Atmosferično i vizualno raskošno prikazana plošna i predvidljiva priča
The Pale Blue Eye, red. Scott Cooper, SAD, Netflix, 2022.
-
The Pale Blue Eye, adaptacija popularnog istoimenog romana Louisa Bayarda, oblikuje apokrifnu povijest odnosno njezinu alternativnu inačicu tako što zamagljuje granicu između stvarne povijesti i njezine domaštane verzije. Drugim riječima, autor predloška uzima stvarnu povijesnu ličnost, slavnog američkog pisca i jednog od najistaknutijih predstavnika romantizma Edgara Allana Poea te činjenicu iz njegova života – pohađanje vojne akademije West Point u mladim danima, no navedeno smješta u fikcijski okvir jer cjelokupna priča plod je mašte. Bryantovo poigravanje ima dodatnu dimenziju: priča je kriminalističko-detektivske prirode, a u povijesti svjetske književnosti, među ostalim, Poe je ostao upravo upamćen kao začetnik detektivskoga žanra. Stoga priča upućuje i na kulturni kapital koji Poe nosi te ga nastoji iskoristiti u svrhu stvaranja atraktivnosti i privlačenja potencijalne publike.
Upravo stoga roman i njegova ekranizacija stvaraju kriminalistički zaplet, koji, ako se pokuša raščlaniti na sastavne dijelove, djeluje vrlo standardno. U West Pointu dogodilo se ubojstvo: mladi je kadet Leroy Frye pronađen obješen o stablo, a potom je netko u mrtvačnici otuđio njegovo srce, vrlo medicinski spretno i precizno ga izvadivši iz tijela. Nadležni pozivaju iskusnog istražitelja Augustusa Lendora (Christian Bale) kako bi pronašao počinitelja prije no što vijesti o slučaju dođu do Washingtona, gdje sanjaju o jednom ovakvom skandalu koji bi im dao povod da instituciju zatvore. Kako to obično biva, inicijalno ubojstvo samo je okidač, a slijedi ga niz novih krvnih delikata. Zadatak je detektiva, mučenog osobnim demonima nakon smrti supruge i navodnoga nestanka kćeri, da se probije kroz mnoštvo informacija i indicija, odnosno da ih analizira i interpretira kako bi odgovorio na pitanje što se uistinu dogodilo. Sve upućuje da je posrijedi nekakav sumanuti ubojica, koji je opasno zaigrao na kartu okultnoga, no to već ulazi u domenu pitanja kako će konvencionalno posložena kronološka naracija biti razriješena.
Priča bi se mogla odvijati u bilo koje doba i na bilo kojem mjestu, no specifičan kolorit upravo joj daje devetnaesto stoljeće i West Point. Kao i svaki pravi istražitelj, tako i Lendor treba pomoćnika, a njega pronalazi u marginaliziranom vojniku Edgaru Allanu Poeu (Harry Melling), neobičnom, pomalo ekscentričnom i razgovorljivom mladiću, sklonom onostranom, kojega krasi neobična inteligencija, mašta i pronicljivost, za koje detektiv procjenjuje da će mu biti od pomoći. Stoga Poe u priči predstavlja element egzotike te djelo implicitno sugerira da je u tom fiktivnom univerzumu mladenačko iskustvo pomoglo piscu da se kasnije okuša i istakne kao pisac i tvorac kriminalističke proze, koja će postati jednim od najčitanijih i najpopularnijih žanrova.
Prisutnost Poea kao lika također djelo neizbježno dovodi u kontekst ostalog autorova književnog opusa, s kojim The Pale Blue Eye stvara određene korelacije. Ne samo da strategije detektivskoga žanra, koje film koristi, upućuju na jedan aspekt Poeova stvaralaštva, nego se Cooperovo ostvarenje referira i na književnikovu poeziju, koja se doslovno čita u radnji, ali i na ikonografiju te slikovitost njegovih djela iz domena književne gotike i fantastike.
Američki je spisatelj, naime, ostao poznat kao pravi maher razvijanja vrlo sugestivne atmosfere, često prožete halucinantnim i deliričnim, zatim naglašavanjem subjektivnog iskustva te pomaknutih stanja ljudske svijesti. Pritom je prostor igrao veliku ulogu te su precizno postavljene spacijalne koordinate redovito korespondirale s (ne)svjesnim protagonista. Mnogi od ovih čimbenika zaživjeli su i u filmskom uratku: okultno, onostrano i njegova veza s ovostranim prožima priču, napose putem lika samoga Poea te enigme ubojstva. Cjelina u vizualnom sloju pokazuje također brojne osobine gotičkoga, koje je američki autor preuzeo iz europske književne tradicije. Vojna akademija smještena je u staro zdanje puno labirintskih hodnika i prolaza, zatim su tu stare i napuštene građevine, dekadentni dvorci imućnijih pripadnika društva, a temeljna je priča neizbježno obavijena velom nadnaravnoga.
Cilj je stvoriti napetu, neizvjesnu atmosferu terora i prijetnje, koja dodatno probija iz klaustrofobičnih odrednica prostora jer je akademija smještena na ruralnom području, usred šume, koje su često u folklornim pričama bile mjesto prebivališta zlokobnih sila. Stoga Cooper i direktor fotografije Masanobu Takayanagi (Silver Lining Playbook) stvaraju vizualno raskošnu cjelinu u kojoj je sugestivno dočarano zimsko, ledeno ozračje, pa djelo odiše glacijalnim štihom, izmjenom nokturalnih situacija s monotonom bjelinom zimske divljine te vještim baratanjem bojama. Atmosfera je mnogo bolje izvedena od same priče koja je odveć plošna, dok fabularna kombinatorika pokazuje propuste u motivaciji.
Cooper u središte razmatranja nastoji postaviti moralnu dvojbu, o kojoj ovdje ne mogu podrobnije jer bih morao spoilati priču, što ne želim učiniti. Ona se postavlja kroz uslojavanje kriminalističkoga zapleta jer iza površinskoga, ispostavit će se, postoji još jedan, prikriveni. Potonji djelo usmjerava na potku o ljudskoj okrutnosti te društvenom tretiranju žena, gdje se potencira blaga feministička crta kroz ostavljanje mogućnosti osvetnika da ostane nekažnjen za svoju društvenu transgresiju, odnosno uzimanje prava na odmazdu. U konačnici to i jest hrabro u kontekstu američkoga filma, ako je već priča konvencionalna a likovi nedovoljno scenaristički profilirani. Međutim, dvije razine zapleta nisu najspretnije povezane u cjelinu. Pritom prva s primjesama okultnoga djeluje kao navlakuša jer ostavlja dojam da scenarist nije znao kako bi je na odgovarajući način razriješio. Njezin okultni kontekst djeluje disonantno u odnosu na stvarnu problematiku muškog odnosa prema ženama. Druga pak ima potencijala, no ostavši skrivena iza prve, gubi na uvjerljivosti tijekom razrješenja.
The Pale Blue Eye imao je potencijala, no trebalo je dodatno poraditi na strukturiranju i osmišljavanju kako priče, tako i likova.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 20. siječnja 2023.
