Ni zvijezde devedestih ne uspijevaju spasiti ovaj osrednji triler

Mjesto usijanja (Hot Seat), red. James Cullen Bressack, SAD, 2022.

• 

  Atmosferu u ljetnom periodu u rashlađenim svjetskim kinodvoranama pokušao je ugrijati film Hot Seat ili Mjesto usijanja, koji svojim nazivom sugerira kakvu tenziju, dinamiku i akciju. Film je to Jamesa Cullena Bressacka, inače poznatoga po producentskom radu na filmovima Jedini preživjeli i The Irishman. Uz producentski rad na tim filmovima, Bressack je režirao više trilera i horora – The Call, Survive the Game, Bethany, Fortress i druge. Njegov posljednji film Mjesto usijanja okuplja veterana akcijskih trilera Mela Gibsona, a u ostalim se ulogama pojavljuju Sam Asghari, Shannen Doherty i Kevin Dillon.

  Film donosi priču o hakeru Orlandu (Dillon) koji se nađe na meti bombaša koji želi ilegalnim transakcijama i hakerskim upadima u podeblje račune bankovnih korisnika zgrnuti bogatstvo, no i osvetiti se. U cijelu priču uključuje se Wallace Reed (Gibson), veteran odjela za protueksplozivnu zaštitu koji se nakon eksplozije u gradskome parku uključuje u istragu i trči na mjesto nesreće. Već uvodna scena u kojoj vidimo hakera Orlanda (Dillon) kako trči ulicom dok se u pozadini dogodi eksplozija sugerira već poznatu i prožvakanu priču o bombašu koji nečim ucjenjuje.

  

  Montaža je u tom dijelu solidna, sugerirajuća i in medias res uvodi u problematiku koja će se kasnije razložiti. Pozadinska priča o Orlandu i njegovoj obitelji nije posve dostatna, pa nije niti posve jasno što je uzrok neslaganja između njega i njegove žene. S druge strane, priča o Wallaceu Reedu, veteranu odjela za protueksplozivnu zaštitu, donesena je tek u tragovima, na temelju razgovora s njegovim mlađim kolegom, no nedovoljno i površno. U pomalo digresivnom tonu, no zanimljivosti radi, treba istaknuti činjenicu da, kao što je Gibson u Smrtonosnom oružju bio mlađi kolega, bijelac, dok je stariji kolega bio Afroamerikanac, tako je ovdje obrnuto Gibson stariji kolega i bijelac, dok je mlađi kolega Afroamerikanac. Sličnost između tih dvaju filmova, u kojem se pojavljuju organi reda, u oba Gibson, jest i u pokušaju humornih replika karakterističnih za žanr trilera, onog akcijskog, no ovdje ne i uspjelih.

  Nakon uvodne scene i eksplozije te prikaza Orlandove obiteljske situacije, vrlo brzo se radnja  premješta i ostaje na Orlandovu radnom mjestu, na katu zgrade u kojoj radi sa svojim kolegom. U tom smislu, s obzirom na relativno ograničena mjesta radnje, možemo govoriti i o manjem broju likova, što je znak da dobar scenarij, dobro ostvarene glumačke uloge i dramaturška uvjerljivost moraju biti besprijekorni ne bi li i sam finalni produkt bio nešto bolji od dobroga ili tek prolaznog kakav ovaj jest.

  U prvom redu treba istaknuti kako niti scenaristička podloga, dijalog i replike u odnosu haker-bombaš nisu dobre – odveć su pretenciozne, nategnute, patetične i nimalo humorne, što pokušavaju biti. Uzimajući u obzir većinsku radnju koja se odvija u uredu zgrade tako da vidimo hakera koji sjedi na stolici ispod koje je bomba, a upute dobiva putem razglasa od bombaša kojem ne vidimo lice, možemo uvjetno tvrditi kako film ostavlja dojam kao da je principom „ima tona, nema slike“, odnosno korištenjem samo glasa negativca, korištena formula najpoznatija po franšizi Slagalica strave. Taj modus u serijalu Saw zbog same tematike i cjelokupne ideje jest uspio, pa tako neodređen glas negativca djeluje zastrašujuće i poziva na napetost i iščekivanje, dok u filmu Mjesto usijanja nepoznat i kompjutorski obrađen glas uopće ne djeluje zastrašujuće, no niti smiješno, što pokušava biti, nego iritantno, neuvjerljivo i u trenutcima usiljeno.

  

  Kad govorimo o neuvjerljivosti, treba reći i kako Dillon svoju ulogu nije iznio posve uvjerljivo nego prolazno, što i ne čudi s obzirom na to da je on inače glumac koji je imao uloge u filmovima D i C kvalitete. Također, plavuša koja zaluta u ured djeluje pomalo groteskno, odveć seksualizirano i podsjeća na one plavuše u hororima koje zapomažu prenemažući se; primjerice kao u serijalu Mrak film. Također, posljednja scena na krovu zgrade dobar je primjer kvalitete i uvjerljivosti odrađene scene i tumačenja likova, pa je tako s jedne strane lik negativca u svojem ispadu bijesa, smijeha i agresije glumac Welch donio dobro i uvjerljivo, dok je lik Orlandove kćeri donesen prilično loše, još jednom u „plavuša u hororima“ stilu.

  Dakle, scenarij obiluje nekim klišejima, sama scenaristička podloga nije dovoljno čvrsta, dijalozi nisu dobri i tenzijom nabijeni, a ostvarene glumačke uloge su tek prolazne, uz naglasak na činjenicu da su svoje uloge solidno iznijeli jedino Mel Gibson, koliko-toliko Shannen Doherty i Welch lik negativca. Očigledno je da je Gibson ovome filmu trebao poslužiti samo kao nosivi stup glumačke konstrukcije, no ako je to i bila želja, onda je lik policajca kojeg tumači trebao biti dodatno razrađen i karakteriziran, te više uključen u samu radnju. Kad govorimo o akcijskim trilerima – vrlo komercijalnom žanru koji rezonira s publikom, treba se sjetiti znamenitih naslova koji su odrađeni besprijekorno. Dakle, kod takvoga je žanra gotovo uvijek naglasak bio na pojedincu, protagonistu, njegovoj prošlosti, odnosu s negativcem ili odnosu s kolegom, primjerice policajcem, što je moglo biti iskorišteno kao prostor dodatne razrade, nijansiranja likova, a time i dramaturške zaokruženosti.

  

  Režija i scenarij Jamesa Cullena Bressacka, redatelja poznata po niskobudžetnim filmovima, na filmu Mjesto usijanja ne donosi ništa novo nego sasvim osrednji, prolazan i generičan uradak koji ne uspijeva gledatelja niti držati na rubu stolca u iščekivanju i kakvom adrenalinskom trenutku. Štoviše, njegov film ne uspijeva recipijenta niti uvući u samu priču. Publika, to jest oni koji se odluče pogledati ovaj niti osrednji akcijski triler, jedino mogu uživati u zvijezdama devedesetih godina, prvenstveno u Melu Gibsonu koji je prekaljen u ovome žanru, u pojavi Shannen Doherty koja se već godinama bori s teškom bolesti pa ju je lijepo vidjeti na velikome platnu, kao i u izvedbi Michaela Welcha, poznatoga po ulogama u Sumrak sagi.

  © Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 30. kolovoza 2022.

Piše:

Ervin
Pavleković