Vizualno atraktivno i dinamično domaće 3D-ostvarenje

Cvrčak i mravica, red. Luka Rukavina, Hrvatska, 2023.

• 

  Život buba (A Bug's Life, 1998), Mravi (Antz, 1998), Pčelin film (Bee movie, 2007), Hrabri mališan (La vallée des fourmis perdues, 2013) i prije svih anime-serijal Pčelica Maja (Mitsubachi Maya no Bōken, 1975) crtići su koji kao svoje protagoniste uzimaju insekte - taj počesto tajnovit i nevidljiv a svakako proliferantan i dojmljiv svijet prirode, interes za koje je potaknuo upravo Waldemar Bonsels, s toliko nadahnute tankoćutnosti i duboke spoznaje, za čitatelja nemjerljivo obogaćujućim poetskim slikama opisujući pčelicu Maju u svom knjiškom remekdjelu Die Biene Maja und ihre Abenteuer (1912).

  Naime, ni u antici – svojevrsnom zlatnom dobu narodnih pripovijetki prenošenih pokoljenjima – basni, ti najmanji stanovnici planeta nisu bili počestim junacima. Rijedak je primjer (uz buhe, muhe, komarce, pčele, skakavce) upravo općepoznati Ezopov Cvrčak i mrav sa znanim naravoučenijem o potrebi skrbne zacrtane marljivosti nauštrb lakomislenoj zabavi i neradu. Navedeno svakako nije bez smisla, promatra li se strogo linearno – savjesnost vs. lijenost, no nova iščitavanja teže ublažiti ovakve stroge konture i zaobliti ih na način izbjegavanja rigidnih polariteta u korist preferabilnih novih pouka za neke nove klince.

  

  Upravo to čini prvi hrvatski dugoočekivani (proces realizacije otegao se na dvanaestak godina) dugometražni animirani film kreiran 3D računalnom tehnologijom Cvrčak i mravica, u inozemnoj distribuciji (koja slijedi u više od 30 zemalja) naslova Cricket & Antoinette – diznijevsko-pixarovskog prosedea, kao novovjeki promicatelj moralnih vrijednosti kompleksne nam suvremenosti.

  U rukama sposobnog redatelja-debitanta Luke Rukavine rečene vrijednosti iskazuju se na više razina. Ona najvidljivija u gornjem sloju svakako je učenje o toleranciji, suživotu i prihvaćanju drugačijih, a uz nju, junaci se mogu promatrati i kao alegorijski simboli dvaju polova osobnosti koje teže onom jungovskom individuacijskom samoostvarenju, integraciji sebstva/jastva kako u individualnom, tako i kolektivnom odnosu – duše i tijela, umjetnosti i intelektualnog, snovitog i jave, osjećaja i razuma; njihov konflikt razriješen usklađivanjem, dovodi do neminovnog iscjeljenja – na osobnom i širem planu; u ovom slučaju glazbom odnosno preciznije pjesmom – a koja i u mitskom sloju ima ljekovita svojstva.

  

  Do navedenog dolazi preko lika vrlo yubabaste Vidovnjakinje koja je puno više no što izgleda, a koja ima funkciju posrednika prema Čarobnom, no vrlo jasno poručujući da svatko ima moć stvarati vlastite čarolije – i to na vrlo realan način – benevolentnošću i srcem za druge; usput time odgovarajući na vječna pitanja – kakav je svijet, kako biti prihvaćen, kako proživjeti život.

  Vrlo pitka i dinamična radnja, umješno održavanje pozornosti gledatelja, vizualno atraktivni i karakterno profilirani likovi Manuela Šumberca, duhoviti dijalozi iz pera Darka Bakliže i njegove kazališne predstave iz 1999., odlična glasovna podjela (poglavito Tara Thaller, a tu su i Marko Petrić, Filip Vidović, Jadranka Krajina, Katarina Madirazza Strahinić, Dušan Bućan, Mladen Vasary…), catchy-songovi Coca Mosquita, lijepe boje i teksturirane pozadine pomalo retro-štiha (evokacija razbarušenih hipijevskih 70-ih u koloritnom obitavalištu cvrčaka na otvorenom u prirodi i njihovog ležernog, permanentno festivalskog raspoloženja kontrastirana geometrijsko simetričnoj monokromatskoj monumentalnoj glomaznosti i hijerarhijskoj hermetičnosti mravinjaka, primjerice) – sve je vrlo umješno balansirano i upakirano te je finalno isporučen vrlo simpatičan proizvod – pravi obiteljski film koji nimalo ne zaostaje za europskim naslovima kompjuterske animacije.

  

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 30. siječnja 2023.

Piše:

Katarina
Marić