Sinteza cjelokupne redateljeve stvaralačke poetike

Escort, red. Lukas Nola, Hrvatska, Makedonija, Kosovo, 2022.

• 

  Posljednji film Lukasa Nole Escort, ovjenčan Zlatnom arenom na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli za sporednu mušku ulogu (Krešimir Mikić) i scenografiju (Ivan Veljača), posthumno je potvrdio njegov status razvijenog filmskog umjetnika koji je pomicao granice režije njegujući dosljedno artistički pristup filmu.

  Escort se već nakon prvoga gledanja nameće kao ekspresionistički film s uočljivo simbolički intoniranim kadrovima. S čulne razine žanrovski se gledatelju na prvu nameće kao erotski triler, no s tom odrednicom doživljaj filma ostaje tek na površini. Ono što Escort iznosi na vidjelo zapravo je duboka i vrlo složena duhovna kriza suvremenoga čovjeka, neovisno o miljeu kojem pripada, praćena gubitkom slobode i otuđenjem od Boga. Ovaj temeljni problem ekspresionističkim gestama glavnoga glumca Živka Anočića jasno je naznačen u ključnom kadru: Miro Gelo, uspješan poslovni i obiteljski čovjek, zatečen fatalnom, gotovo vivijanskom pojavom eskort djevojke Maje koja nenadano ulazi u njegovu hotelsku sobu (poslana kao dar njegovih razuzdanih prijatelja) držeći u ruci džepno izdanje Novoga zavjeta, osjeća nemoć pred demonskom silom koja će ga vrlo brzo odvesti u preljub. Paketić bijeloga praha na noćnom ormariću postaje rekvizitom koji će njihove ljubavne uloge prekriti krinkom savršeno izvedena čina u kojem sve pršti od Majine tjelesne ljepote. Do kobna trenutka njezine nagle smrti pod tušem. Lena Medar ovom upečatljivom ulogom briljirala je, sofisticirano iznoseći erotsku moć žene. Od tog trenutka Miro Gelo živi kao rob svog kompulzivnog poremećaja, konstantno u strahu, bitno izmijenjene svijesti i prilično usnule savjesti. Majin će identitet iščeznuti iz filma i iz života intervencijom misterioznoga hotelskog djelatnika u crnome fraku, kojega je autentično glumački iznio Krešimir Mikić.

  

  Escort obiluje iznimnom simbolikom, prisutnom gotovo u svakom kadru, a sva je u znamenu gubitka slobode i samokontrole. Pojavom iznuđivača u filmu, koji će Geli postupno zagorčavati svakodnevicu, Nola će podcrtati jedan uobičajeni obrazac društvenog mehanizma koji počiva na latinskoj krilatici: Do ut des!

  Ono što je fascinantno u filmu artističko je dočaravanje dekadencije svijeta odraslih, npr. prikaz suvremenih bakanalija do razine groteske, što će sjajno utjeloviti Ksenija Marinković. Sav je pojavni svijet, u proustovskoj maniri, predstavljen kao laž. Gelini prijatelji samo glume rame za plakanje (u biti su okorjeli bludnici i nasilnici), a suradnici na poslu siju kavgu. Začudno je i sebično ponašanje Geline supruge (glumi je izvrsna Hrvojka Begović) koja i ne mari previše za djecu (u filmu su zato odsutne činjenice, jer se za njih nema vremena) dok je njezina najveća zaokupljenost oko materijalnoga kao savršene kompenzacije nutarnjoj praznini. Zatvaranje očiju pred golim činjenicama i guranje problema pod tepih vrlo su česti pratioci međuljudskih odnosa. Što je sa suvremenim obiteljima i brakovima? Nestaju li u manjku istinskog zajedništva? Samo su to neka od pitanja koja se nameću radnjom i dijalozima, kao i prikazima mučna Gelina solilokvija nakon urnebesna partija koji posjećuju čudni svati.

  

  „Tko s vragom doručkuje, mora imati dugačku žlicu“, jedan je od lajtmotiva s kojim se Miro Gelo pokušava obračunati uviđajući sa svoga dna odakle dolazi iskonsko Svjetlo i sveprožimajući mir. I premda se cijeli film doima poput fantazmagorije i nekog poeovskog snoviđenja, ono što mu daje realitetnost upravo je autentičnost psihičkih stanja koja variraju od ovisničke izgubljenosti do očaja, ali isto tako i očajničke želje da se i izađe iz vlastitoga zatvora.

  Zadnja scena u filmu jedina je oslobađajuća i relaksirajuća, iako je milisekunda dijelila Gelu i bezbrižno uspavanu suprugu (nakon koje čašice više) od udesa s medvjedom koji slobodno i opušteno prelazi cestu. Premda nigdje u kadru ne odzvanja krik, taj se krik ekspresionistički prelomio u Gelinoj duši. Tako je malo potrebno da čovjeka zadesi neko ropstvo – bilo duha, bilo tijela, a tako je mukotrpno ponovno osvajanje ranjene slobode i bolan povratak temeljnim ljudskim vrijednostima: istini, pravdi i poštenju. Simbolika u kadrovima sa životinjama u filmu više je nego očita: one uživaju u slobodi. A što je s čovjekom? Potencijalno, vječno je biće ugroze i za samoga sebe i za sva druga bića jer ga svako udaljavanje od Boga odvodi na stranputice zla: u ovisnosti, malodušnost i nasilje. Hoće li Miro Gelo uspjeti izgraditi novi život s Darijom Gelo? Što ga čeka? Priznanje? Ispovijed? Je li sve u filmu tek glad poremećene svijesti? Tko su utvare, a tko ljudi?

  

  I nisu to jedina pitanja s kojima uključeni gledatelj izlazi iz kinodvorane, što upućuje na usklađenu raznovrsnost tematsko-idejnog aspekta, glumačke vrsnosti u filmu i mistične atmosfere realizirane očaravajućom scenografijom.

  Escort je filmsko ostvarenje o kojem će se dugo govoriti kao o klasiku, jer predstavlja sintezu i poetiku cjelokupna stvaralaštva Lukasa Nole.

  ©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 14. studenog 2023.

Piše:

Vesna
Aralica