Usmena tradicija i naslijeđe kao putokaz kroz složenost života

32. Internacionalni festival etnološkog filma, Beograd, 29. rujna - 3. listopada 2023.: Kad prilika priča priču (Gordana Simonović Veljković, Srbija, 2023), Zvona za mrtve (Ljiljana Mandić, Hrvatska, 2022).

• 

  Međunarodni festival etnološkog filma u Beogradu, možda opsegom najširi, najsveobuhvatniji i najvažniji u regiji, ove je godine predstavio četrdeset sedam filmova u tri selekcije, plus osam u popratnim programima, sa širokim spektrom tema iz kulturo-sociološke antropologije, kao i s raznovrsnim autorskim pristupima iz raznih dijelova svijeta pri istraživanju tradicijskog, ali i modernog načina života ljudskih društava i zajednica, a cilj je Festivala ne samo upoznati gledatelje s mnogobrojnim živopisnim tradicijskim kulturnim sastavinama, nego u prvom redu biti glasnogovornikom narodoznanstva, budeći kod suvremenog gledatelja senzibilitet za tradicijsko pučko nasljeđe i njegove vremenskoprostorne specifikume. U glavnom natjecateljskom programu prikazani su tako, među ostalima, Kad prilika priča priču (Gordana Simonović Veljković, Srbija, 2023) i Zvona za mrtve (Ljiljana Mandić, Hrvatska, 2022).

  U zaseocima kao što su Radobilja, Žeževica ili Zagvozd u noći sa Svih svetih na Dušni dan – Mrtvoj noći, opstao je paraliturgijski običaj brecanja, odnosno specifične, tzv. mrtvačke zvonjave pri kojoj klatno udara samo o jednu stranu stijenke i to čitavu noć bez prekida. Zvon se održava u znak počasti mrtvima; on u tom slučaju više nije samo odjek božanske moći u postojanju, radije poništavatelj granice prostorno-vremenske uvjetovanosti, te upravo ovdje do izražaja dolazi simbolični determinirani položaj klatna kao svega onog što visi/egzistira između neba i zemlje, kao i mogućnost stupanja u vezu s onostranim, baš kao što je to slučaj i u eksplicitno poganskim običajima u kojima se vjeruje da duhovi i svekolike paranormalne natprirodne avetinjske pojavnosti i stvorenja u ovoj specifičnoj liminalnoj noći mističnim olabavljelim procjepom među svjetovima ulaze, lutaju i miješaju se s živima.

  

  Tim je neobičnija izjava mještanke o vjerovanju da te noći vani nema vrebajućih vještica; radije naime stvaranje buke – u ovom slučaju zvonjavom, evocira uporabu čegrtaljki, klepetaljki i bubnjeva pri primjerice karnevalesknim pokladama, kao sredstvima za tjeranje nepoželjnih entiteta (dočim se poveznica neprekinutosti svakako pronalazi i u tradicijskom održavanju vatre panja badnjaka čitavu noć s Badnjaka na Božić živom, neugaslom). U tzv. Mrtvoj noći ljudi se skupljaju u svojevrsnom omeđenom communitasu, ritualno-obrednoj mističnoj molitvi, pale vatru, čitaju imena preminulih, a zvonima se zvoni u paru, pri čemu zvoni svatko tko poželi za preminule članove obitelji; na taj način u vizuri redateljice formirajući gotovo foucaultovski, izvan-sakralni transformatorni nabožno-pučki heterotopijski prostor „ekstatičnog prekoračenja“ (zanimljivo je i da stariji dokumentarac Mrtva noć Branka Ištvančića iz 2011. tematizira isti običaj u Rašćanima).

  

  Kad prilika priča priču predstavlja pak specifično arhaično staroplaninsko pirotsko pripovijedanje na timočko-lužničkom dijalektu, koje se prenosi kao usmena tradicija i nematerijalno je kulturno naslijeđe Srbije. Ondašnji pripovjedači intuitivno shvaćaju da pripovijedanje u pojedinca unosi sustav vrijednosti na prirodan način, pruža uputstva koja izoštravaju unutrašnje oko kako bi se znalo razaznati kako se najispravnije postaviti i kojim putem krenuti kroz složenosti života. Arhetipske priče s integritetom su ljekovite. Uštirkane i izglačane, ustrajavajući u ogrezlom, komercijalnom globalizacijskom i posljedično jednodimenzionalnom sekularizmu vrlo opasne opresivnosti – kao da suptilno poručuje redateljica, one poništavaju (i stigmatiziraju!) jedrost i imaginativnost pradavnih, primordijalnih korijena ruralnih kultura i etičke prakse poštovanja i divljenja, povezanih s mitskim oblicima mišljenja. „Priče su se migracijski miješale, nadograđivale, mijenjale – tko može povući granicu? Sila može – između država i jezika, ali ljudska duša nema granice“, zaključuje etnolog, sakupljač narodnih umotvorina pirotskog kraja i pjesnik Dragoljub Zlatković.

  

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 23. listopada 2023.

Piše:

Katarina
Marić