje dvojbe, boli, odluke i međuljudski odnosi odražavaju se u još uvijek nježnoj i nedovoljno zreloj osobnosti glavnoga lika, koji zdvaja između svojih uvjerenja, prijatelja, politike i ljubavi prema majci i obitelji, te ne vidi izlaz.

    <em>Lost Country</em>, red. Vladimir Perišić

    Meksički pak film Radikalno redatelja Christophera Zalla, nagrađen kao najbolji film na Sundance festivalu, temelji se na istinitu događaju. Ta dojmljiva drama govori o svuda važnoj temi – obrazovnom sustavu. Riječ je o osnovnoj školi José Urbina López u malom mjestu Matamoros u Meksiku blizu granice sa SAD-om. U nju dolazi učitelj Sergio Juárez Correa – odlično ga utjelovljuje Eugenio Derbez, koji svojim radikalnim, nekonvencionalnim metodama mijenja bezvoljnost učenika i potiče ih da sagledaju svoj potencijal, postanu znatiželjni, razmišljaju, razgovaraju. On je inovativan i inspirativan učitelj u siromašnoj, korumpiranoj zajednici.

    Vrlo su dirljivo prikazane teške obiteljske situacije u kojima djeca moraju raditi, pomagati bolesnim roditeljima, brinuti se o mlađoj braći i sestrama. Film podrobnije prati tri lika učenika. Jedino je Paloma stvarna osoba, a likovi Lupe i Nico nastali su spojem osobina i sudbina više djece. Djeca glumci osobito su uvjerljiva, jer potječu iz toga mjesta. Na kraju filma su fotografije stvarne Palome, koja je ostvarila vrhunske znanstvene rezultate, i učitelja Sergia Juáreza Correa.

    <em>Radikalno</em>, red. Christopher Zalla

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 29. prosinca 2023.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji