Hvalevrijedan doprinos malobrojnim filmskim festivalima za djecu

Festival superfilmova za mlade Timpetill, Delnice, 13. - 16. lipnja 2023.; dugometražni filmovi

• 

  U organizaciji Motovunskoga filmskoga festivala već se godinama održava festival filmova za djecu. Dosad je bio u istarskim gradovima Buzet i Buje, a  ove je godine prvi put održan u Delnicama u Gorskom kotaru. Nazvan je Timpetill, prema istoimenom romanu za djecu iz 1937. godine njemačko-američkoga pisca Henryja Winterfelda (1901–1990). U projekt su bile uključene sve područne škole, a dio je šireg europskoga projekta Young4Film, namijenjenog razvoju europske filmske publike edukacijom mladih. Održavao se uz potporu potprograma MEDIA Kreativne Europe i Hrvatskog audiovizualnog centra, te uz suradnju festivala za djecu iz pet europskih zemalja.

  To je hvalevrijedan doprinos malobrojnim festivalima za djecu u nas i prilika da vide dobre i za njih primjerene filmove. Ono što bi svakako trebalo poboljšati jest redovita kinodistribucija takvih filmova. Timpetill je u srpnju tri dana gostovao u Petrinji s besplatnim projekcijama.

  U Delnicama, u lijepom okruženju šumovitih brda Gorskoga kotara, prikazan je odličan odabir sedam dugometražnih i šest kratkometražnim filmovima iz europske kinematografije. Među dugima bio je jedan animirani film, i to uspješan – nagrađivani hrvatski Cvrčak i mravica, jedan dokumentarni, te pet igranih filmova, od kojih čak dva dolaze s festivala u Berlinu. O pobjedniku su odlučili dječji žiri i gledatelji. Odabir im je bio isti. Tako je najboljim filmom proglašen francuski igrani film Mala banda, koji je dobio dvije nagrade – i žirija i publike.

  Kratkometražni filmovi bili su svi animirani i prikladni za najmlađe, predškolske gledatelje. A kako su životinje u njima glavni likovi, program je nazvan Priče iz zvjerinjaka.

  

  Filmove iz dugometražnog programa uputno je da gledaju i odrasli, jer je uvijek dana interakcija djece i roditelja, obitelji, društvenoga okuženja, pa pomažu većoj spoznaji o svijetu u kojemu živimo. To se posebice odnosi na švicarski dokumentarni film Kli(n)ka (Girl Gang) redateljice Susanne Regina Meures, koji je prikazan i na ovogodišnjem ZagrebDoxu u programu Teen Dox. Riječ je o djeci influencerima i što to sve donosi. Iako film počinje bajkovito glasom pripovjedačice o djevojci koja gleda u tamno zrcalo mobitela, odmah sugerira da nijedna bajka nije stvarna. Mnogi se na početku zanose, a problemi dolaze kasnije. Prati četrnaestogodišnju djevojčicu Leonie koja snima mnogo i objavljuje na raznim društvenim mrežama. To su nenaglašene reklame raznih tvrtki koje joj za to plaćaju. Zbog velikih novčanih iznosa roditelji joj postaju menadžeri, želeći joj bolji život negoli su ga oni imali u Istočnom Berlinu. Leonie ima jako mnogo pratitelja, a primjer je usamljena djevojčica Melanie koja živi u malom selu u Bavarskoj. No nakon četiri godine, sve se mijenja.

  

  Od igranih filmova najnapetiji, najdinamičniji, najneizvjesniji, gotovo poput krimića, ali i s prilično humora, jest francuski Mala banda (La petite bande / The Little Gang), redatelja Pierrea Salvadorija, pa nije čudno da se najviše svidio djeci. To je i pustolovni film s ekološkom porukom i djecom koja su osviještena u tom smislu, ali imaju i posebne motive za uključivanje u akciju spašavanja rijeke i prirode. Snimljen je u lijepom brdovitom i šumovitom okružju kroz koji teče rijeka, na kojoj je tvornica koja ju zagađuje. Dobro i zanimljivo radnja je ispričana iz perspektive najmlađeg i najnižeg člana petorke – dječaka Aiméa. Njega tišti usamljenost pa silno želi biti prihvaćen i dio male bande – četiriju dječaka i jedne djevojčice. Oni se s neobičnim maskama na licu, kako ne bi bili prepoznati, upuštaju u opasnu pustolovinu onemogućavanja rada tvornice.

  

  Nogomet – ta najvažnija sporedna stvar na svijetu, kako misle mnogi, tema je dvaju filmova u kojima se pojavljuje po jedan stvarni nogometaš. Odnosno, pokazuju kako nogomet može, uz pomoć i podršku odraslih, pomoći djeci ili čak im promijeniti život. Riječ je o filmovima Kopačke i kotači (Strijder /Bigman), nizozemsko-njemačkom, redatelja Camiela Schouwenaara, i Valdova priča ili Milosti puna (Llienos de gracia), španjolskom, redatelja Roberta Buesa. Prvi je drama u kojem dvojica dječaka, najbolji prijatelji Dylan i Youssef žele postati profesionalni igrači. Dylan doživi prometnu nesreću i bude u kolicima, ali to ga ne sprječava da mu i dalje nogomet bude cilj. Drugi ima dosta komičnih dijelova, čak pretjeranoga ponašanja dječaka bez roditelja koji su u španjolskom internatu i školi El Parral tijekom ljeta 1994. godine. Film se temelji na romanu La revolution emotional (Emocionalna revolucija) španjolske psihologinje i spisateljice Inme Puig. Objavljen je prvi put 2019. godine, a podnaslov mu je Svima nam treba isto da se osjećamo dobro. Upravo je emocionalni razvoj osobnosti važan za sve likove u filmu, i ujedno njihov zadatak. Jedan od dječaka budući je španjolski nogometaš Valdo, punim imenom Valmiro Lopez Rocha. Njegova životna priča nije bila laka, a upravo mu je s. Marina promijenila život omogućivši mu treninge. To dvoje stvarnih likova vide se na kraju filma.

  

  Djevojčice su glavni likovi dvaju filmova. Jedan je vrlo dobar norveški Kraljica plesa (Dancing Queen) redateljice Aurore Gossé, koji je prikazan i u Berlinu i u programu Pulica Pulskoga filmskoga festivala. U njemu dvanaestogodišnja Mina, simpatična ali punašna djevojčica, zbog zaljubljenosti u dječaka vrsnoga plesača, odluči prijaviti se na plesno natjecanje. Tada će morati steći i samopouzdanje, shvatiti tko je pravi prijatelj i tko i kako može pomoći djeci. Drugi je nizozemski film ceste Kiddo redateljice Zare Dwinger, također prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu. To je dirljiva drama o majci i kćeri. Lu živi u dječjem domu. Njezina nezrela i bolesna majka je posjećuje i zajedno kreću na put, u nesigurnu i opasnu pustolovinu. Koliko god obje najviše željele biti zajedno, Lu shvaća kako je katkad udomiteljstvo najbolje rješenje.

  

  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 24. srpnja 2023.

Piše:

Marijana
Jakovljević