Neinventivno i beskrvno recikliranje kultnog klasika

Fatalna privlačnost (Fatal Attraction), sezona 1, Paramount+, SAD, 2023.

  • Film Fatalna privlačnost (Fatal Attraction, 1987) Andriana Lynea (Flashdance, Devet i pol tjedana, Nemoralna ponuda), snimljen prema romanu Jamesa Deardena koji je ujedno potpisan i kao scenarist, postao je krajem osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća instantni hit i suvremeni klasik. Posrijedi je bila moralka kakva je mogla nastati samo u spomenutom desetljeću, u kojoj se ispod senzacionalističkoga sadržaja krije pouka muškarcima što im se može dogoditi ako budu nepažljivi te varaju svoje žene i dovedu u pitanje stabilnost vlastitih obitelji. Daniel Gallangher (Michael Douglas) kao uspješan odvjetnik s Manhattana predstavljao je oličenje poslovno i privatno ostvarenog američkoga muškarca, koji je pokleknuo pred izazovom strasti, inkarniranim u Alex Forrest (Glen Close). Film je pritom imao izrazito antifeministički prizvuk: Alex je prikazana kao nestabilna luđakinja koja prijeti uništiti tradicionalnu američku obitelj jer ne može prihvatiti činjenicu da je odbijena. Kroz njezin se lik ujedno perpetuirao mit o ludoj ženi te nudio vrlo jednoobrazan portret bipolarnoga poremećaja. Kao ultimativna negativka, ujedno je funkcionirala kao figura superega, koji se sadistički osvećuje protagonistu jer se drznuo uživati izvan braka te time doveo u pitanje društvene norme i vrijednosti. Navedeno je bilo popraćeno tipičnim Lyneovim šminkerskim, videospotovskim stilom.

    Roman i njegova ekranizacija ove su godine poslužili kao poticaj za serijalnu inačicu. Serija počiva na ideji Paramounta da za vlastiti streaming servis Paramount+ adaptira poznate filmove iz svoga kataloga u televizijske serije. Ponovno smo suočeni s ispraznim recikliranjem jer se djela bogatoga kulturnoga kapitala nastoje prenijeti u drugi format kako bi se približila novom kulturnom kontekstu i publici te time iznova donijela zaradu. Pritom je intrigantnim pitanjem bilo kako će se problematičan sadržaj Lyneova ostvarenja prenijeti današnjoj publici sasvim drugačijega senzibiliteta.

    Kako govorimo o seriji građenoj od osam jednosatnih epizoda, koju autorski potpisuju Alexandra Cunningham i Kevin J. Hynes, priča filma i romana morala je biti nadograđena jer se temeljila na ograničenom spektru zbivanja: odnosu Alex i Dana te posljedicama preljuba na njegovu obitelj.

    U serijalnoj inačici naracija je stoga usložnjena te se odvija na dvjema temporalnim razinama. U narativnoj sadašnjosti protagonist (Joshua Jackson) izlazi iz zatvora u kojem je proveo niz godina služeći kaznu zbog ubojstva Alex (Lizzy Caplan). Ovaj se rukavac grana na tri segmenta. Kroz kriminalistički aspekt protagonist nastoji dokazati da je nevin te vrši alternativnu istragu koja ga treba dovesti do identiteta pravoga ubojice njegove ljubavnice. Drugi je dramski intoniran te je scenaristički tanašno izveden, a pratimo njegov pokušaj reintegracije u društvo. Uspješan poslovni čovjek je zbog društvene transgresije izgubio položaj, koji simbolizira njegova poslovna pozicija, ali i obitelj, pa sada nastoji pronaći novo zaposlenje te obnoviti odnos s kćeri Ellen (Alyssa Jirrels) i suprugom Beth (Amanda Peet). Treći segment također je dramski intoniran te pratimo nastojanje kćeri, studentice psihologije, da kroz psihoterapiju te pisanje teze o Jungu proradi traumu vezanu uz očev navodni čin. Potonji narativni rukavac cjelini daje štih jeftinih psiholoških trilera koji se previše ne udubljuju u nasljeđe osoba koje uzimaju kao referentne točke, nego njihove teorije uzimaju kao puku egzotiku.

    Narativna linija vezana uz prošlost postepeno otkriva razvoj tjelesnoga odnosa dobroga supruga i problematične žene. Za razliku od filma, a s obzirom na drugi društveni i kulturni kontekst, karakterizacija Alex je ublažena. Više je prikazana kao žrtva medicinskog okruženja, odnosno psihijatrijskoga sustava, koji joj nije pružio adekvatnu podršku. Naravno, i u ovom su slučaju, vrlo predvidljivo i otrcano, roditelji su krivi za sve pa scenaristički tim poseže za stalnim mjestima umjesto da nastoji razviti cjelovitu i razgranatu motivaciju lika. Serija katkada teško balansira između navedenih razina, što rezultira sporadičnom narativnom nekonciznošću.

    Stilski i dramaturški ostvarenje pokazuje veliku šlampavost. Fabularna kombinatorika je podosta bizarna, katkada neuvjerljivo motivirana i nategnuta, što u ovom trenutku ne mogu podrobnije elaborirati jer bih morao spojlati priču, a to ne bih želio učiniti. Kad identitet pravog ubojice bude otkriven, kao i njegova slabo opravdana motivacija, s pravom se možemo zapitati sprda li se netko s nama. Neuvjerljiv rasplet ujedno sugerira moralističku potku kojoj mjesto nije u seriji te predstavlja nepotreban balast. Iako protagonist nije kriv za ubojstvo, što uostalom predvidljivo možemo naslutiti od početka, on se u konačnici rezignira s prihvaćanjem krivice. Njegov pravi grijeh predstavlja činjenica da je povrijedio vlastitu obitelj, pa time plaća za svoju transgresiju te doživljava moralno iskupljenje. Obrat u radnji vezan uz Ellen, kojim priča završava te daje naznake moguće druge sezone – čemu se ne trebamo radovati, također je neuvjerljiv. Preobrazba kćeri, valjda zbog prijenosa traume, u inkarnaciju Alex djeluje u najmanju ruku bizarno jer prema logici razvoja priče, likova te njihove motivacije, nikada nisu postojale naznake za takvo nešto.

    Stilski serijalna Fatalna privlačnost nije osobito inventivna. Raskošna, pomalo sapunasto intonirana scenografija, koja očigledno metaforički karakterizira likove, vrlo je shematična, posebice u slučaju Alex. Primjerice, ona živi u bivšem kazalištu te je njezin stan uvijek prikazan u prigušenom osvjetljenju s mnoštvom sjena, sugerirajući da postoje aspekti ličnosti koji ostaju neprimijećeni. Vizualno djelo ostavlja dojam erotskoga trilera iz devedesetih godina prošloga stoljeća – što nije nužno kompliment, ali lišen erotike, pa i između Joshue Jacksona i Lizzy Caplan nedostaje kemije.

    U novoj Fatalnoj privlačnosti sve se krivo posložilo: želja za zaradom sa scenarističkom neinventivnošću i stilskim konzervativizmom, što je rezultiralo beskrvnim ostvarenjem čija se priča razvlači u nedogled.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 10. srpnja 2023.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji