Književni predlošci uspješniji od filmskih ekranizacija

Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson (Bjelovar, 6. kolovoza, 1948.), hrvatski akademik, prozaist, filmski i televizijski scenarist (2. dio)

• 
  
  Dolazi to do izražaja već u Polaganoj predaji u režiji Bruna Gamulina 2001. godine. Naime, fino preplitanje pripovjedača u 1. i 3. licu; pripovjedačeva potom namjera da nam, posve uživljen u svijest glavnog junaka, ne dopusti saznati više nego što on sam zna (Pavešković 2018, str. 377.), prisustvo unutarnjih monologa, tehnike struje svijesti, shvaćanje prostora i vremena kao kategorija sklonih konstantnim iskliznućima – elementi su kojima ovo djelo odaje dojam uistinu složenoga romana, pa njegovo transponiranje u medij filma nikako ne može predstavljati jednostavan zadatak. Slijedom navedenoga, ne možemo se složiti s filmskom kritikom koja na pojedinim mjestima osporava vrijednost romana. Pavičić primjerice u Jutarnjem listu upozorava kako je vijest da Gamulin priprema ekranizaciju Polagane predaje zbunila poznavatelje hrvatske proze s obzirom na to da Tribuson ima doista izvrsnih knjiga koje su, za razliku od ovoga djela, gotovo izmišljene za film. Treba, naime, prilikom razmišljanja o ekranizaciji ovoga romana uzeti u obzir i specifičan Tribusonov jezik i stil, način oblikovanja dijaloga, kratku rečenicu, intertekstualne i intermedijalne veze, iz čega se može zaključiti kako je književnik (a prisjetimo se da je Tribuson na ovom filmu i scenarist) gotovo stvarao roman za filmsko uprizorenje.

  Za razliku, nadalje, od ekranizacije nostalgične komedije predstavljene filmom Ne dao Bog većeg zla iz 2002. godine, Tribusonovo Potonulo groblje nešto je slabije poznat roman iz 1990. godine, koji pripada razdoblju tijekom kojega su ga manje intrigirali autobiografski elementi. Međutim, 2002. godine redatelj Mladen Juran u ovom je djelu prepoznao dobar predložak te je ekranizirao priču o Ivanu Humu koji se vraća u gradić iz kojega je odveden u dobi od pet godina. Dakako, Potonulo groblje itekako podsjeća na Tribusonovu pripadnost generaciji fantastičara, a u kombinaciji s Juranovom režijom aludira na svjetski kinematografski trend fantastičnih trilera, posebice indijsko-američkog redatelja čiju poetiku nerijetko karakterizira zainteresiranost za nadnaravne zaplete i neočekivane završetke, M. Nighta Shyamalana (Radak). Navedeno nije za čuditi s obzirom da je riječ o horor romanu, „atmosferskoj ghotic story iz hrvatske provincije“ koji se okreće eskapističkoj temi i u kojem se „implicitno osjeća ozračje rasula i neizvjesnosti predratne Hrvatske“ (Pavičić).

  

  Što se tiče spomenutoga filma Ne dao Bog većeg zla valja istaknuti kako je riječ o jednom od do tada najambicioznijih projekata redateljice Snježane Tribuson, filmu koji je zbog popularnosti književnih predložaka na kojima izrasta, a riječ je o memoarskom ciklusu sastavljenom knjiga koji pripadaju među najpopularnija poglavlja suvremene hrvatske književnosti – Rani dani i Trava i korov – i koji opisujući odrastanje u Bjelovaru šezdesetih godina 20. st. kroz prizmu omladinske popularne kulture, u filmskom krugu bio osobito čekan. Podijeljen u pet poglavlja u kojima se posebno obrađuje neki od fenomena šezdesetih godina, a kojima se Tribuson progovarajući o vremenu šuškavaca, filma, televizije, rocka i zrelosti najviše interesirao u autobiografskoj prozi – film prati odrastanje dječaka Frule u provincijskom gradiću i po svim karakteristika posve uobičajenoj, svakodnevnoj obitelji. Premda se zasniva na gruboj strukturi Ranih dana, ovaj film ne može se u potpunosti smatrati njegovom književnom adaptacijom, nego prije novom cjelinom koja se tek u pojedinim segmentima nadovezuje na ciklus, pa je tako paralelno s filmskim scenarijem za Ne dao bog većeg zla nastao i istoimeni novi roman. Film se koncentrira na ljubavni zaplet, a digresivno-izlagačku strukturu izvornika nadomješta konvencionalnom filmskom dramaturgijom (Pavičić).

  (Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...)

  © Iva Rosanda Žigo, FILMOVI.hr, 14. travnja 2023.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše:

Iva Rosanda
Žigo