Izvrstan korak u novo desetljeće
33. Animafest Zagreb, Svjetski festival animiranog filma, 5.-10. lipnja 2023.: Veliko natjecanje dugometražnoga filma
-
Nakon što je prošle godine svečano proslavljen 50. rođendan Svjetskoga festivala animiranog filma Animafest Zagreb – našega jedinoga festivala A kategorije, ove se godine očekivalo uobičajeno izdanje. No odličnim programima, natjecateljskim i nenatjecateljskim, nizom izložbi i s čak četiri stotine gostiju te dobrom organizacijom, Animafest je učinio izvrstan i čvrst korak u novo desetljeće ili u novih pedeset godina. No ono što već godinama nedostaje jest odgovarajući festivalski centar, gdje bi se mogao održati. U prostorima SC-a nedostaje ponajprije klimatizacija i svjež zrak, jer ondje se odvijaju glavni programi. Dio programa bio je u kinima Tuškanac i Kinoteka, te pojedinim centrima za kulturu.
Bilo je puno stranih mladih animatora koji su se veselili susretu i druželjubivosti u Zagrebu, te istaknutih i dokazanih profesionalaca. Dva imena valja istaknuti. To je čest i drag Animafestov gost i prijašnji laureat, oskarovac Michaël Dudok de Vit, koji je podučavao mlade filmaše u programu Rise & Shine 2023, te dobitnik Nagrade za životno djelo William Kentridge, umjetnik iz Južnoafričke Republike, koji je prvi put bio na Animafestu te je velika sreća i sklop okolnosti da se to ostvarilo. Kentridge je svih osvojio svojom jednostavnošću, znanjem, svestranošću, multimedijalnošću, improvizacijom i preformerskom izvedbom glazbeno-scenskoga djela Ursonate, koja je uz hrvatske glazbenike prvi put bila ostvarena kod nas. U Galeriji Kranjčar bila je njegova multimedijalna izložba Circulus vitiosus, održao je predavanje o svome radu, te je bio poseban program njegovih izabranih kratkih filmova u programu Majstori animacije. Doista je bilo puno prilike, ali i zahvalnosti, da se vidi iznimnoga umjetnika Williama Kentridgea i njegova djela.
Nakon velike obljetnice Animafesta lani, ove godine obilježeno je nekoliko manjih obljetnica u popratnim programima. To je deseto izdanje Simpozija o suvremenoj animaciji Animafest scanner X, peto izdanje izložbe Iza kulisa, gdje su prikazani mnogi raznovrsni radovi animatora iz kratkometražnoga programa, koji su prethodili i bili dijelovi njihovih filmova, te godišnjica rođenja i smrti hrvatskoga redatelja, crtača, ilustratora Aleksandra Marksa (1922–2002), čija je retrospektiva filmova održana i predstavljena monografija o njemu. Obljetnica Zagreb filma obilježena je predstavljanjem monografije Od imaginacije do animacije: Šest desetljeća Zagreb filma.
Tema Animafesta bila je Znanstvena fantastika u animaciji, pa je prikazan poveći izbor kratkometražnih filmova i tri dugometražna filma izvan konkurencije. U to se uklapaju ovogodišnja festivalska špica, plakat i vizuali autora Dalibora Barića. Prvi put su prikazana dva kratka filma nastala uz pomoć umjetne inteligencije. Razmišljanje gdje to vodi i kakva je budućnost takve animacije, potaknulo je održavanje okrugloga stola o temi Who is the Artist Here? Am I or the AI? (Tko je umjetnik ovdje? Jesam li ja ili umjetna inteligencija).
Posebna je radost na Animafestu bila zbog toga što nakon dugo godina Hrvatska ima svoj dugometražni animirani film. Dakako, riječ je o Cvrčku i mravici, prikazanom u Obiteljskom programu uz potporu HAVC-a. A producent Dino Krpan održao je predavanje Produkcijska analiza, u kojem je govorio o trinaestogodišnjem stvaranju filma.
U Velikom natjecanju dugometražnih filmova bilo je šest, u koje se ubraja i dva srednjemetražna filma po 44 minute. Vrlo su različiti i prema poetikama, estetikama, animacijskim tehnikama, stilu, koloritu, uporabi glazbe. Možda bi ih tematski mogao donekle povezati motiv tuge, ispraznosti, prijetnje, ali i poluautobiografska nadahnuća te to što su poneki djela autora koji su već sudjelovali na prijašnjim izdanjima Animafesta. Svi su narativni, s vrlo velikim udjelom govora.
Pobjednik i dobitnik Grand Prixa žirija jest sjajan latvijsko-američko-luksemburški film Moja romansa s brakom redateljice Signe Baumane. Vrlo je inteligentan, duhovit, komičan, ironičan, kritičan u odnosu na život i odrastanje mlade Zelme u određenim tradicionalnim i povijesnim okolnostima. Dobio je niz nagrada na festivalima te nominacije, među kojima i za nagradu Europske filmske akademije. I prvi autoričin film Kamenje u džepovima iz 2014. godine bio je uspješan i prikazan na Animafestu. U oba autorica iznosi poluautobiografska iskustva o odrastanju, obitelji i snalaženju u životu.
Moja romansa s brakom pun je pjesama koje potkrepljuju fabulu, tako da je i djelomično mjuzikl. Crtež je jednostavan, olovkom na papiru, likovi su blago karikirani, boje su uglavnom nježne, a pozadina, scenografija, često je izrađena i snimljena 3D stop-animacijom. Vrlo je zanimljiv i inovativan edukativno-znanstveni dio, koji prikazuje kako se junakinjini osjećaji i reakcije tijela (ne)usklađuju. U njemu se kao lik javlja moždana stanica koja objašnjava biološke i bihevioralne promjene i reakcije na dobre i loše osjećaje. Animatorica toga dijela je Yajun Shi. Taj film jedini ima vedrine i optimizma.
Posebno priznanje žiri je dodijelio mađarsko-slovačkom filmu Plastično nebo Tibora Banoczkija i Sarolte Szabo. Radnja je smještena u 2123. godinu i ima ekološku potku i znanstvene fantastike, premda su glavni motivi moralne i etičke dvojbe likova te potezi koje čine pojedinci koji ne mogu podnijeti gubitak djece. U tom postapokaliptičnome svijetu pravilo je da ljudi, kada napune pedeset godina, doniraju svoje tijelo da postane stablo. Film je nastao kombinacijom ručnoga crteža, rotoskopije i računalnoga 3D-a, uglavnom u svijetlim tonovima koji postupno tamne.
Publika je svoju nagradu Mr. M. dala španjolsko-francuskom filmu Ratovi jednoroga Alberta Vazqueza, čiji je dugometražni prvijenac Psihonauti, zaboravljena djeca već prikazan na Animafestu. Ratovi jednoroga jest antiratni film koji za likove koristi medvjediće i služi se vatrometom jarkih boja, posebice izražajnim koloritom. Također je psihodeličan, te iako bajkovit, ima vrlo mnogo nasilnih prizora. Naglašava probleme, neuralgične točke uzroka ratovanja, koje pronalazi u patološkim odnosima u društvu i obitelji, o kojima bi valjalo razmisliti.
Kineski srednjemetražni film Nema promjena u našem životu donosi beznadnu apatičnu priču o društvu u kojem se ne može naći posao. To je sudbina i mladoga glazbenika Baa koji je diplomirao suzafon, velik limeni puhački instrument koji ga simbolično obavija. Kadrovi su statični i dugi, a posebno je lijepo oslikana pozadina, scenografija, dok su likovi jednostavni. Zanimljivo, na suzafonu se ne svira, ali je prisutna glazba na mandolini.
Drugi srednjemetražni film jest japanski Amritina gozba, oslikana u stilu anime, ali s čestim tamnim i crnim dijelovima kojima se stvara još veći sablasno-hororski ugođaj i psihološke teškoće odrastanja junakinja. Slabiji je od prethodnoga filma Sakua Sakamota Aragne: Grimizni znak prikazanoga 2019. na Animafestu, čiji je tematski prethodnik.
Francusko-luksemburško-kanadski film Slijepa vrba, usnula žena Pierrea Földesa vrlo je uspješna prilagodba šest pripovijedaka japanskoga književnika Harukija Murakamija. Likovi su stopljeni u tri glavna, pa djeluje kao cjelina u melankolično-snolikoj priči. Vizualno je film lijep, posebice blijedo pastelno oslikani krajolici i pozadina, dok su likovi, izgledom Japanci, stvoreni 3D motion captureom glumaca i umetnuti u 2D film.
Idućem izdanju Animafesta od 3. do 8. lipnja 2024. godine u Zagrebu već se radujemo, jer će kvaliteta sigurno biti odlična, ali se nadamo boljim prostornim uvjetima.
© Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 24. lipnja 2023.
Piše:

Jakovljević