Scenaristički vješto uobličena i dinamična tinejdžerska dvorska romansa
Young Royals, sezona 1 i 2, Netflix, 2021-2022.
-
Zamislite da je netko odlučio staromodno snimanu Krunu, s njezinom raskošnom scenografijom i kostimografijom, rafiniranom fotografijom, autentičnim lokacijama te nastojanjem da vjerno rekonstruira društveno-povijesno-politički kontekst, prilagoditi senzibilitetu suvremene mlade TikTok generacije. Rezultat bi zasigurno bila švedska serija Young Royals (2021, 2022) autora Lise Amnjörn, Larsa Beckunga i Camille Holte, čija je druga sezona imala premijeru prije nekoliko tjedana. Posrijedi je sezonski tip ostvarenja, u kojoj se relativna fabularna zaokruženost postiže na razini sezone, od kojih svaka broji po šest nastavaka. Oni su relativno kratke minutaže, traju prosječno četrdesetak minuta te su brzoga ritma i dinamične radnje, u kojoj dolazi do izmjenjivanja napetih trenutaka u kojima prevladavaju intrige, te momenata emocionalnoga smirivanja situacija. Time izravno odgovaraju ritmu života gledateljstva kojem je djelo primarno namijenjeno.
Dvije do sada snimljene sezone, koje su se pokazale iznimno popularnima kod publike, priče ostavljaju otvorenima pa možemo govoriti tek o relativnoj fabularnoj zaokruženosti. Čini se da je ovakva podjela na dvije cjeline od šest epizoda više rezultat producentskih intencija nego logike priče, jer gledatelje ostavljaju u najnapetijem trenutku kako bi stvorile iščekivanje što će se dalje događati sa životima i odnosima likova u narednim sezonama.
Serija se vješto poigrava gledateljevim fascinacijama kraljevskim dvorovima te njihovim stanovnicima, očito se povodeći za popularnokulturnim mitovima o prinčevima i princezama, ekstravagantnim im životima, ljubavnim zavrzlamama, dvorskim očekivanjima te osobnim problemima i krahovima. Nitko to bolje nije znao unovčiti od tvoraca spomenute The Crown, samo što u slučaju švedske serije više ne govorimo o ostvarenju koje je dijelom temeljeno na faktografskom materijalu, nego je priča u potpunosti plod fikcije.
U središtu razmatranja je tinejdžer i princ Wilhelm (Edvin Ryding) koji će, s obzirom na razvoj situacije, uskoro postati prvi u nizu za nasljeđivanje trona, na kojem trenutačno sjedi njegova majka, švedska kraljica Kristina (Pernilla August). Mladi prijestolonasljednik teško se nosi sa svojim položajem i očekivanjima koja su postavljena pred njega, što u određenom trenutku rezultira nasilnim ispadom tijekom noćnoga izlaska. Kako živimo u kulturi lišenoj privatnosti i gdje svatko ima pravo svakoga snimati u bilo kojem trenutku i situaciji, snimka prinčeva noćnoga ekscesa dospijeva u javnost na sveopće oduševljenje tabloidnih medija te dežurnih komentatora na društvenim mrežama. Kako bi smirila situaciju, kraljevska obitelj odlučuje problematičnoga člana poslati na preodgoj u internat, na što Wilhelm nevoljko pristaje kada vidi da drugoga izbora nažalost nema.
Gledatelju nije teško zamisliti kako izgleda internat u kojem boravi jedan princ, odnosno kakva klijentela ga upisuje. Međutim, osim učenika koji tamo žive tijekom školske godine, škola prima i određeni broj vanjskih učenika koji samo pohađaju nastavu i najčešće su nižega klasnoga ranga – srednji sloj, djeca radnika ili migranata. To je pozicija Simona (Omar Rudberg) i njegove autistične sestre Sare (Frida Argento). Wilhelm i Simon uskoro će se zbližiti te postati par, no na putu ostvarivanja njihova ljubavnoga projekta prepriječit će se razne prepreke: prinčeva buduća kraljevska funkcija, klasna pitanja, interesi njihovih školskih kolega, razne druge spletke i nedoumice, kao i pojave novih ljubavnih interesa.
Autorski trojac vješto koristi modus romanse tako što u središte razmatranja postavlja put dvojice u načelu dobrih protagonista, koji na putu samoostvarenja moraju proći brojne prepreke kako bi ostvarili svoj naum – želju, a u ovom slučaju posrijedi je mogućnost legitimiranja vlastitoga ljubavnoga odnosa, koji Wilhelm usput mora uskladiti i sa svojom budućom državničkom ulogom koju nije birao te je osjeća kao obvezu nametnutu obiteljskim kontekstom. Romansa je bazičan princip postavljanja fabularnoga tijeka pa po tom pitanju serija ne nudi ništa novo, nego preuzima postojeće konvencije. Pritom se nadovezuje na društvene romantične mitove o odnosima prinčeva i običnih građana, ali ih vješto transponira u queer-kontekst. Unatoč spomenutim elementima te prepoznatljivim obrascima fabuliranja, koji uključuju niz likova-funkcija karakterističnih za tinejdžerske serije, iznenađujuće je kako Young Royals u obje sezone ipak uspijeva priču zaogrnuti velom realističnosti te društvene relevantnosti.
U internatu smo suočeni s nizom očekivanih situacija: potenciranjem tradicije, inicijacijskim ritualima, međugeneracijskim napetostima, stvaranjem paktova među učenicima. Posrijedi je standardan motivski i karakterni inventar, no autori u učestale motive uspijevaju vješto uplesti klasnu problematiku – imućne slojeve koji su osiromašili, novi novac, pripadnike migrantskih zajednica. Svijet tinejdžera tako u seriji odražava svijet i stavove odraslih te je neprestano podcrtana klasna napetost, a donekle i klasni sram koji je evidentan u slučaju Simonove sestre Sare. Za razliku od američkih serija gdje svi dobro izgledaju, pa čak i u slučaju kada glume osobu koju naoko okolina doživljava kao fizički nelijepu, švedsko ostvarenje ponovno pokazuje dozu svježine: glumci i glumice odabrani su u skladu s godinama likova koje tumače te su ih uvjerljivo dočarali, nisu nužno lijepi, zgodni i vitki, imaju probleme s tenom i aknama, muče ih svakakve vrste nesigurnosti te predstavljaju internetsku generaciju koja živi putem medijskih slika i objava na društvenim mrežama. Mobitel je bitan protagonist u seriji – uostalom, zaslužan je i za pokretanje najveće intrige.
Young Royals vješto je scenaristički uobličena serija, dinamična, sporadično duhovita, uspijeva izbjeći pretjeranu patetiku. Katkada je fabularni razvoj mogao biti promišljenije postavljen, kao primjerice u drugoj sezoni kada dolazi do uvođenja novih likova poput Marcusa (Tommy Wättring), no podzaplet vezan uz njegov odnos sa Simonom ne vodi nikuda te predstavlja fabularnu slijepu ulicu. Režijski je postavljena dinamično, ima nešto od sapunske estetike, no ide ruku pod ruku s medijaliziranom kulturom utemeljenoj na vizualnim kodova, kojoj protagonisti serije pripadaju.
.png)
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. studenog 2022.
