Kad se žiri i publika slože...

Animafest Zagreb, Svjetski festival animiranog filma, 6. -11. lipnja 2022.: nagrađeni kratkometražni filmovi

  • <em>Smetlar</em> (<em>O homen do líxo</em>) red. Laura Gonçavles

    Kratkometražni animirani filmovi na Animafestu imaju polustoljetnu tradiciju, kao ovogodišnji festival – jubilarac i slavljenik, jer su otpočetka, od 1972. godine, i prikazivani i natjecali su se. A njihov dobitnik Grand prixa odmah ide u konkurenciju za nominaciju za Oscara, nagradu Američke filmske akademije, te je od osnutka Europske filmske akademije kandidat i za europsku animacijsku nagradu. Dakle, velika čast i privilegij, što su Animafestovi laureati znali cijeniti. A ono što posebice veseli sve jest trenutak kad i žiri i publika odaberu isti film, kad se i ne znajući slože o pobjedniku te pokažu isti senzibilitet, isto znanje.

    Kao i svake godine, velik broj kratkih filmova u svim kategorijama donosi i velik broj raznovrsnih poetika i estetika, inovativnih animacijskih tehnika, autorskih pristupa. No kad su posrijedi ovogodišnji laureati, najbolji i nagrađeni kratki filmovi po kategorijama, doista se može reći kako su izvrsni i dostojni jubilarnog izdanja Animafesta. Općenito, posebno su lijepe vizualnosti, likovnosti i skladne estetike; dominira crta, linija, dakle crtanje i prozračnost, jednostavnost, pastelne boje, minimalizam ali i razigranost, poetičnost, toplina i nježnost pri obradi teme.

    Ove se godine peti put u povijesti Animafesta dogodilo da su i Grand prix stručnog žirija i nagrada Mr. M. publike pripali istom filmu. Riječ je o portugalskom sjajnom filmu Smetlar (O homen do líxo) autorice Laure Gonçavles, prisutne i sretne na Animafestu. Rese ga sve navedene osobine, posebice poetičnost i nježnost, jednostavnost crteža i crtanja, prekrasna glazba te toplina obiteljskih odnosa. Posrijedi je doista autoričina obitelj, njihovi glasovi i iskrena priča o njezinomu stricu. On je iz rata u Angoli donio majmunčića koji veselo skače u kadrovima. Potom je stric zbog siromaštva otišao raditi u Francusku kao čistač, pa je doma u Portugal donosio ono što su bogati Francuzi odbacivali a još je uporabljivo, i oni su se tomu veselili. Toliko skromnosti, altruizma i pozitivnog ozračja rijetko se vidi. Film usto ima posebice dobru dramaturgiju i režiju, te mu iskreno želimo sretan put do Oscara.

    <em>Pismo prascu</em> (<em>Letter to a Pig</em>) red. Tal Kantor

    U stručnom međunarodnom žiriju, kao i uvijek, pet je članova i oni su isto dali svatko svoje posebno priznanje. Zanimljivo je da je među njima bio i Alex Dudok de Wit, sin oskarovca Michaela Dudoka de Wita, koji je rekao da je od oca naslijedio ljubav prema animaciji, ali ne i talent kreativnosti, pa se njome bavi proučavajući je, te kao animacijski novinar.

    Nagradu Zlatko Grgić za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije dobio je francusko-izraelski film Pismo prascu (Letter to a Pig) autorice Tal Kantor, isto gošće Animafesta. To je neobična, originalna, jedinstvena priča o holokaustu, koju bi upravo zbog toga trebali svi vidjeti. Nastala je jednostavnim crtežom uglavnom u sivo-crnim nijansama s metaforično-alegorijskom svinjom kao tim simbolom. Naime, riječ je o čovjeku kojega je kao židovskog dječaka spasila svinja u štaglju time što nije bio primijećen. Kao odrastao čovjek napisao je pismo zahvale toj svinji i čitao ga u školama učenicima. Jedna od učenica koja je to čula bila je upravo autorica, prema njezinim riječima. Ona je to pretočila u film i dodala svoj u mašti simboličan obračun sa svinjom, to jest holokaustom. Time je naznačila zdrav put nadilaženja nepravdi i različitosti, te izvrsno poantirala.

    <em>Džem od leptira</em>, red. Shih-Yen Huang

    U studentskoj kategoriji najboljim filmom i dobitnikom nagrade Dušan Vukotić proglašen je francusko-tajvanski Džem od leptira Shih-Yen Huang. Iako je sav u pastelnim bojama i na prvi pogled vizualno lijep, autorica u njemu suptilno daje metaforu života s nemarnim ocem u praznom stanu, zlostavljanja i odbacivanja.

    Najboljim hrvatskim filmom međunarodni žiri, isti kao i za studentske filmove, proglasio je film 11 Vuka Jevremovića, nastao u njegovoj samostalnoj produkciji. U tri i pol minute fascinantnim ali i jednostavnim crtama, frenetičnim tempom i izmjenama jarkih boja dočarao je važan i kritičan dio nogometne utakmice. Posebno priznanje pripalo je Jeleni Oroz za film Pisma na kraju šume. Sastavljen je od lijepih jednostavnih crteža pastelnih boja, vrlo je poučan i prikladan za djecu. Osim o važnosti učenja slova i pisanja, pokazuje kako pohlepa nije dobra te kako je najljepše međusobno dijeljenje. Likovi su simpatične antropozofske šumske životinje.

    <em>Pisma na kraju šume</em>, red. Jelena Oroz

    Taj je film dobra poveznica s natjecateljskim programom filmova za djecu i peteročlanim dječjim žirijem. Oni su pokazali svoj senzibilitet dajući nagradu korejskom filmu Piropiro autorice Miyoung Baek. To je vizualno prekrasna poetska priča o dvjema ptičicama, njihovoj povezanosti, ljubavi i želji za slobodom, za koju treba hrabrost i pokušaj kad postoje osobne prepreke. Djeca su posebno priznanje dodijelila francusko-gruzijskom filmu Franzyjina čarobna juha autorice Ane Chubinidze. Vrlo simpatičnim, neobičnim likovima u pastelnim bojama, film pokazuje kako je ljepše dijeliti negoli zadržati samo za sebe. Svi dječji programi istodobno su hvalevrijedan Animafestov doprinos educiranju i razvijanju najmlađe publike, možda i budućih animatora.

    Recimo još da je film Ljubav u doba ekonomije bazirane na ugljenu Tomasza Siwinskog dobitnik nagrade za najbolju manjinsku hrvatsku koprodukciju (većinska je poljska); tajvanski film Samsara Hsin-Chiena Huanga proglašen je najboljim u programu VR animacije. Čileanski film Bestia autora Huga Covarrubiasa, nominiran za Oscara, dobitnik je nagrade Zlatni Zagreb za kreativnost i inovativno umjetničko postignuće. Nastao je stop-animacijom kao lutka-film te prikazanom okrutnošću, premda ona odgovara temi, odudara od navedenih estetičkih odlika ostalih nagrađivanih filmova.

    <em>Piropiro</em> red. Miyoung Baek

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 28. lipnja 2022.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji