Nokturalno slikovit prikaz moralne i emocionalne anesteziranosti svijeta
The Killer, red. David Fincher, Netflix, 2023.
-
.png)
The Killer dugo je pripremani i odgađani pa reaktivirani projekt Davida Finchera, koji je od 2008. godine osmišljavao za Paramount da bi na kraju djelo završilo na Netflixu. Ne iznenađuje što je streamer u kreativnoj krizi izašao u susret uglednom redatelju. Oni imaju ipak povijest uspješne suradnje, prvo na hvaljenoj seriji House of Cards (2013-2018), potom na također hvaljenoj ali manje gledanoj seriji Mindhunter (2017-2019) koja je otkazana nakon druge sezone, a u kojoj se Fincher vratio preokupacijama iz svojih najboljih filmova – Sedam (1995) i Zodiac (2007), dakle serijskim ubojicama. Artsy izlet redatelja u sezonu filmskih nagrada s crno-bijelim Mankom (2020) također je bila Netflixova promišljena akvizicija u nastojanju da ostvari umjetnički prestiž pa se nakon The Killer čini da je Fincheru sasvim dobro izvan kinodvorana.
Djelo predstavlja adaptaciju istoimenoga francuskoga stripa Alexisa Matza Nolenta i Luca Jacamona, a scenaristički je potpisuje Andrew Kevin Walker, koji je napisao Sedam – upravo film s kojim se Fincher potvrdio kao redatelj na kojega valja računati, a nakon uspješne karijere redatelja videospotova (primjerice Vogue Madonne, Janie`s Got A Gun Aerosmith i Who It Is Michaela Jacksona) te podcijenjenoga Aliena 3 (1992) kao dugometražnoga debija. U razmatranom ostvarenju autori se ponovno vraćaju u okrilje ubojica, doduše ne serijskih nego plaćenih, iako između navedenih kategorija nema jasnoga razgraničenja, iznim činjenice da vas u potonjem slučaju netko plaća da određene osobe uskratite za život.
U središtu razmatranja neimenovani je plaćeni ubojica (Michael Fassbender), koji od nepoznatoga naručitelja dobiva zadatak da u Parizu ubije čovjeka u njegovoj hotelskoj sobi. Dok čeka na metu da bude spremna kako bi je propucao, upoznajemo se s ubojičinim rutinama, svjetonazorom, poslovnim kodeksom te glazbenim ukusom. Navedeno se čini jednim dijelom putem njegovih postupaka i ponašanja, a drugim dijelom kroz njegov unutrašnji monolog iskazan u formi voice overa. Antijunak egzotično i brutalno zanimanje doživljava kao izrazito monotono i rutinsko te sugerira da je dobra organizacija i neempatičnost ključ njegova poslovnog uspjeha.
Da bi se priča mogla razviti, potreban je fabularni okidač, a on je u ovom slučaju predvidljiv: zadatak krene po zlu te iskusni profesionalac promaši metu pa mora bježati iz Francuske u Dominikansku Republiku. Tamo otkriva da ga je tražilo dvoje ubojica koje su brutalno napale njegovu djevojku, a ona je završila na bolničkoj intenzivnoj njezi. To je trenutak kada priča kreće na staze revange porna, iako Fincher nikada ne dopušta da cjelina ogrezne u izrazito nasilje. Protagonist se odlučuje osvetiti poslodavcu i svima koji su s njim povezani, a krivi su za njegov progon pošto ga se organizator posla odlučio riješiti kako bi se osigurao. Navedeno prati izmještanje, odnosno promjenu lokacija prema kojima je nazvano pet poglavlja filma koja se u monotonom ritmu izmjenjuju tijekom gotovo dva sata trajanja.
Temeljni je problem što Fincher i Walker ne znaju na koji bi način uobličili materijal. Bi li The Killer trebao biti akcijski film ili nekakva art studija karaktera osobe neobičnoga i stresnoga zanimanja, odnosno osobe koja u nedostatku empatije pokazuje psihopatske osobine ličnosti. Ostvarenje u konačnici nije niti jedno niti drugo, iako je potencijala imalo za oboje. Izvan holivudskoga studijskoga sustava Fincher je dobio mogućnost izbjeći komercijalne prohtjeve koji bi išli u smjeru akcije i atrakcije pa se mogao usredotočiti na lik, njegovu unutrašnjost te djelovanje prema okolini. Pritom je bio svjestan da streamer ima vjernu publiku, koja će u slučaju njegova komorna ostvarenja zasigurno biti veća nego u slučaju kinodistribucije.Uradak je lišen dijaloga jer ubojica djeluje na marginama društva te kao takav nema puno socijalnih interakcija. Stoga sve počiva na njegovom unutrašnjem monologu kojim objašnjava svoja osjećanja, ponašanja i svjetonazor. Naglasak na subjektivnoj i ispovjednoj formi omogućuje da se recipijenta postavi u suženu subjektivnu perspektivu lika, odnosno u njegovo stanje svijesti. Međutim, ova narativna tehnika može izvrsno funkcionirati u književnosti, primjerice u romanu, no njezina je funkcionalnost u filmu ograničena. Izvrstan primjer toga upravo je The Killer. Pretjerano inzistiranje na unutrašnjem monologu u formi voice overa jednostavno umrtvljuje radnju te je čini monotonom, a pritom je sam lik lišen bilo kakvoga smisla za humor. Monotonija je tim veća što je i sama priča poprilično tanka: plaćeni ubojica osvećuje se redom grupici ljudi koji su ga odlučili smaknuti jer je loše odradio posao za koji je bio unajmljen. Čini se da je Fincher igrao na kartu coolerstva i dopadljivosti pa je vjerovao da će protagonist svojim pripovijedanjem zavesti publiku, no unatoč njegovoj neposrednosti i izravnosti nije toliko scenaristički dobro isprofiliran, a niti zanimljiv da bismo dva sata slušali njegove podugačke monologe, koji na trenutke djeluju kao čitanje priručnika kako postati dobar plaćeni ubojica. Zbog drugostupanjskoga pripovjedača koji dominira teško je očekivati da će ostali likovi biti razrađeniji. Mahom su predstavljeni kao aspekt doživljajnosti naslovnoga protagonista te su svedeni na puke mete.
The Killer nastoji otvoriti niz poticajnih pitanja koja se dotiču (bes)mislenosti života te osmišljene i ispunjene egzistencije, postaviti komentar na moralno i emocionalno anesteziran te individualistički usmjeren svijet suvremenosti, no sve to ostaje nedorečeno zbog beskrvnosti cjeline. Za razliku od fabularne i karakterne plošnosti, Fincher je, barem što se tiče tehničkoga aspekta, i dalje redatelj u formi, koji zna intrigantno inscenirati situacije te ponovno do izražaja dolaze precizne kompozicije kadra te maštoviti pokreti kamere. Njegova katkada košmarna nokturalna slikovitost dobro korespondira s naravi svijeta koji skicira. Uvodna sekvenca u Parizu, odnosno ubojičino motrenje žrtve u hotelskoj sobi s druge stane ulice odlično je postavljeno. Scena s The Expert, u kratkom ali upečatljivom tumačenju Tilde Swinton, odaje dojam The Killera kakav je mogao biti, ali je ostao negdje na pola puta.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 8. prosinca 2023.
