Igra životom u sumornoj ratnoj stvarnosti
Krivotvoritelj (Der Passfälscher), red. Maggie Peren, Njemačka, 2022.
-
Većina filmova koji se bave tematikom i razdobljem Drugoga svjetskoga rata razmatraju okupirana područja te zlodjela koja su u njima nacisti činili. Pritom osobito važnu problematiku predstavlja sagledavanje holokausta kao pokazatelja koliko nisko ljudska vrsta može pasti te kao upozorenje da se takvo nešto više nikada ne bi smjelo ponoviti. Film Krivotvoritelj nastoji promijeniti perspektivu te prikazati kakav su život i iskustva imali Židovi koji su ilegalno ostali živjeti unutar Njemačke, pronalazeći načine da izbjegnu deportaciju. Potpisuje ga redateljica i scenaristica Maggie Peren, koja je ostala više upamćena po potonjoj djelatnosti jer je u toj funkciji potpisana na velikom broju projekata nastalih u recentnoj njemačkoj produkciji (od kojih su se neki također bavili njemačkom prošlošću i Drugim svjetskim ratom, primjerice Napola / Before the Fall, 2004. Denisa Gansela). Radnja je smještena u središtu nacističke Njemačke, odnosno prijestolnici Berlinu. Pritom autorica vrlo sugestivno uspijeva povezati osobnu priču glavnoga lika s implicitnim ocrtavanjem uvjeta svakodnevnoga života pod nacističkom diktaturom. Povezuje dekadentnu ekstatičnost glavnoga grada kroz susrete u otmjenim restoranima te raskošnim balovima, gdje mlade djevojke love vojnu mladež ili druge muškarce za koje pretpostavljaju da im mogu priskrbiti bonove za hranu, sa sumornim aspektima ratnih okolnosti poput oskudice i zločina.
Krivotvoritelj je usredotočen na usku perspektivu glavnoga protagonista, njegov svijet doživljajnosti, ograničen prostor kojim se kreće i u kojem mora organizirati svoju egzistenciju. Istodobno, rubno kroz njegova izmještanja te interakcije s ostalim likovima ostvarenje uvjerljivo ocrtava totalitarističko ozračje, zaogrnuto velom paranoje i nepovjerenja, gdje svatko može biti nešto drugo od onoga za što se izdaje. Gledatelj je djelomice primoran sam rekonstruirati protagonistovu pretpovijest, primjerice deportaciju njegove obitelji u koncentracijski logor te razloge zašto je i kako uspio izbjeći njihovu sudbinu. Ne toliko zračne uzbune koliko bonovi za hranu i glad upućuju na loše životne uvjete te posljedice ratnih zbivanja koliko god se one nastojale ignorirati pokušajem da se održi privid normalnoga života, često ironično podcrtan spomenutim posjetima nekoć otmjenim restoranima te živopisnim balovima. Djelo time mijenja vidokrug jer pokazuje što se događalo unutar Reicha kada se rat zahuktao te kako jedno bolesno društvo izgleda u trenutku kada se počelo urušavati iznutra. Redateljicu dakle ne zanimaju ratne bitke i događaji; oni ostaju po strani te se naslućuju. O njima se ništa konkretno ne zna, postoje nagađanja, čime se implicitno sugerira utjecaj državne propagande koja pažljivo filtrira informacije s ratišta koje građani smiju znati.
Film je sniman prema istinitom događaju, odnosno posrijedi je adaptacija istoimenoga memoara Ciome Schönhausa objavljenoga 2004. godine na njemačkom jeziku, koji nije dopustio da ga nacistički krvoloci obeshrabre te je ostao živjeti u Berlinu tijekom rata, izbjegavajući deportaciju i ratište kao radnik u tvornici streljiva. Radnja se otvara 1942. godine kada protagonist ilegalno – jer je Židov, živi u njemačkoj prijestolnici te sagledava njegove načine preživljavanja i ulazak u svijet krivotvoritelja osobnih dokumenata, kojima su uspjeli spasiti mnoge živote Židova. U konačnici je i Schönhaus uspio na biciklu prebjeći iz Njemačke u Švicarsku upravo zahvaljujući lažnim vojnim ispravama koje je sam krivotvorio. Njegova je taktika bila provjerena: ako se ne skriva te živi život punim plućima, neće biti sumnjiv pa se tako vozi javnim prijevozom, odlazi na objede u fine restorane te posjećuje razne zabave na kojima se okuplja društvena i vojna elita.
Radnja se, kasnije ćemo saznati, otvara na početku posljednje trećine kada protagonist gubi novčanik s dokumentima. Situacija je znakovita jer (ne)posjedovanje određenih isprava doslovno može presuditi nečijem životu. Nakon toga priča se vraća na početak u obliku duge analepse koja nas vodi do situacije u kojoj se otvorila te pritom otkriva nove okolnosti. Ne samo da agenti tajne službe patroliraju hodnicima gdje Cioma čeka da dođe na red u uredu Izgubljeno i nađeno, nego je i primjerak dnevnih novina, u kojima skriva krivotvorene isprave na kojima radi, ostavio u restoranu sa svojom partnericom Gerdom (Luna Wedler) za koju gledatelj nikada nije siguran može li joj protagonist u potpunosti vjerovati. Pritom su se okolnosti po njega počele rapidno pogoršavati, pa njegova prvotna nonšalantnost pomalo jenjava te sve više ustupa mjesto očaju i rezignaciji.
Peren vješto vodi radnju. Njezina je režija klasična, ali elegantna i funkcionalna. Ne zanima je jeftino građenje napetosti nego odmjereno isprepliće okolnosti te suptilno naznačuje kako se polagano ali nezaustavljivo Ciomino okruženje počinje pretvarati u klopku, podcrtavajući krah humanosti u trenutku kada golo preživljavanje postaje jedini imperativ. Stoga Krivotvotitelj uvelike počiva na iskorištavanju i naglašavanju psihološke komponente koja je vezana uz tegobnu situaciju u koju je Schönhaus zapao. Posrijedi je djelo koje više počiva na planiranju i promišljanju likova nego djelovanju, pa stoga je uočljiva i prevlast dobro napisanih dijaloga.
Louis Hoffmann (Dark) u glavnoj ulozi pridonio je uvjerljivosti cjeline. Njegov osmjeh i dječačka razigranost čine kontrapunkt sumornoj društvenoj i ratnoj stvarnosti. Gotovo šeretski situaciju poima kao svojevrsnu igru, koju može okrenuti u svoju korist ako promišljeno i briljantno igra. Navedeno je jasno od samoga početka, kada nacistički službenik dolazi zapečatiti prostorije i pokućstvo u većem dijelu stana koji ne smije koristiti. Kako vrijeme prolazi, njegove iluzije doživljavaju propast te se sve više suočava s mukotrpnim okolnostima, napose kada njegov prijatelj Detlev (Jonathan Berlin) biva uhićen te naslućujemo – deportiran.
Fotografija Christiana Stangassingera je funkcionalna pa odlično podcrtava egzistencijalnu situaciju protagonista. Specifično osvjetljenje, vrlo prigušeno, te evociranje polutame postaje oznaka za život Schönhausa koji istodobno istupa u javnu sferu dok mora skrivati vlastiti identitet jer bi ga to moglo koštati života.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 6. veljače 2023.
